Pet znakova da jedete previše šećera
Jedete li previše šećera? To bi moglo oslabiti vaš imunološki sustav i ubrzati starenje. Prema riječima liječnice, ovih pet znakova ne biste smjeli zanemariti.
PHILIPP WEHSACK25 rujna, 2024
Jedete li previše šećera? To bi moglo oslabiti vaš imunološki sustav i ubrzati starenje. Prema riječima liječnice, ovih pet znakova ne biste smjeli zanemariti.
PHILIPP WEHSACK25 rujna, 2024
Šećer je teško zamisliti izvan naše prehrane – bilo da je očito prisutan u tortama, sladoledu ili drugim slasticama, ili skriven u svakodnevnim namirnicama. Ali koliko ga je zapravo previše? Njemačko društvo za prehranu (DGE) preporučuje da ne više od deset posto dnevnog unosa energije treba biti pokriveno šećerom. To odgovara otprilike 50 grama šećera za prosječnu odraslu osobu s potrebom od oko 2000 kalorija dnevno.
50 grama šećera na prvi pogled ne zvuči tako malo. Zapravo, već pola litre Coca Cole ili samo 100 grama gumenih bombona sadrži tu količinu šećera. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također preporučuje maksimalno 50 grama, ali još bolje ne više od 25 grama šećera dnevno. To odgovara otprilike jednom zaslađenom voćnom jogurtu – ili maloj (!) čokoladici. Međutim, mnogi od nas konzumiraju daleko više na dnevnoj bazi. Oko 90 grama je nacionalni prosjek po glavi stanovnika dnevno. Dakle, gotovo dvostruko ili čak četverostruko više od preporučenog.
Veliki dio toga ne unosimo svjesno. Jer šećer se ne nalazi samo u slatkišima, tortama i limunadama, već i u mnogim prerađenim namirnicama. Upravo ga tamo nije uvijek lako prepoznati u popisu sastojaka.
Šećer se često pojavljuje pod mnogim različitim nazivima u popisima sastojaka, što otežava prepoznavanje stvarnog sadržaja šećera u proizvodu. Neki uobičajeni pojmovi pod kojima se šećer može pojaviti u hrani su, na primjer:
Saharoza: kemijski pojam za kuhinjski šećer.
Glukoza ili glukozni sirup: grožđani šećer, često u prerađenoj hrani.
Fruktoza: voćni šećer, često u voću ili kukuruznom sirupu.
Kukuruzni sirup (High-Fructose Corn Syrup): jako prerađeni šećerni sirup koji se koristi u mnogim bezalkoholnim pićima.
Maltoza: sladni šećer, često se nalazi u kruhu i pivu.
Dekstroza: drugi oblik grožđanog šećera.
Laktoza: mliječni šećer, koji se nalazi u mliječnim proizvodima.
Invertni šećer: šećer koji nastaje cijepanjem saharoze i nalazi se u mnogim slatkišima.
Med: često se percipira kao “prirodan”, ali je također oblik šećera.
Agavin sirup, javorov sirup ili rižin sirup: alternativna sladila koja također sadrže šećer.
Ukratko: Sve što završava na “-oza”, kao i sirupi i sladila, jasni su pokazatelji šećera.
Ostaje pitanje po kojim znakovima možete prepoznati da vaša konzumacija šećera izmiče kontroli. To smo pitali dr. Lelu Ahlemann. Ona je specijalistica dermatologije, flebologije, proktologije i nutricionističke medicine te poznaje znakove upozorenja po kojima možete prepoznati da je vrijeme za svjesniju konzumaciju šećera:
Nije tajna da šećer ima mnogo kalorija. Ali činjenica da nas šećer tako brzo deblja ima još jedan razlog: “Oni koji jedu previše šećera stalno su gladni”, kaže dr. Ahlemann. “Razlog tome je što šećer kratkoročno podiže razinu glukoze u krvi, ali zbog nedostatka vlakana nema dugotrajni učinak sitosti. Trajna glad i posljedično prejedanje na kraju dovode do dobivanja na težini, što nam je svima naravno poznato kao znak previše šećera.”
“Kada jedemo šećer, ne raste samo razina inzulina, već i hormon u krvi koji se zove inzulinu sličan faktor rasta 1, skraćeno IGF-1”, kaže dr. Ahlemann. Stručnjakinja nastavlja: “Ovaj IGF-1 u interakciji s inzulinom stimulira žlijezde lojnice i prekomjerno orožnjavanje u području žlijezda lojnica, zbog čega se one začepljuju – i tamo se mogu formirati prištići i upale.”
“Zbog visokog porasta razine glukoze u krvi dolazi do izlučivanja inzulina – ali to je često toliko jako da se razina šećera u krvi ne spušta na normalnu razinu, već ispod ‘bazne linije’, tako da imate relativnu hipoglikemiju, a to dovodi do žudnje za hranom. A kod nekih ljudi i do promjena raspoloženja i ćudljivosti”, zna dr. Lela Ahlemann.
“Normalno, šećer se apsorbira u tijelu kroz tanko crijevo. Međutim, kada količina jednostavnih šećera poput glukoze i fruktoze koju unosimo premašuje kapacitet našeg tankog crijeva, tada taj jednostavni šećer završava u debelom crijevu”, objašnjava dr. Ahlemann. Prema nutricionistkinji i proktologinji, tamo je on hrana za bakterije koje pripadaju debelom crijevu, ali ne bi trebale biti u prevelikom broju: “Selektivnim hranjenjem dolazi do množenja tih bakterija. Problem je u tome što one nažalost nose endotoksine na svojoj bakterijskoj površini. To su takozvani lipopolisaharidi. Ti endotoksini tada mogu napustiti crijevo, ući u krvotok i dovesti do tihih upala koje ubrzavaju starenje tijela i slabe imunološki sustav.”
Dr. Ahlemann objašnjava: “Znanstveno je dokazano da visok unos šećera dovodi do stvaranja takozvanih AGE (eng. Advanced Glycation End) produkata.” Stručnjakinja uspoređuje efekt s karamelizacijom i objašnjava: “Kod našeg kolagena, vlakna bi idealno trebala teći paralelno, ali kod zaslađivanja tkiva dolazi do unakrsnog povezivanja u kolagenskom vezivnom tkivu, zbog čega ono postaje kruto, lomljivo, lakše degenerira i – vrlo važno – tijelo ga također teže popravlja kada je unakrsno povezano. To znači da kvaliteta našeg kolagena postaje sve lošija.”
O stručnjakinji
Dr. med. Lela Ahlemann je specijalistica dermatologije, flebologije, proktologije i nutricionističke medicine. Od 2013. vodi dvije privatne prakse; jednu u Hagenu i jednu u Dortmundu na Phoenixseeu. Na društvenim mrežama daje uvid u svoj rad, objašnjava pozadinu i metode liječenja u videima, daje vrijedne savjete za zdrav način života – na primjer, što jesti za zdravu crijevnu floru i lijepu kožu – i dijeli ideje za recepte. Na primjer, za beauty napitak od koncentrata rajčice, vruće vode i povrtnog bujona. Tko želi znati više, može je pratiti na Instagramu, @dr.ahlemann, i TikToku: @dr.lela_ahlemann