Pre-Oscar watchlista: filmovi nastali u posljednjih pet godina koji zaslužuju više pažnje

Postoje dani kada sam u stanju pogledati tri filma zaredom. Uglavnom je to ovo doba godine kada još uvijek imam dovoljno vremena pogledati sve filmove nominirane za Golden Globes dok željno iščekujem nominacije za Oscara i polako popunjavam listu svih filmova koje trebam pogledati do ožujka. Nedjelja, telefon na do not disturb modu, debele čarape, omiljena dekica i bočica vode pored kreveta ili čaša vina ako se osjećate posebno raspoloženo. Jedino što mi tih dana predstavlja problem jest izbor onoga što će mi u sljedećim satima okupirati pažnju pa sam se služila raznim metodama. Ponekad bi jedan film bio veliki, poznati, nagrađivani i kritički priznati film koji do tada nisam gledala ili sam ga gledala samo jednom, dovoljno davno da mi ponovno bude zanimljiv, dok bi drugi u nizu bio film iz iste godine na koji sam slučajno naišla na TikToku i nisam mislila da ću mu ikada posvetiti pažnju. Obično su to filmovi koji su izašli iste godine kao i to veliko ostvarenje i od kojih prirodno imam manja očekivanja. Manja očekivanja možda znače da film ima puno više prostora da me oduševi jer kako već ide ona dobra stara: što se manje nadaš, to ćeš biti manje razočaran? Zar ne? Pa možda, ali koliko god me filmova u tim maratonskim, udobnim nedjeljnim popodnevima na kraju razočaralo, broj onih koji su me oduševili ipak je veći. U nastavku vam donosim listu filmova iz posljednjih pet godina za koje mislim da su trebali dobiti više priznanja i koje možete gledati do dodjele Oscara, a koji nisu bili ni na jednoj od tih slavnih lista nominacija.

Povezano: Najbolji regionalni filmovi 2025. prema odabiru Katarine Bogdanović Kukle

Povezano: 13 srpskih filmova za koje morate znati

Pleasure (2021), Ninja Thyberg

Pleasure (2021), Ninja Thyberg, Imdb

Pleasure Ninje Thyberg (2021) film je koji ne popušta ni milimetra pred realnošću pornografske industrije. Iz perspektive radnica, ovo je iznimno važan rad jer prikazuje iskustvo onih koje industrija tretira kao potrošnu robu, a ne kao ljude. Scene su brutalno uznemirujuće, nema ublažavanja, nema glatkih prijelaza, nema estetizacije boli ili poniženja. Thyberg ne pokušava romantizirati likove niti ponuditi lažnu nadu, nema sretnog kraja, nema svjetla na kraju tunela. Svaki kadar nosi težinu izbora koji zapravo nisu izbori, eksploatacije i pritiska sustava koji profitira na ponižavanju žena. Premisa filma izrazito je feministička jer razotkriva industriju iznutra, inzistirajući na tome da su očekivanja i obećanja glamura lažna. Pleasure nije zabava, već suočavanje sa surovom realnošću i zato dugo ostaje u mislima, a smatram da nije dobio priznanja koja sam mislila da hoće. Nekako se te 2021. godine provukao ispod radara pa je do mene stigao tek nekoliko godina kasnije.

Povezano: Generacija Z odabrala je svoju, neočekivanu, feminističku ikonu

On The Count Of Three (2022), Jerrod Carmichael

On The Count Of Three (2022), Jerrod Carmichael, Imdb

On The Count of Three (2021) film je u kojem glavne uloge igraju Jerrod Carmichael i Christopher Abbott. Priča prati dvojicu prijatelja koji se suočavaju s teškim mislima i odlučuju isplanirati kako će si oduzeti život, ali prije toga žele provesti jedan posljednji dan zajedno i napraviti „veliki završni potez“. Film je iznimno dinamičan i emotivan, ali istovremeno koristi crni humor kako bi otvorio prostor za iskren razgovor o boli, prijateljstvu i načinu na koji se nosimo s teškim osjećajima. Tema je očito ozbiljna, ali film ne glorificira patnju niti nudi jednostavne odgovore. Umjesto toga, On The Count of Three donosi realan, sirov i često dirljiv prikaz dvoje ljudi koji pokušavaju nositi se s onim što nose u sebi. Ako vas zanimaju priče koje će vas u razmaku od nekoliko minuta od suza dovesti do smijeha, ovo je idealan film za vas.

Povezano: Kako su granice postale najteži dio prijateljstva

Little Trouble Girls (2025), Urška Đukić

Kaj ti je deklica (2025), Urška Đukić, Heretic Films

Svakako nepopularno mišljenje, ali ako mene pitate, Kaj ti je deklica? jedan je od najboljih filmova ove godine i to ne samo u našoj maloj, često ne baš filmski bogatoj regiji, nego i puno šire. Razlog tomu možda je to što sam vječni ljubitelj coming of age filmova i uvijek im se beskrajno veselim, čak i dok u svojim kasnim dvadesetima otkrivam sve čari koje jedno razdoblje, od kojeg sam sada gotovo desetljeće udaljena, u meni može probuditi. Kaj ti je deklica? osim što je vizualno predivan, na vrlo specifičan način se bavi temama seksualnosti i religije, istovremeno vam dopušta da uživate u nestašlucima ovih djevojčica, ali i da se prisjetite vlastitih.

Povezano: Pogledala sam film koji je slovenski kandidat za Oscara

Bones and All (2022), Luca Guadagnino

Bones and All (2022), Luca Guadagnino, Imdb

Iako je možda jedan od najpoznatijih i najpriznatijih s ove liste, smatram da se o njemu ne govori dovoljno, barem ne tri godine nakon izlaska. Kako sam netko tko filmove uvijek gleda s minimalnim predznanjem i nikada ne gleda trailer, ovaj me film doslovno ostavio bez daha na nekoliko sekundi kada se pojavila odjavna špica. Kasnije danima, pa i tjednima, nisam mogla prestati razmišljati o njemu, vraćala sam se određenim segmentima više puta, a ukupno sam ga pogledala barem deset puta. Mislim da je ova godina savršena za gledanje ovakvog filma, u skladu s uznemirujućim i izrazito obuzimajućim temama koje se pojavljuju na ovogodišnjim listama nominacija koje vode prema finalnim Oscarima i da će vam biti dobra podloga za gledanje nečega duboko potresnog, iskrenog, poražavajućeg, ali i bolno lijepog. Savjet plus: dodajte ovaj film na watch listu filmova koje morate pogledati prije nego što umrete.

Sick of Myself (2022), Kristoffer Borgli

Sick of Myself (2022), Kristoffer Borgli, © Oslo Pictures

Sick of Myself (2022) Kristoffera Borglija film je koji bez zadrške udara tamo gdje najviše boli, a to je u ovom slučaju suvremena opsesija pažnjom, validacijom i vlastitim likom. Opet smo kod bizarnosti, crnog humora i narativa koji stalno pomiče granicu nelagode, ali to čini s razlogom. Borgli uzima narcizam, društvene mreže, umjetničku scenu i kult žrtve te ih pretvara u grotesknu satiru u kojoj nitko nije pošteđen, a ponajmanje glavna junakinja. Film je istovremeno smiješan i neugodan (malo više neugodan), često u istom kadru i tjera vas da se zapitate koliko daleko smo spremni ići kako bismo bili viđeni. Nema moraliziranja, nema lakih poruka, samo eskalacija apsurda koja vodi prema kraju koji će vas ostaviti zatečenima. Sick of Myself je ogledalo koje ne uljepšava i upravo zato funkcionira tako dobro. Svakako nešto što treba pogledati kada želite film koji će vam držati pažnju od početka do kraja.

Povezano:Dok društvene mreže pune fotografije iz 2016., prisjećamo se trendova oko kojih je tada vladao hype

Za danas toliko (2024), Marko Đorđević

Za danas toliko (2024), Marko Đorđević, KCB

Slobodno mogu reći da je ovo jedan od mojih omiljenih filmova ikada. Ono što ga čini toliko fenomenalnim jest to što mi je dao ništa i sve u isto vrijeme. Dao mi je oslobođenje, smijeh, sreću, hihotanje na kino sjedalu i suze radosnice, ali i one životne, ne tako radosne. Ovaj film je o svemu, ali i o ničemu, o običnom svakodnevnom životu, o ljudskim strahovima, smijehu i iskonskoj obiteljskoj ljubavi i gubitku. Za danas toliko ne pokušava biti veći nego što jest, ne objašnjava emocije i ne gura poruku niz grlo. On vjeruje gledatelju. Možda nije dobio dovoljno pažnje jer nema „veliku“ temu ni spektakl, ali upravo u toj skromnosti i iskrenosti leži njegova snaga. Ako želite nešto što će vas na kraju dana opustiti, a ima velik potencijal da vam postane jedan od omiljenih filmova koje ćete svima preporučivati, kao što ja to sada činim vama, pogledajte Za danas toliko.

Babysitter (2022), Monia Chokri

Babysitter (2022), Monia Chokri, Imdb

Babysitter (2022) Monie Chokri film je koji kombinira britak humor, blagu nelagodu i oštru društvenu satiru. Priča prati ženu koja radi kao dadilja i postaje uvučena u sve složenije situacije koje otkrivaju jaz između onoga što svijet očekuje od nje i onoga što ona zapravo želi. Također je savršen za ljubitelje takozvanih artsy filmova, a boje će vam zasigurno privući pažnju. Ono što ga izdvaja jest način na koji promatra obične ljudske odnose i ambicije bez patetike, ali s puno inteligentnog, crnog humora. Vrijedi ga gledati sada jer je to film o razdobljima u životu kada se očekuje da „znaš što radiš“, a ti se zapravo osjećaš izgubljeno ili zbunjeno. Ovo je film za gledanje kada ste u fazi preispitivanja, ali i kada jednostavno želite nešto pametno, duhovito i iskreno.

Sanctuary (2022), Zachary Wigon

Sanctuary (2022), Zachary Wigon, Courtesy of TIFF

Sanctuary je snažan film o potrazi za pripadanjem, vjeri i onome što činimo kada se osjećamo izgubljeno. Radnja prati mladu ženu koja se povezuje s misterioznim kultom i njegovim karizmatičnim vođom, istražujući kako ljudi mogu biti privučeni idejama koje obećavaju smisao i zajedništvo. Film funkcionira bez spektakularnih efekata ili glasnih objašnjenja, ali upravo zato je točno ono što sam željela. Svaki kadar i dijalog gradi slojeve nesigurnosti, sumnje i emocionalne ranjivosti. Vrijedi ga gledati jer će vas natjerati da razmislite o granicama između zajednice i kontrole, o tome kako trauma i usamljenost utječu na odluke koje donosimo.

Rotting in the Sun (2023), Sebastián Silva

Rotting in the Sun (2023), Sebastián Silva,Imdb

Rotting in the Sun film je koji vas namjerno izbacuje iz zone komfora i pritom se dobro zabavlja promatrajući kako reagirate. Ulazite u priču koja stalno izmiče, mijenja ton i ruši očekivanja, kao da vam film govori da se opustite i pustite kontrolu. Dobivate crni humor, sirovost, neugodne tišine i likove koji djeluju previše stvarno da bi bili izmišljeni. Poseban je jer se poigrava granicom između fikcije i stvarnosti, javnog i privatnog, umjetnosti i čistog kaosa. Od njega dobivate reset, podsjetnik da film ne mora biti savršen da bi bio apsolutno nezaboravan. U ovom razdoblju godine, dok čekate Oscar nominacije i sav taj poznati, sigurni ukus, Rotting in the Sun priprema vas na nešto drugačije. Podsjeća vas da najzanimljiviji filmovi često dolaze s margine, bez ambicije da se svide svima.

Povezano: Uzbudljiva povijest LGBTQ tematike u okvirima domaće kinematografije

Yugo Florida (2025), Vladimir Tagić

Yugo Florida (2025), Vladimir Tagić

Prvo što sam pomislila nakon što sam pogledala ovaj film bilo je da pjesmu Mišo moj Ane Nikolić sada doživljavam mnogo ozbiljnije, potresnije i dublje nego ikada prije. Ako niste gledali ovaj film, neka vam to bude razlog da ga pogledate. Film prati oca i sina čiji je odnos već dugo u kvaru, ali ne u onom filmski jasno objašnjenom smislu. To su pukotine koje su se godinama taložile kroz promašaje, šutnje, sitne agresije i neizgovorena očekivanja. Likovi nisu simboli niti služe prenošenju poruke, oni su ljudi koji se stalno spotiču o vlastite slabosti. Film je istovremeno brutalan i duhovit, s humorom koji će vam na lice puno suza iznenada staviti osmijeh i realistično pokazati emocionalni teret i tišine između generacija. Yugo Florida je surovo precizan portret muškosti, obitelji i emocionalne nepismenosti, bez želje da ikoga spasi ili opravda. I vjerujte mi, plakat ćete pred strancima ako odete u kino pogledati ovaj film, baš kao u pjesmi Mišo moj.

Povezano: Vladimir Tagić sastavio je popis filmova koje će pogledati na Festivalu autorskog filma u Beogradu

Povezano: Nakon osvojenog Srca Sarajeva, Andrija Kuzmanović za Vogue Adria o filmu Yugo Florida i ulozi koja ga je promijenila