Pravilo 5:1 je tajna za sretne veze. Otkrivamo o čemu je riječ

Ako bismo slavnu rečenicu iz “Ane Karenjine” Lava Tolstoja – “Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način” – htjeli matematički precizno interpretirati, mogli bismo reći da sve sretne obitelji slijede pravilo 5:1. To znači da na svaku negativnu interakciju (poput kritike, prezira ili defenzivnosti) tijekom rasprave dolazi pet ili više pozitivnih interakcija, što je ključ stabilnog i sretnog braka.

Kako objašnjava Gottman Institut, ovo pravilo otkrili su psiholozi John M. Gottman i Robert W. Levenson, koji su još sedamdesetih godina prošloga stoljeća započeli proučavati parove. Promatrajući kako rješavaju nesuglasice, uspjeli su s više od 90 % točnosti predvidjeti koji će parovi ostati zajedno, a koji će se razvesti. Njihovo je istraživanje pokazalo da je ravnoteža između negativnih i pozitivnih interakcija ključ za dugotrajan i uspješan odnos.

Prema dr. Gottmanu, čak i u zdravim brakovima dolazi do negativnih interakcija koje se brzo razrješuju i zamjenjuju gestama koje potvrđuju empatiju i unose pozitivu u odnos. “Ljutnja ima negativan učinak u braku samo ako se pojavljuje zajedno s kritikom, prezirom ili defenzivnošću,” objašnjava dr. Gottman.

8 pozitivnih interakcija koje sretni parovi redovito koriste:

Riječ je o interakcijama u svakodnevnim situacijama koje s vremenom jačaju vezu. Takve interakcije omogućuju učinkovitije suočavanje s izazovnim trenucima te pridonose stvaranju kulture međusobnog uvažavanja unutar odnosa.

#1 Pokažite interes

Slušate li partnera kada izražava nezadovoljstvo? Zanima li vas razlog njegove ljutnje? Pokazivanje interesa kroz postavljanje pitanja ili govor tijela važan je način da pokažete kako ozbiljno shvaćate problem.

#2 Izrazite privrženost

Izrazi privrženosti, kao i fizička i verbalna bliskost, pomažu u smanjenju stresa tijekom rasprave. Na primjer, jasno iskazivanje da ćete problem riješiti zajedno može značajno olakšati situaciju.

#3 Mali znakovi pažnje puno znače

Prema stručnjacima s Gottman Instituta, mali znakovi pažnje i kontinuirano pokazivanje privrženosti unose pozitivu u vezu. Ti postupci djeluju kao svojevrsni “amortizeri” koji dugoročno pomažu u održavanju omjera pet pozitivnih interakcija tijekom rasprave.

#4 Svjesno uvažavanje

I ovo pravilo ima ulogu amortizera: vaše misli o partneru izravno utječu na način na koji se prema njemu odnosite. Na primjer, ako svjesno uravnotežujete ono što smatrate negativnim osobinama s pozitivnim sjećanjima i prepoznavanjem dobrih strana, unosite empatiju i pozitivnu energiju u vezu. Ta pozitivnost i empatija pomoći će uravnotežiti negativnost koja se neizbježno javlja tijekom sukoba.

#5 Usredotočite se na zajedničke točke

Isticanje točaka oko kojih se slažete tijekom rasprave pomaže lakšem rješavanju problema.

#6 Empatija i isprika

Empatija je jedan od najdubljih oblika ljudske povezanosti, pružajući drugoj osobi osjećaj razumijevanja i ljubavi. Stručnjaci ističu kako je važno neprestano ulagati u razvoj empatije unutar veze.

#7 Prihvatite tuđu perspektivu

Prihvatiti drugačije gledište ne znači nužno složiti se s njim, ali je način da druga osoba osjeti da je poštovana.

#8 Vesela strana priče

Šaljivo zadirkivanje i traženje prilika za smijeh mogu ublažiti napetost tijekom žustre rasprave. Većina parova ima svoj jezik humora koji ističe njihovu posebnost.

Umijeće davanja komplimenata – srž pravila 5:1 za sretnu vezu

Arthur C. Brooks, kolumnist za The Atlantic, profesor menadžmenta na Harvard Business School i voditelj podcasta The Art of Happiness with Arthur Brooks, promišljao je o umijeću davanja komplimenata. Prema njegovim riječima, “kvaliteta naših odnosa ovisi o omjeru pohvala i kritika”. Ljudi s kojima komuniciramo, bilo kod kuće ili na poslu, ne samo da će napredovati ako im pružimo dobar postotak pozitivnih povratnih informacija uz povremene kritike, već će vjerojatnije postići bolje rezultate, biti uspješniji i osjećati se prihvaćeno.

Međutim, baš kao što izražavanje konstruktivne kritike nije jednostavno i zahtijeva vještinu, isto vrijedi i za davanje komplimenata. Brooks objašnjava da istraživanja pokazuju kako kod ljudi s visokim samopouzdanjem kompliment stimulira dijelove mozga odgovorne za samoreferencijalno razmišljanje. To se, međutim, rijetko događa kod ljudi s niskim samopouzdanjem, jer im kompliment, zbog negativne slike koju imaju o sebi, ne zvuči istinito i često ga podcjenjuju. Prema istraživanju objavljenom u Current Psychology 2022. godine, kompliment mora zadovoljiti tri ključna kriterija da bi bio percipiran kao takav: mora doći od vjerodostojne osobe, mora biti iskren i spontan, te mora biti izrečen u odgovarajućem kontekstu.

Uspoređivanje osobe s drugima ili sa standardiziranim mjerilima (kao što je: “Dobro izgledaš za svoje godine”) može biti destruktivno. S obzirom na to da smo skloni davati komplimente za izgled, odjeću ili obavljen posao, najveće zadovoljstvo mogli bismo postići pohvalama koje se odnose na samu osobu, na to što ona jest. Profesor psihologije Rhett Diessner naziva ih komplimentima usmjerenima na moralnu ljepotu, odnosno vrijednosti koje karakteriziraju osobu. Takav pristup ne samo da pruža dobar osjećaj onima koji primaju komplimente, već i potiče pozitivan stav i dobrodušnost prema drugima. Možda je upravo to vrsta priznanja za kojom svi zapravo čeznemo.

vogue.it