Fotograf Matej Čebulec nas vodi u laganu vožnju Toskanom, i svim mjestima koja su ga impresionirala

Davno sam se vozila kroz Toskanu. Ima već petnaestak godina i više kako smo rentale auto i napravile road trip iz Firence prema obali, u smjeru poznatog nacionalnog parka Cinque Terre. I mogu vam reći bilo je to iskustvo za pamćenje. Pistoia, Lucca, Pisa i još mnoštvo lokacija i prizora kojima više ne pamtim ime, ali znam kako sam se osjećala dok smo se vozili – kao u filmu. Valovita brda, topli ljetni zrak, zelene, zlatne nijanse koje se nadopunjuju dok vam iz pogleda stalno izmiču srednjovjekovni kameni gradići u kombinaciji s toskanskim kućama koje kao da pamte sve što se događalo generacijama prije, sve mi se to urezalo u pamćenje kao divan foto dnevnik.

A na to me podsjetio Matej Čebulec na čije se sam fotografije baš nedavno naišla. Iako će ga često angažirati za komercijalne projekte, slovenskom fotografu najdraže je lutati s aparatom u ruci, jer s njime se “lagano kreće između divljine i velikih europskih gradova, stvarajući privlačne narative kroz svoj rad”. Krajem svibnja sa svojom je partnericom Ninom posjetio Toskanu. “Naše putovanje započelo je krajem svibnja, u savršenom trenutku kad su brda još uvijek raskošno zelena od proljeća, temperature blage, a energija ljeta samo što nije stigla”, govori mi zbog čega mi je odmah palo na pamet da mi otkrije i koja su ga mjesta najviše impresionirala. Njegove su me impresije lansirale u centar onog toskanskog filma s početka priče, nadam se da će i vas.

Hotel Torre di Cala Piccola & Santo Stefano

Početak naše priče u Toskani započeo je u regiji Argentaria, a naša prva postaja bila je hotel Torre di Cala Piccola, mirno utočište visoko na liticama Monte Argentaria, s pogledom na beskrajno plavetnilo Tirenskog mora. Ovdje se činilo kao da vrijeme usporava. Jutra su prolazila uz kavu pokraj infinity bazena, uz miris mora u zraku. Popodneva smo provodili istražujući Porto Santo Stefano, prozračni lučki gradić udaljen kratkom vožnjom, i to jednom od vizualno najprivlačnijih obalnih cesta koje smo ikad prošli. Sama cesta vijuga između maslinika i otvorenih pogleda na more, a svaki zavoj otkriva prizore koji izgledaju kao razglednice.

Večeri su nas vraćale na terasu hotela, gdje je restoran posluživao neka od najboljih jela na putovanju – jednostavna, svježa i puna okusa. Torre di Cala Piccola djeluje kao poseban svijet: miran, elegantan i pomalo skriven od ostatka svijeta. U tom svijetu ima nečeg bezvremenskog. Možda je to tiha raskoš, a možda i priča o Liz Taylor i Richardu Burtonu, koji su se ovdje jednom sklonili usred svoje legendarne ljubavne veze, tražeći utočište i romantiku daleko od svjetskih kamera. Šezdeset godina kasnije, isti osjećaj intimnosti i čuda i dalje lebdi u zraku.

Preporuka za hotel: Boutique hotel Torre di Cala Piccola (ovdje su odsjeli ljubavnici u bijegu, Taylor i Burton 1963.)

Preporuka za restoran: L’Oste Dispensa smješten je u Orbetellu, točnije na Strada Provinciale della Giannella 113, u blizini popularne plaže Tombolo della Giannella, i nudi panoramski pogled na Porto Santo Stefano. Nosi Michelinovu preporuku i ovdje ćete kušati najbolja morska jela po vrlo prihavtljivim cijenama

Savjet plus: Ovo je vinska regija što znači da će vam vožnja brojnim okolnim vinarijama priuštiti kapljice i kapljice sreće.

Terme Saturnia

Na putu prema sjeveru, prema valovitim krajolicima Val d’Orcije, napravili smo zaobilazak do jednog od najpoznatijih prirodnih čuda Toskane – termalnih izvora Saturnia. Poznati po svojim mliječno plavim slapovima i ljekovitoj vodi, izvori danas nipošto nisu tajna. Mnoštvo ljudi okuplja se od jutra do sumraka, obitelji, tinejdžeri i stariji željni sunca, svi privučeni obećanjem topline i ozdravljenja. Ipak, uz malo znatiželje i strpljenja, pronašli smo svoj mirni kutak: skriveni potok gdje je voda bila jednako topla, jednako ljekovita i gdje se činilo da je vrijeme stalo. Satima smo se opuštali u vodi od 37°C, puštajući mineralima da tiho rade svoje, dok smo izmjenjivali pokoju riječ s prijateljskim lokalnim stanovnicima. Nije to bila ispolirana razglednica, bilo je nešto bolje. Sirovo, stvarno i neočekivano umirujuće. Savršen predah prije sljedeće etape vijugavih cesta.

O termama: Voda u izvorima Terme di Saturnia ima stalnu temperaturu od 37,5 °C i bogata je mineralima poput sumpora, magnezija, kalcija i natrija. Njihova svojstva uključuju protuupalna, detoksikacijska i opuštajuća djelovanja. I zovu na dugo “namakanje”.

Dobra vijest: Jedna od najpoznatijih atrakcija su Cascate del Mulino, prirodni kaskadni bazeni smješteni uz stari mlin, koji su besplatni i dostupni posjetiteljima 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Nalaze se 6 km od grada Saturnia, odnsno 3 km od Terme di Saturnia.

Siena

U ranim danima putovanja zalutali smo u Sienu, očekujući energiju poznatog toskanskog grada, ali pronašli smo nešto drugo: spor, gotovo uspavani šarm gradića. Ulice su bile tihe, kao da se grad tek probudio i proteže se u novu sezonu. No ono što je Sieni nedostajalo u užurbanosti, nadoknađivala je ljepotom. Grad je tiha simfonija narančastih i crvenih tonova gdje terakotne zgrade sjaje na popodnevnom svjetlu, a popločane uličice vijugaju pokraj skrivenih trattorija. Duomo di Siena uzdiže se poput mramorne krune, zadivljujući podsjetnik na bogatu povijest i umjetnost grada. U tišini Siene ima nečeg poetskog. Tiha prisutnost koja vas poziva da zastanete, podignete pogled i upijete slojeve stoljeća pod svojim nogama.

Preporuka za hotel: Grand Hotel Continental Siena (Starhotels Collezione), nalazi se u povijesnom centru Siene, i to u obnovljenoj Palazzo Gori Pannilini iz 16. stoljeća, samo nekoliko koraka od Piazza del Campo i Duoma di Siena. Izgleda čarobno!

Preporuka za restoran: Osteria Le Logge nudi ugodnu atmosferu s laganim nostalgičnim štihom, a nalazi se na mjestu gdje je nekada bila stara trgovina Barblan&Riacci.

Savjet plus: Izbjegavajte jesti u restoranima točno na glavnom trgu (Piazza del Campo), prekrasno je za kavu ili aperitiv, ali za autentičnu toskansku kuhinju i bolju vrijednost, potražite restorane u manjim ulicama iza glavnog trga.

Val d’Orcia, Pienza, Montepulciano

Od svih mjesta koje smo posjetili, regija Val d’Orcia, koja se proteže od Siene do vulkanske planine Monte Amiata, ostavila je najdublji dojam. Teško je opisati njezinu ljepotu bez da zvuči kao klišej, ali zaista, činilo se kao da smo zakoračili u san, ili možda u meku svjetlost reklame za biscotte. Valovita zelena polja protežu se u svim smjerovima, prošarana usamljenim čempresima koji izgledaju kao da ih je slikar nasumce razbacao s nekom bezbrižnom čarolijom. Nije čudo da je završna, sanjiva scena Gladijatora snimljena upravo kraj Pienze. U svakom kutku osjeća se filmska atmosfera, bilo da se radi o svjetlosti koja se odbija od kamenih zidova gradića na brdu, ili sporom ritmu života među vinogradima i maslinicima. Odsjeli smo u dvorcu starom nekoliko stoljeća, smještenom u dolini ispod Pienze, a večeri provodili lutajući starim gradom, ispijajući vino dok sunce nestaje iza brda. Pienza je pravi dragulj, malena, topla i bezvremenska, s pogledima na zalazak koji se čine kao da obuhvaćaju cijelu Toskanu. Nedaleko, Montepulciano je ponudio još jednu čaroliju. Našli smo se na glavnom trgu, s čašom lokalnog crnog vina u ruci, dok je netko svirao melankolični solo na električnoj gitari. Iza nas, par je tiho sjedio, brišući suze, očarani, činilo se, čistoćom trenutka. Najtalijanskiji mogući izraz emocije. I iskreno, osjetili smo ga i mi.

Preporuka za B&B: Il Mastio Spedaletto nalazi se nekoliko kilometara od Pienze, a smješten je unutar autentičnog dvorca iz 12. stoljeća, impozantna arhitektura i pogled na brežuljke su vrijedni da ostanete i nekoliko dana.

Preporuka za restoran: Baccano il panino Toscano  je mali, šarmantan sandwich shop koji ima preko 13 vrsta panina kao što su Panino Baccano, Panino Bruciaculo, Panino Val d’Orcia i drugih, i svi su oko €3–5.

Preporuka za čašu vina: Sperone Nudo u Pienzi nudi autentičnu toskansku kuhinju, a poznat je po jelima poput domaće tjestenine s tartufima, divljači i pecorino fonduea i dobroj vinskoj listi. Rezervacija je preporučljiva.

Colle Val d’Elsa

Naš posjet Colle Val d’Elsi bio je kratak, tek sat vremena uz jutarnju kavu, ali nešto u tom mjestu ostalo je s nama. Grad je bio tih, gotovo suspendiran u vremenu, sa smirenošću kakvu rijetko nalazite na putovanjima. Njegove kamene ulice i graciozna arhitektura odišu tihom elegancijom, onom koja ne traži pažnju, već se polako otkriva što je dulje promatrate. Bio je to izlet poput tihog izdaha između življih odredišta, mirna međustanka koja nas je podsjetila koliko lijepi mogu biti jednostavni trenuci.

Preporuka za kavu: Bar e Pizzeria Santa Caterina, zaista lijep i miran bar s ugodnim otvorenim prostorom ispod drveća, gdje ujutro kavu piju samo lokalni ljudi.

Preporuka za trgovinu: Ceramics shop Manufactum je prekrasna trgovina koja nudi kvalitetne ručno izrađeni keramičke predmete poput tanjura, ukrasa i magneta.

Pitigliano

Uvučen u litice južne Toskane, Pitigliano djeluje kao da pripada nekom drugom vremenu. Izgleda kao grad oblikovan od zlatnog kamena, gdje život teče polako i ispunjeno ljepotom. Zaustavili smo se ovdje na ručku i završili u Maremma Schiacciata, maloj paninoteci koja poslužuje možda i savršeni sendvič: mortadela, burrata i krema od pistacija, složen unutar tople schiacchiate. Jednostavno, hrabro, nezaboravno. Sam grad bio je tih – nekoliko djece igralo je nogomet ispred crkve, a smijeh se širio uskim uličicama. Prave zvijezde Pitigliana, međutim, bili su mopedi Piaggio Ape. Vidjeli smo ih vjerojatno više nego ljudi, kako tiho zuje kamenim ulicama poput zvučne kulise samog mjesta. Bio je to tihi predah, ali pun karaktera, jedno od onih mjesta koje se ne trudi impresionirati, pa upravo zato to i uspije.

Preporuka za restoran: Maremma Schiacciata je mala lokalna paninoteka u srcu Pitigliana, poznata po savršeno toplo pečenoj schiacciati, domaćem, tankom i mjehurićastom talijanskom kruhu.

Preporuka za čašu vina: La Corte del Ceccottino je šarmantna enoteka s pogledom na dolinu, idealna za kušanje lokalnih vina poput Bianco di Pitigliano ili crnih iz Maremme. Nude i tanjure sa sirom i pršutom.

Firenca

Posjet Firenci za vrijeme Uskrsa i proljetnih praznika donio je svoju dozu kaosa. Ulice su bile preplavljene ljudima, a energija, iako živahna, ponekad je bila preintenzivna. Ali čak i u tom kaosu, pronašli smo trenutke tihe radosti. Najdraži nam je bio sat proveden na buvljaku, kopajući po starom posuđu i sitnom blagu nakon čega je uslijedio ručak u Il Pizzaiuolu, obiteljskoj pizzeriji koja je djelovala kao da je izravno prenesena iz Napulja. Sve u vezi s njom, užurbana kuhinja, topli osmijesi, savršeno zapečena kora, učinilo je taj sat autentičnim, prizemljenim i nevjerojatno ukusnim. Za nas je jedan dan u Firenci bio dovoljan, tek djelić njezine veličine, prije povratka u tiše kutke Toskane. A onaj savršeni pizzas sat? Sam po sebi vrijedan cijelog putovanja.

Preporuka za pizzeriju: Il Pizzaiuolo je obiteljska napuljska pizzerija s vrlo gostoljubivom atmosferom, gdje svi sjede vrlo blizu jedni drugima.

Kultno mjesto za kavu: Caffè Gilli jedan je od najstarijih i najpoznatijih kafića u Firenci, osnovan još u 18. stoljeću. Klasici poput espressa, cappuccina i granite, ali i slatkiši, kolači i tradicionalni deserti poput cannolija, ovdje su na jelovniku.