Posjetila sam Prada Rong Zhai u Šangaju, i oduševila me atmosfera poznatog filma u interijeru
Tina Kovačiček12 prosinca, 2025
12 prosinca, 2025
Ostalo mi je još svega nekoliko sati do leta natrag za Europu, a odluka kako ću ih potrošiti, između ostalog, pala je na posjet Prada Rong Zhai, arhitektonskom dragulju koji nisam željela zaobići u Šangaju.
Ono što me se posebno dojmilo u Šangaju kao gradu bili su ti ostatci povijesti, nekako zaključani, gotovo mumificirani, između visokih nebodera i najnovijih LCD tehnologija. Ovaj „grad budućnosti“, kako ga nazivaju, nemilice napreduje i pritom se baš nikome ne ispričava, a količina svjetla i ekrana na kojima se emitiraju najnovije reklame svjetskih brendova, hraneći nas time vizualnim podražajima koje nismo tražili, na neki je čudan način, usudim se reći, impresivna.
Povezano: Provela sam dan u Šangaju s Wallaceom Chanom, umjetnikom genijem koji redefinira ideju nakita
Između tih komadića budućnosti kriju se ti spomenuti tragovi prošlosti. Jedan takav je poželjela sačuvati i Fondacija Prada kada je zamišljala projekt Prada Rong Zhai. Prada je oduvijek nalazila inspiraciju u umjetnosti, posebno u arhitekturi. Razumijevanje praktičnih, komercijalnih i povijesnih aspekata građevina ključ je našeg rada, jer istodobno istražujemo suvremenu arhitektonsku inovaciju, brižno čuvajući povijesnu baštinu, rekla je svojedobno Miuccia Prada ističući Kinu kao zemlju koja je zauzimala važno mjesto u imaginaciji Prade. Kako su se naše kulturne aktivnosti širile, i kroz modnu kuću i kroz Fondazione Prada, tražili smo prilike da svoja arhitektonska i druga umjetnička istraživanja ponovno proširimo prema Kini.

Courtesy of Prada Fondazione
To ih je dovelo do Rong Zhaija, povijesnog lokaliteta koji je 2017. otvoren kao jedan od zanimljivijih kulturnih posjeda slavne modne kuće. Projektom Prada Rong Zhai stvorili smo nešto novo kroz pomno vraćanje u prošlost. Kako bismo revitalizirali ovu predivnu rezidenciju, primijenili smo stručnost stečenu u restauracijama Galerije Vittorio Emanuele II u Milanu i palače Ca’ Corner della Regina u Veneciji – jednaku pažnji prema detalju i izvedbi po kojoj su naši proizvodi poznati – te je spojili s radom kineskih akademika i majstora, stvarajući istinsku međukulturnu suradnju, rekla je Muccia detalje obnove ovog zanimljivog projekta.

Courtesy of Prada Fondazione
Rong Zhai jedna je od najljepših zapadnjačkih vila u Šangaju, podignuta između 1899. i 1910., a danas obnovljena i otvorena zahvaljujući Pradi. Ime nosi po jednom od svojih najvažnijih vlasnika, industrijalcu Yungu Tsoong-Kingu, koji je sa svojom obitelji ondje živio tijekom 1920-ih i 30-ih. Izvorno je pripadala njemačkom vlasniku, što objašnjava njezin zapadnjački Beaux-Arts stil. Yung ju je kupio 1918. i dao preurediti, kombinirajući povijesne stilove s ranim art déco elementima. Kuća je bila dom njegove velike obitelji i važno društveno središte s plesnom dvoranom, prostorijama za primanja i mnogobrojnim elegantnim salonima. Vila s prepoznatljivom crvenom kupolom, okružena bujnim vrtovima, primjer je vrhunske arhitekture i zanatske izrade tog razdoblja. Posebno smo inzistirali na očuvanju suptilnosti kuće, izbjegavajući kićenu pretencioznost. Nije nam bila namjera stvoriti sliku luksuzne kuće. Rad na očuvanju njezinih nježnih nijansi, uz poštovanje izvornih materijala i procesa, nadahnuo je tim obrtnika da oponašaju svoje prethodnike, čija su imena nepoznata, ali čiji se rad ovime poštuje i ponovno oživljava.
Za ulazak u ovu umjetničku kuću morat ćete se najaviti unaprijed s obzirom na to da je dnevni broj posjetitelja ograničen, no isplatit će se čekati jer je arhitektonski doista nešto posebno u ovom velegradu. Ono što me najviše oduševilo je autentičan prostor, ostavljen uglavnom nenamješten, ali s idejom da se ovdje održavaju izložbe, prezentacije i drugi oblici razmjene koji prizivaju živu dinamiku grada. Ja sam naletjela na izložbu A Kind of Language: Storyboards and Other Renderings for Cinema, koja je nakon premijere u milanskom Osservatoriju Fondazione Prada, u Šangaj donijela više od 500 radova nastalih između 1940. i 2024. godine, autora poput Wes Andersona, Almodóvara, Chaplina, Hitchcocka, Miyazakija, Scorsesea, Spielberga, Jodorowskog te brojnih kineskih i međunarodnih umjetnika.
Ono što me posebno zanimalo vidjeti je Mi Shang Prada Rong Zhai, otvoren u ožujku ove godine kao prvi samostalni fine dining prostor brenda u Aziji, nastao u suradnji s legendarnim redateljem Wongom Kar Waijem. Restoran spaja talijansku eleganciju, kinesku estetsku tradiciju i Wongovu prepoznatljivu filmsku poeziju. Koncept je nadahnut filatelističkom idejom Tête–bêche – zrcaljenjem i ispreplitanjem dviju kultura. Ta se tema očituje u interijeru koji kombinira Pradine umjetničke kolekcije, kineski antikni namještaj i pažljivo rekonstruirane detalje vile, stvarajući prostor koji izgleda poput filmske scenografije.

Courtesy of Prada Fondazione
Mi Shang Prada Rong Zhai nudi potpuno novu vrstu gastronomskog iskustva, od kasnog doručka do večere, uz kreativni meni koji kombinira talijanske i kineske okuse. Potpisuje ga chef Lorenzo Lunghi (Ristorante Torre), dok slastičarnu vodi svjetski nagrađivani pastry chef Diego Crosara (bivši slastičar talijanske nacionalne kulinarske reprezentacije i od 2018. kreativni direktor slastičarstva u Marchesi 1824, brendu unutar Prada Grupe).
Svaka prostorija u vili; od Pastry Shopa i The Caffèa do knjižnice i intimne dining sobe, zamišljena je kao zasebno vizualno poglavlje, u kojem se talijanski i šangajski utjecaji susreću poput kadrova iz Wongovih filmova. Meni osobno najšarmantnije, kao da ste konkretno zakoračili u njegov legendarni film In the Mood for Love, koji obožavam.

Courtesy of Prada Fondazione
Hodnik djeluje kao sugestivan prolaz, uranjajući goste u romantičnu atmosferu filma. Ritmičan niz stropnih svjetala priziva Wongove vizualne potpise, dok djela iz serije Rising Clouds, Blooming Flowers, izrađena tradicionalnom kineskom tehnikom drvoreza, unose povijesnu i umjetničku dubinu. The Pastry Shop kombinira klasičnu i maštovitu talijansku slastičarnicu, s ručno izrađenim namještajem od trešnjina drva nadahnutim Pradinom prvom milanskom trgovinom iz 1913. godine. Vitrine nude reinterpretirane talijanske slastice poput Cassate, Delizie al Limone i Tiramisù, spajajući tradiciju, umjetnost i suvremeni dizajn.
U središtu Mi Shanga, The Caffè okuplja goste oko elegantnog bara izrađenog od lokalnih majstora, dok intimni The Study nudi povezivanje s vrtom i terasom kroz rijetke kolekcionarske predmete i pažljivo odabrani namještaj. The Library spaja kulturne utjecaje Šangaja i Milana kroz knjige o kineskoj izradi, dekorativnim umjetnostima i talijanskom dizajnu, uključujući muransko staklo, dok umjetnina iz serije Rising Clouds, Blooming Flowers oplemenjuje prostor.

Courtesy of Prada Fondazione
The Dining Room, smješten u srcu Mi Shanga, odiše romantičnom i noćnom atmosferom, evocirajući dijalog između filma In the Mood for Love i Pradine profinjene estetike. Jelovnik kreativno spaja talijanske i kineske tradicije, od raviola s kineskim sastojcima do vitello tonnata i pačjih prsa s citrusima, stvarajući dinamičnu harmoniju okusa. Iako nažalost mjesto u niti jednoj od tih prostorija nisam pronašla (potrebno je rezervirati tjednima unaprijed), pogledom i šetnjom sam proletjela kroz njih i dodala iskustvo rezervacije stola na listu razloga zbog kojih se vraćam u veličanstveni Šangaj.
Photo: Courtesy of Prada Fondazione