Razgovarali smo s Rafaelom Kaćunić o Balkanu kao nepresušnoj inspiraciji

Rafaela Kaćunić, osnivačica magazina This is Badland, kroz umjetnost, kulturu i glazbu razbija stereotipe o Adria regiji. Slaveći bogatu složenost regije, njezin rad prihvaća ljepotu fragmentiranosti, pozivajući na novi pogled na Balkan i inspirirajući novu generaciju kreativaca.

U svijetu često vođenom sjajnim slikama i površnim narativima, Rafaela Kaćunić stoji kao simbol autentičnosti i kreativnosti. Kao osnivačica magazina This is Badland, stvorila je jedinstven prostor koji slavi bogate, često zanemarene priče jadranske regije. Inspirirana svojim hrvatskim korijenima i željom da izazove stereotipe o mediteranskom prostoru s razglednica, Kaćunić je pokrenula magazin kako bi prikazala neočekivanu ljepotu i talente koji izviru s Balkana. Svakim brojem poziva čitatelje na duboko istraživanje složenosti svoje domovine, spajajući humor i ironiju s dirljivim pripovijedanjem. No, Rafaelina kreativnost ne zaustavlja se samo na tiskanim stranicama. Nedavno se upustila u svijet glazbe, kombinirajući utjecaje popa iz 80-ih s balkanskim temama, stvarajući skladan ples između radosti i tuge. Vogue Adria razgovarao je s ovom svestranom kreativkom sa sjedištem u Berlinu o njezinom kreativnom putovanju.

Što te je motiviralo da pokreneš časopis This is Badland i koja je bila inspiracija za njegovo ime?

Željela sam stvoriti platformu povezanu s mojim korijenima i kulturom, posebno zato što je jadranska regija uglavnom viđena kroz prizmu savršene razglednice. Moj bivši partner i ja bili smo vođeni bogatstvom priča i kreativnim potencijalom našeg kraja. Naziv This is Badland dolazi iz koncepta „badlands” — krajolika oblikovanog erozijom i rijetkom vegetacijom. Vidjeli smo to kao savršenu metaforu za fragmentiranu, ali predivnu regiju, a ime također nosi humor, ironiju i provokaciju, što se poklapa s misijom časopisa koji dekonstruira i iznova interpretira Balkan.

Prvi broj iz 2017. nosio je naslov “Jadran zamišljen iznova” s ciljem izazivanja uobičajenih fantazija povezanih s Mediteranom. Koje si stereotipe nastojala razbiti?

Željela sam preispitati onu razgledničku sliku Jadrana. Razgovori o našoj regiji često su bili površni i nedovoljno informirani, tako da smo htjeli osvijetliti neočekivane priče i pružiti platformu novim kreativnim talentima s Balkana. Naš prvi broj bio je pokušaj da razbijemo stereotipne mediteranske fantazije, s prilozima od Hane Jušić, Emira Šehanovića, Flake Haliti, Brune Kazinoti i Tobiasa Putriha, da spomenem samo neke.

Kako su se teme pojedinih brojeva razvijale s vremenom i koja je tvoja vizija za sedmi broj?

Cilj je ostati bezvremenski i neovisni. Želimo da naši brojevi budu jednako relevantni desetljećima od sada kao i danas. Još uvijek uživam iznova čitati naše eseje, što smatram dobrim znakom. Svaki broj raste intuitivno, bez strogih rokova, a preferiram bezvremensko oglašavanje kako bismo izbjegli sezonske pritiske.

Zbog unutarnjih promjena planiramo 2025. posvetiti obnovi naše online prisutnosti i ažuriranju digitalnih arhiva. Na taj ćemo način biti spremni uskočiti u rad na sedmom broju kad za to dođe vrijeme.

Kao strastveni podržavatelj nezavisnih publikacija, razumijem prepreke s kojima se suočavaš u natjecanju s većim izdavačkim kućama. Koji su bili neki od najvećih izazova na koje si naišla dok si osnivala This Is Badland i kako ste ih svi zajedno savladali?

Iskreno, sve je izazov—od pronalaska tema koje me drže angažiranom, sastavljanja pravog tima, upravljanja suradnicima, osiguravanja financiranja, do dizajniranja izgleda i koordiniranja distribucije. Posla je mnogo, ali zahvalna sam svom talentiranom timu i svojoj početnoj naivnosti u pokretanju nezavisnog tiskovnog magazina, ne shvaćajući u potpunosti koliko to zahtijeva vremena i troškova. Vjerujem da svijetu treba više ovakvih projekata. Ništa se ne može usporediti s osjećajem kada primiš prvi broj svjež s tiskare—osim kada se pojave tiskarske pogreške, naravno!

Nedavno sam primijetio tvoje glazbene objave na Instagramu, što je bilo ugodno iznenađenje. Ovo je za tebe potpuno novo poglavlje, zar ne?

Više, manje novo…

Što te je sprječavalo da se ranije baviš pjevanjem?

Pjevala sam u školskim bendovima i zborovima, ali sam s time prestala s 18 godina, razočarana tadašnjim životom i glazbenom industrijom… Ponovno sam se tome vratila tijekom pandemije 2021., kada sam se pridružila ženskom a cappella zboru Bulgarian Voices Berlin.

Jeste li bila zabrinuta zbog reakcija publike?

Nisam bila zabrinuta, ali me zanimalo kako će ljudi reagirati na ovakav tip 80-ih popa na mom jeziku, čak i ako ga u potpunosti ne razumiju.

Što ti osobno znači pjesma “Boli Boli”?

“Boli Boli” je nastala u teškom periodu kada sam se ponovno susrela s Krystal Klearom u studiju u Londonu. Depresija mi se ponovno vraćala i prenijela sam emocije žaljenja i boli iz prošle veze u tekst pjesme. To je vrlo osobno, odraz načina na koji Balkan prihvaća tugu s ponosom i radošću.

Krystalova sposobnost da u melodijama spoji sreću i melankoliju bila je točno ono što mi je trebalo. Pjesma je postala katarzično oslobađanje, miješajući synth-pop iz 80-ih s balkanskom samosažaljenjem – ne kao tugu, već kao samouvjereno uživanje u vlastitoj boli. Namijenjena je onima koji nose i bol i radost, baš kao što to radimo mi na jugoistoku.

Kako vidiš glazbu u odnosu na ethos This Is Badland i svoj posao kao art direktorice? Kako balansiraš te različite discipline u svojoj svakodnevici? Na koji način pristup stvaranju glazbe sliči produkciji tiskane revije?

Glazba je kultura, kao i tisak. Razlog zbog kojeg sam odlučila objaviti pjesmu Boli Boli bio je upravo taj što ćemo je izdati na vinilu, jer volim osjetiti stvar na kojoj radim.

Kao art i kreativna direktorica, fokusirana sam na kuriranje ideja, slika, priča i talenata kroz različite medije. Zanimaju me kontradikcije i neviđeno, i nastojim to uhvatiti u svom radu – prikazati kako kreativnost i radost mogu proizaći iz prihvaćanja tuge, baš kao u duhu Balkana.

Možda zvuči otrcano, ali za održavanje ravnoteže i discipline stvarno mi treba udoban krevet, jutarnja rutina, to-do liste i zdrava hrana. Volim si uzeti dovoljno vremena ujutro prije nego što krenem u dan.

Koliko je suradnja ključna u  kreativnom procesu, posebno u uredničkom radu i glazbenim projektima?

Suradnja je ključna. Nijedan moj projekt ne bi postojao bez talentiranih suradnika koji vjeruju u moju viziju. Stvaram zbog susreta, zbog razmjene s drugima. Bez toga, radije se odmaram, čitam ili gledam The Internet Historian na YouTubeu.

Postoje li neki nadolazeći projekti ili suradnje zbog kojih si posebno uzbuđena?

Partnerica i ja očekujemo naše prvo dijete početkom siječnja. To je definitivno najuzbudljivija stvar trenutno, ali jedva čekam i ponovno se posvetiti glazbi u budućnosti. Vidjet ćemo što će doći, otvorena sam za sve.

Koji bi savjet dala kreativcima koji žele kročiti vlastitim putem u kreativnim industrijama?

Imajte hrabrosti stvarati, ostanite znatiželjni, prigrlite kontradiktornosti, naučite razlikovati i ne dopustite da vide kada ste pod pritiskom.

Photo: Martina Borsche