Ovo pravilo 30-dana koje zagovaraju minimalisti će vam olakšati život

Manje je više je moja omiljena rečenica. Ponavljam si ju i nekoliko puta dnevno za najrazličitije situacije; od toga što odjenuti, koju kozmetiku koristiti do toga kako riješiti svakodnevne sukobe, ali ne prakticiram ju onoliko koliko bih željela. Pa ipak, dugo sam već uvjerena da je minimalistička rutina u svim verzijama našeg života jedan od najboljih načina da si mentalno pomognemo i da iz dana u dan postajemo zadovoljniji i mirniji. Da, otpuštanje napetosti pojednostavljivanjem što je više moguće koristi našem mentalnom zdravlju. Psihološki gledano minimalizam se odnosi na težnju da pojednostavimo naš životni stil. S emotivnog aspekta, tu je pokušaj suočavanja s osjećajima onakvima kakvi jesu, odnosno njihovo prihvaćanje. Također, s kognitivne razine, pokušaj otpuštanja viška informacija i podataka kojima smo neprestano izloženi pomaže težnji da budemo usmjereni na sadašnji trenutak, kaže psihologinja Laura Palomares podržavajući ideju minimalizma.

Stvar je u tome da sam, kako bih prešla s teorije na praksu i provela želju u stvarnost (barem djelomično), morala pogledati Netflixov dokumentarac pod nazivom The Minimalists: Less Is Now. U sklopu njega sam naučila više o pravilu od 30 dana koje protagonisti dokumentarnog filma zagovaraju i o kojem nas uče.

Joshua Fields Millburn i Ryan Nicodemus dva su prijatelja koji su osnovali blog The Minimalists (trenutačno ga čitam prije spavanja) i zagovornici su minimalističkog stila života kao životne filozofije. Jedna od ideja koju prakticiraju i zapravo ju s edukativnom namjerom žele proširiti među svima koji pokažu interes je 30-dnevna minimalistička igra. Naizgled se čini jako jednostavnom, ali treba dosljedno provesti kroz praksu. Sastoji se u tome da se svakog dana riješite barem po jedne stvari, ali se s povećanjem broja dana, povećava i broj stvari za rješavanje. Prvi dan jedna stvar, drugi dan dvije stvari, treći dan tri i tako sve dok ne dođete do 30. Zapravo, preporučuju nam da ovaj izazov podijelimo s prijateljem ili članom obitelji kako bismo to činili u isto vrijeme i uvijek prije ponoći, a i za dodatnu motivaciju.

U početku je to laka igra jer svatko može eliminirati nekoliko predmeta, zar ne? Ali postaje znatno izazovnije u drugom tjednu, kada ste prisiljeni riješiti se više od desetak predmeta dnevno. I sve teže postaje kako se rok od 30 dana približava svom kraju“, kažu autori. Sam Joshua Fields prije nego što se upustio u ovu igricu, počeo je s izazovom rješavanja (donacije, darivanja, recikliranja) jedne stvari dnevno. Završio sam rješavajući se puno više stvari nego što sam očekivao. U osam mjeseci riješio sam se više od 90% stvari i sada imam samo stvari koje mi nešto istinski donose, stvari koje imaju funkciju ili me usrećuju, kaže. Iako još nisam završio s izazovom, nije mi teško riješiti se nekoliko stvari svaki dan. I ne mislim samo na materijalne objekte, jer sam nekoliko dana provodio vrijeme i brišući ostatke s telefona u obliku datoteka i slika. I shvatio sam da mi ovaj proces pospremanja i čišćenja omogućuje vježbu osvještavanja materijalnog viška.

Previše stvari nam uzrokuje stres (i to puno stresa)

U dokumentarcu su istaknute činjenice poput, primjerice, da se u jednoj američkoj kući godišnje nakupi prosječno 300.000 predmeta ili da se na cipele, nakit i odjeću godišnje potroši više novca nego na visoko obrazovanje. No, sav taj materijalni višak čine većinom predmeti koji se gotovo i ne koriste. Još jedan od protagonista pokreta, Ryan Nicodemus, napravio je vlastiti eksperiment tako što je svu svoju imovinu spremio u kutije, kao da se radi o selidbi. Otkrio je da 80% tih stvari nikada nije morao raspakirati jer ih nije koristio. Sve ove dobrobiti potvrdio je i psiholog José Elias kada smo s njim razgovarali o materijalnom minimalizmu: Minimalizam nas navodi na to da imamo malo stvari i da uživamo u njima jer su neophodne. Imati puno stvari oko sebe služi samo brizi o tome hoćemo li ih moći zadržati. Važno je uživati čim više u vlastitom vremenu koje odvojite za sebe, čak je poželjno uživati jedan ili dva sata dnevno, ne radeći ništa.

Manje stvari znači i manje razloga na fokusiranje onoga što je važno

Shvatio sam da ću, ako pojednostavim svoj život, imati više vremena za svoje zdravlje, odnose, kreativnost, svoju ekonomiju… i da mogu pomoći drugima na smisleniji način. Shvatio sam dobrobiti minimalizma mnogo prije nego što sam raščistio ormar, kaže Joshua Fields u jednom trenutku u dokumentarcu. Iako ova rečenica može zvučati kao klišej, ona je sve samo ne to. Nakon višednevnog pokušaja smanjivanja materijalnog opterećenja u svojoj sobi i u ormarima, brzo sam doživjela psihičko olakšanje i, prije svega, promislila sam o potrebi obezvrjeđivanja materijalnog i pronalaska mjesta za bitne nematerijalne trenutke u danu. Danas često svoja emocionalna blagostanja zatrpavamo viškom kućnih poslova i materijalnih stvari. A još više ako uzmemo u obzir da što više imamo, to više želimo. I iako se ovaj izraz može činiti kao popularna izreka (što i jest), stvarnost je da naš mozak ovako funkcionira. Kada dobijemo sve što želimo, shvatimo da smo pogriješili u predviđanju koliko ćemo biti sretni, jer mozak te stvari normalizira. Nakon kratkog vremena kažete: ‘Okej, sve je to lijepo i dobro, ali sada imam nove želje.’ I ono što je za vas nekada bio strop postaje pod drugog kata s još jednim stropom do kojeg morate doći, kaže T.K Coleman, direktor Zaklade za ekonomsko obrazovanje, u drugom trenutku. Bez sumnje, 53 minute gledanja Netflixa nikad nisu toliko dobrog izvukle iz mene.

Vogue.co.uk