Otkrili smo modni podcast u kojem zvijezde otvaraju dušu više nego što smo očekivali

Znate ono kada sjednete s najboljom prijateljicom na kavu, razgovor lagano krene o cvijeću i proljeću, o tome što će tko obući u subotu i kakva je ona nova korejska krema s neobičnim sastojcima… Međutim, pola sata kasnije, nađete se usred ničim izazvane tužne priče iz djetinjstva, odjednom se sjetite i onoga čega niste htjeli – prava seansa kojoj ni Freud ne bi parirao. Barem ne Sigmund. Bella, njegova praunuka i poznata modna dizajnerica, osmislila je upravo takav koncept za svoj podcast pod nazivom Fashion Neurosis.

U duhovitim, ali iznenađujuće dubokim razgovorima, poznati gosti iz svijeta mode, kulture i umjetnosti naizgled pričaju o tome kako ih je moda oblikovala, a zapravo govore o svojim identitetima, opsesijama, strahovima i željama. I sve to dok leže na sofi njezina doma u Londonu – na čija bih vrata rado pokucala da zakažem svoju seansu. Iako se otvoreno poigrava reputacijom nasljednice Sigmunda Freuda, Bellina vještina postavljanja pitanja, uz odmjerenost i opipljivu znatiželju, potiče na otvaranje, propitivanje i otkrivanje neočekivanih samospoznaja – onakvih kakve može pokrenuti samo dobra psihoterapija. U kojem bih još svemiru saznala da Nick Cave čim se probudi oblači odijelo, da Julianne Moore nije mogla podnijeti zvuk vlastitog glasa na televiziji ili da se Rick Owens kao tinejdžer sramio svojih bradavica? Sva ta saznanja žive u mojoj glavi rent-free, a popis je iz tjedna u tjedan sve duži.

Fashion Neurosis

Bellu Freud oduvijek su inspirirali veliki kreativni umovi, što je prije svega pokazala kroz svoj modni brend – od džempera s natpisom Ginsberg is a God, kojim je odala počast Beat generaciji, preko krojeva koji podsjećaju na uniforme underground ikona poput Patti Smith, pa sve do buntovnih poruka koje vuku korijene iz tinejdžerskog razdoblja kada je radila za Vivienne Westwood. Svaki segment njezina stvaranja duboko je osoban, a često i nadahnut obiteljskim nasljeđem. Po uzoru na svoju majku, Bernandine Freud, redovito piše digitalni dnevnik, u kojem se anegdote o uzbudljivim izlascima s Kate Moss isprepliću sa sentimentalnim ispovijestima o boemskom odrastanju. Njezin otac, slikar Lucian Freud, 1990. godine nacrtao joj je logo brenda, a 25 godina kasnije došlo je vrijeme da najnoviji projekt bude nadahnut još jednim slavnim rođakom. Doduše, uz dozu ciničnosti – jer Bella voli naglasiti da nije pročitala nijedno Sigmundovo djelo. Osim stripova.

Courtesy of Bella Freud

Imena koja dovodi u podcast toliko su slavna da bih na prvi pogled pomislila kako u njihovim životima više nema tajni. No, Bellin prirodni talent za izgradnju bliskih i intimnih odnosa s ljudima oko sebe iz njih izvlači nezamislive monologe. Taj je dar godinama brusila na modnim događanjima, gdje bi uvijek odabrala jednu osobu s kojom bi provela večer – u kutu, u dugim filozofskim raspravama. Epizode traju 60 minuta i u svojoj suštini i detaljima oponašaju klasičnu terapeutsku praksu. Sat otkucava. Zvono na vratima se oglašava. Nevidljivi glas preko portafona kaže: Uđite. Gost ulazi u sobu gospođe Freud, a dok se udobno smješta na kauč, ona započinje seansu. Nema ni traga napetosti u zraku – atmosfera je gotovo meditativna.

Gledajući u strop, pa u kameru iznad sebe, Rick Owens djeluje kao da lebdi unutar vlastite svijesti dok razmišlja o tome kako je tjelesna dismorfija koju je doživio u djetinjstvu možda utjecala na njegovu kasniju sklonost dizajniranju odjeće u kojoj je ljudska anatomija često sporedna. “Uvijek težim ka izobličavanju i preuveličavanju”, zaključuje. Zavoljela sam ga još više. U podcastu s Kate Moss doživjela sam being Mossed efekt (poznat u uskom krugu supermodela) – onaj trenutak kada bih, pod utjecajem njezina šarma, pristala na after čak i potpuno iscrpljena. “Znate one ljetne romanse kada ugledate nekoga na plaži i pomislite – oh Bože, koliko je zgodan. Ali onda ga sretnete u normalnoj odjeći i to ubije svaku strast”, izgovara kroz smijeh Kate svojim prepoznatljivim promuklim glasom. Cate Blanchett, s druge strane, ne slaže se s tvrdnjom da odjeća na muškarcu može biti odbijajući faktor – više bi je odbilo nekulturno ponašanje, poput bacanja otpada kroz prozor ili sjedenja na sofi u cipelama. Najsnažniji dojam ipak ostavlja intervju s Nickom Caveom, koji je na gotovo iscjeljujući način ogolio sve svoje slabosti – od ovisnosti, preko gubitka sina, pa sve do velike ljubavi prema Susie. “Bila je to prva modna revija u mom životu. Sjedio sam u prvom redu, pored mene je bio James Fox, a Susie je trebala sjesti pored njega. Kada je ušla u prostoriju… jeste li ikada čuli za izraz ljubav na prvi pogled? Od tog trenutka imala je utjecaj na svaki segment mog života.” No, jesam li spomenula da su sve ove ispovijesti započele sasvim naivnim razgovorom o modi?

Bella Freud zaslužuje apsolutno priznanje za briljantan podcast koji nas podsjeća da modu ne treba doživljavati kao puki ukras, već kao alat koji otvara prozor u složene, jedinstvene i dirljive svjetove svakoga od nas.