Legendarni dizajner Valentino Garavani preminuo u 94. godini

Valentino Garavani, legendarni rimski dizajner koji je svoj modni brend pokrenuo 1960. godine i stekao svjetsku slavu odijevajući kraljevske obitelji, prve dame i najveće zvijezde svog vremena, preminuo je u svom domu u Rimu u 94. godini života.

Sa svojim perfekcionističkim pristupom krojenju, prepoznatljivom nijansom crvene boje i istančanim osjećajem za ženstvene detalje poput mašni, volana, čipke i veza, Valentino je bio jedan od ključnih arhitekata glamura kasnog 20. stoljeća. „Valentinove djevojke“, kako se često nazivao njegov krug bliskih žena, uključivale su Elizabeth Taylor, Audrey Hepburn i Sophiju Loren. Jackie Kennedy je za svoje vjenčanje s Aristotelom Onassisom nosila bijelu haljinu koju je kreirao Valentino, a desetljećima kasnije dizajner je reinterpretirao mint-zelenu haljinu koju je izradio za bivšu prvu damu 1967. godine za pojavljivanje Jennifer Lopez na dodjeli Oscara 2003. godine. Godine 2001. Julia Roberts je primila Oscara za najbolju glumicu za film Erin Brockovich u vintage crno-bijeloj Valentino haljini.

Godine 2009. dizajner je bio tema dokumentarnog filma Valentino: The Last Emperor, u režiji Matta Tyrnauera, koji prati njega i njegova dugogodišnjeg poslovnog partnera Giancarla Giammettija te njihov krug suradnika tijekom dvije godine koje su prethodile njegovu povlačenju. U filmu Valentino jednom novinaru kaže: „Znam što žene žele – žele biti lijepe“, sažimajući u deset riječi estetiku koja ga je učinila nezaboravnim.

Marie-Chantal Miller i Valentino Garavani, Costume Institute Gala, 2001. Photo: Evan Agostini / Getty Images

U godinama nakon umirovljenja 2008., koje je obilježeno trodnevnom spektakularnom proslavom u Rimu, Valentino nije nestao iz javnog života. Često ga se moglo vidjeti u prvim redovima revija u pariškom Hôtel de Rothschildu, gdje je pratio najnovije kolekcije kreativnih direktora Pierpaola Picciolija i Marije Grazije Chiuri, koja je 2016. godine prešla u Christian Dior. Valentino je bio toliko dirnut Picciolijevom haute couture kolekcijom za jesen/zimu 2018. da je ustao i zapljeskao, dok su mu se suze slijevale niz obraze.

Kada nije bodrio dizajnere koji su naslijedili njegov brend, Garavani je često bio prisutan na Instagramu, organizirajući glamurozne zabave na svom imanju Wideville u Francuskoj ili na jahti TM Blue One, gotovo uvijek u društvu svojih pasa.

Valentino Clemente Ludovico Garavani rođen je u Vogheri u Italiji 11. svibnja 1932. godine. Vrlo rano odlučio je da će mu dizajn biti životni poziv te je upisao Accademia dell’Arte u Milanu, gdje je studirao modu i francuski jezik. Sa samo 17 godina preselio se u Pariz kako bi pohađao École des Beaux-Arts i Chambre Syndicale de la Couture Parisienne. Nakon studija radio je kao asistent kod Jean Dessèsa, grčkog dizajnera poznatog po plisiranim večernjim haljinama, te kod Guyja Larochea, Francuza sportskije estetike.

Nakon godinu dana rada s princezom Irene Galitzine, koja je popularizirala elegantne večernje pidžame, Garavani je, uz financijsku podršku oca i obiteljskog prijatelja, pokrenuo vlastitu modnu kuću oko 1959. godine, u rimskoj Via Condotti. „To je bila prava maison de couture“, objasnio je Giammetti, koji je Garavanija upoznao ubrzo nakon toga, u intervjuu za Vanity Fair. „Kažem to na francuskom jer je sve bilo u skladu s onim što je vidio u Parizu… Sve je već tada bilo vrlo grandiozno. Modeli su dolazili avionom iz Pariza na njegovu prvu reviju. Talijanska moda tada je bila vrlo ograničena. Bilo je nekoliko dobrih dizajnera, ali zaista samo nekoliko.“

Valentino Garavani, 1970. Photo: Ron Galella / Ron Galella Collection via Getty Images

S Giammettijem uz sebe, Valentino je postao jedan od najboljih, iako se već nakon godinu dana suočio s bankrotom. Krivio je svoju sklonost raskoši i luksuznom životu, pa su se ubrzo iselili iz Via Condotti i preselili u manji prostor u palači iz 16. stoljeća u Via Gregoriana.

Mediji, koji su u početku pratili Valentina kao mladog talentiranog i zgodnog dizajnera, ubrzo su dobili još jači razlog za zanimanje: njegovu popularnost među zvijezdama. Godine 1961., Elizabeth Taylor, u Rimu zbog snimanja filma Cleopatra, odabrala je bijelu Valentino haute couture haljinu ravne siluete za premijeru filma Spartacus.

Valentinova All White couture kolekcija iz 1968. godine učvrstila je njegov status glavnog predstavnika talijanskog dizajna. Vogue je proglasio kolekciju „temom cijele Europe“ i pisao o „čistoći i otmjenosti njegovih oštrih bijelih tonova, čipkastih bijelih, mekanih i kremastih bijelih nijansi, svih prikazanih zajedno, bijelo na bijelo“. Magazin je zaključio da je tridesetpetogodišnji dizajner „isijavajući svu tu ljepotu, romantiku i savršenstvo, postao idol mladih, novi simbol modernog luksuza“. Neke od tih kreacija Vogue je fotografirao u rimskom stanu Cyja Twomblyja, na Marisi Berenson, unuci Else Schiaparelli, prave modne aristokratkinje.

Unatoč povijesnom značaju bijele kolekcije, Valentino će zauvijek biti vezan za crvenu boju – ne bilo koju, već blistavu, čistu Valentino crvenu, nijansu koja priziva Italiju, strast, religiju, požudu i ljubav. „Sve“, govorio je, „stvoreno je da privuče, zavede, opčini.“ Koliko god žena u Valentinovoj haljini bila zavodljiva, ona je prije svega i nepogrešivo bila dama.

Anne Hathaway i Valentino Garavani, Oscars, 2011. Photo: John Shearer / Getty Images

U Valentinovom radu postoji određena uglađenost i formalnost koje prizivaju ranija doba glamura i početke jet-seta, svijeta koji danas više ne postoji. Ipak, san o dobrom životu nikada ne zastarijeva, a privlačnost brenda dijelom je ležala u njegovoj povezanosti sa životima „bogatih i slavnih“, elitnog kruga kojem je i sam Valentino pripadao. Važno je napomenuti da formalnost nije značila skromnost: večernje haljine s elementima donjeg rublja bile su dio njegovog repertoara, a cijenio je i lijepo oblikovan dekolte. I haljine s diskretno postavljenim izrezima bile su još jedna njegova specijalnost, namijenjena ženama u formi i samopouzdanju.

Ležernost je u Valentinovom svijetu uvijek bila relativan pojam – čak je i na čuvenoj paparazzo fotografiji s Caprija iz 1970. godine, gdje je bos s Jackie O, izgledao besprijekorno dotjerano. Njegov prepoznatljiv izgled podrazumijevao je savršenu frizuru, ujednačen ten i odijelo. Pierpaolo Piccioli, koji se modnoj kući pridružio 2008. godine (i koji se usudio dolaziti u ured u japankama), prisjeća se da je klimatizacija u uredima tijekom ljeta bila pojačana do maksimuma kako bi zaposlenici mogli nositi odijela. „Drago mi je što sam tamo došao već kao zrela osoba“, rekao je Piccioli za Vogue 2019. godine. „Valentino je bio formalan – vrlo, vrlo formalan. Postojao je ritual, i to mi se svidjelo.“

Iako je Valentino proizvodio ready-to-wear još od ranih dana te kategorije šezdesetih godina, njegova moda nikada nije bila opuštena, već uzdignuta. „Ako itko može približiti haute couture detalje ready-to-wearu, onda je to on“, primijetila je kritičarka Voguea Sarah Mower mnogo kasnije.

Valentino Garavani, 1991. Photo: Gianni Giansanti / Gamma-Rapho via Getty Images

Iako je Garavani izražavao nesklonost prema modi osamdesetih, Vogue je pisao da je posao tada cvjetao, navodeći da je „1986. godine Valentino bio najveći talijanski modni izvoznik, s isporukama vrijednima oko 385 milijuna dolara“. Ako je Valentinova estetika bila potpuna suprotnost grungeu koji je obilježio devedesete, bila je izuzetno relevantna za kulturu slavnih koja je tada uzimala maha. Taj zaokret mu je izuzetno pogodovao i donio niz zapaženih pojavljivanja na crvenom tepihu.

Poput slavnih osoba koje je odijevao, i sam Garavani bio je zvijezda. Kako je Piccioli jednom rekao: „Valentino je sam bio brend.“ I živio je život kakav je dizajnirao. Dugo nakon povlačenja, Garavani je ostao arbitar ukusa i otmjenosti, kao i paradigma uspjeha. Živio je u potrazi za ljepotom. „Volio sam raditi s njim“, rekao je Piccioli za Vogue. „Volio sam ga slušati kako govori o snovima, o haljini nacrtanoj jednom linijom.“ Neka njegovi snovi zauvijek žive.

Valentino Garavani, 1990s. Photo: Archivio APG / Mondadori via Getty Images