Ženska prava su u opasnosti, vrijeme je za kampanju My Voice, My Choice

U Hrvatskoj se zadnjih dana dešavaju velike stvari. Ako bi trebali stvari sumirati u dva uzročno-posljedična događaja bila bi to oformljena nova hrvatska Vlada, ili službeno rečeno izglasano je povjerenje Vladi Republike Hrvatske i prikupljeno je preko 40000 potpisa My Voice, My Choice kampanje i peticije za unapređenje prava žena i osiguravanje dostupnih, sigurnih reproduktivnih izbora za sve žene diljem Europe.

U isto vrijeme kada je obznanjeno tko sve čini novu Vladu, svjedočili smo još jednom Hodu za život u kojem je sudjelovao, javno podržao jedan od saborskih zastupnika političke stranke s kojom je formirana nova Vlada. S ovom novom Vladom, i izjavama političara i ministara očigledno je nova izglasana Vlada prešla iz političkog desnog centra, u čistu desnicu. Slušali smo izjave poput one šefa kluba zastupnika Domovinskog pokreta Stjepa Bartulice Drago mi je da pro-life pokret raste u Hrvatskoj. Održava se ta manifestacija u sve više gradova. Razumijem da se ne slažemo svi oko ove teme, ali to treba staviti na dnevni red kao važnu temu. Mi smo zemlja koja nestaje, narod koji nestaje i demografski oporavak je prioritet nove vlade. Opcije koje smatraju da pobačaj treba biti što dostupniji uopće ne shvaćaju gdje smo došli. Iz iste stranke došle su i izjave Branke Lozo koja je na TV sučeljavanju prije izbora s Marijom Selak Raspudić na pitanje smatra li da je pobačaj temeljno pravo žene jasno i glasno rekla – ne. Njezin spomenuti kolega iz stranke Stjepo Bartulica je sudjelovao i na Hodu za život koji zagovara zabranu pobačaja. Ta zastrašujuća manifestacija za krajnji cilj ima zabranu pobačaja, a sve pod krinkom brige za život. Ove godine se održao u čak petnaest gradova, uz poljsku pomoć i podršku. Činjenica da iz redova stranke koja sudjeluje u formiranju nove vlade istaknuti predstavnici sudjeluju u jednoj takvoj manifestaciji kao što je Hod za život nije bezopasna stvar. Svjedoci smo porasta utjecaja krajnje desnice u Europi; u Italiji, Mađarskoj, Španjolskoj i kod nas, u Hrvatskoj. Uz Maltu, poljski zakoni protiv pobačaja najstroži su u Europi. Što svjetonazor i politike nove Vlade i inicijative poput Hoda za život znače za društvo, ljudska i ženska prava? Svakako se radi o opasnim inicijativama koje žele ograničiti ljudska prava i dovesti demokraciju i sekularnost Hrvatske u pitanje i posebno su fiksirani na pitanje prava na pobačaj. Ženska prava su prva na koja se cilja, Poljska nam je jasan primjer.

75 posto Hrvata podržava pravo na pobačaj. Podaci su to najnovijeg istraživanja koje provodi Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Hrvatski zakon o pobačaju donesen je 1978. godine, a poznat je kao Zakon o medicinski i eugenički indiciranom prekidu trudnoće. Prema ovom zakonu, pobačaj je dopušten do 10. tjedna trudnoće uz pismenu suglasnost trudnice i konzultaciju s liječnikom. Izvan ovog roka, pobačaj je moguć samo u slučaju ozbiljne opasnosti za zdravlje trudnice ili ako postoji teška bolest ploda. Provodi li se? Odgovor je jednostavan – ne. Iako je pobačaj legalan u Hrvatskoj, svaki drugi liječnik ga odbija raditi pozivajući se na priziv savjesti. Ovo je uzrokovalo skoro pa nemoguće izvršavanja pobačaja u Hrvatskoj što svako malo uzrokuje prosvjede, peticije i razne javne reakcije boraca i borkinja za ljudska prava. Jer u teoriji pobačaj je dostupan i legalan, u praksi je skoro pa nemoguć.

Sjetimo se slučaja Mirele Čavajda prije dvije godine kada je pomoć morala potražiti van Hrvatske, iako bi se medicinski zahvat prekida trudnoće uslijed teške malformacije ploda trebao moći izvesti u Hrvatskoj. Mirela Čavajda je morala otići u bolnicu u drugu državu o vlastitom trošku od pet tisuća eura radi prekida trudnoće jer joj je zdravstveni sustav Hrvatske to uskratio iako joj je zakonom zajamčen. Sve ovo podsjeća na stravičnu situaciju u Poljskoj gdje je bio onemogućen pobačaj djevojci od četrnaest godina s intelektualnim teškoćama, a koju je silovao njezin ujak. Iako najrigidniji zakon u Europi, poljski zakon o pobačaju dozvoljava postupak prekida trudnoće u slučajevima kaznenih djela poput silovanja ili incesta te onda kad je ugroženo zdravlje žene, što je ovdje bio slučaj. No nije bilo liječnika, bolnice koji su to htjeli učiniti. Zvuči poznato?

Čak 20 milijuna žena u Europi nema pristup sigurnom i legalnom pobačaju, i žive u strahu, dok u Hrvatskoj prema podacima iz 2022. od ukupno 359 bolničkih ginekologa javnim bolnicama pristaje raditi 164 ginekologa, a 195 ih to odbija.

Procjenjuje se da je današnja sveukupna situacija prilično alarmantna jer 60-70% ginekologa odbija prema prizivu savjesti raditi pobačaj čime se ženama uskraćuje primarna zdravstvena zaštita, na koju bi morale imati pravo.

Nedostupnost pobačaja u mnogim dijelovima Hrvatske i Europe ne samo da dovodi žene u opasnost od tjelesnih ozljeda, nego i uzrokuje pretjerano financijsko i psihološko opterećenje na žene i obitelji, često u marginaliziranim zajednicama koje si to najmanje mogu priuštiti. Nebrojeni životi i egzistencije žena su uništeni, poremećeni i izgubljeni zbog nedostupnosti sigurnog pobačaja i tome mora doći kraj. Upravo je i iz tog razloga, između ostalog, pokrenuta kampanja i peticija My Voice, My Choice. Njihova misija je dobiti po jednog saveznika u svakoj europskoj zemlji i širiti pokret globalno. Inicijativa ima namjeru skupiti 1 milijun potpisa zahtijevajući da EU učini ono što je u njezinoj moći kako bi osigurala i obvezala države na siguran i dostupan pobačaj za sve, bez obzira na to gdje u našoj Uniji žive, bez obzira na to u kojim se uvjetima nalaze.

Pozivam(o) sve građane i građanke da potpišu peticiju i podrže inicijativu kako bi se impresivna brojka od preko 40000 hrvatskih potpisa u svega nekoliko dana povećala i pridružila ka potrebnoj sveukupnoj brojci od milijun potpisa iz svih država. I kako bi svi zajedno pokazali da je realnost drugačija od one koju priželjkuje aktualna hrvatska vlast. To je moj, i naš priziv savjesti.