Konačno sam pogledala jednu od najhvaljenijih serija godine, koja će oduševiti fanove Severancea i Breaking Bada

Kada je izašao trailer za novu seriju Vincea Gilligana, autora jedne od najhvaljenijih serija svih vremena, Breaking Bad, bila sam oduševljena, ali i zbunjena. Iz nekoliko isječaka koje nam je kratki trailer otkrio, nisam mogla ni pretpostaviti o čemu će se raditi u ovoj seriji. Jedino što je bilo jasno jest da će Gilliganova genijalnost ponovno isijavati iz svake scene. A kada sam vidjela da je u glavnoj ulozi Rhea Seehorn, koja me je oborila s nogu u Better Call Saul, (prequelu Breaking Bada, koji je također vrijedan gledanja), znala sam da se ponovno kuha hit.

Prve dvije epizode nove serije Pluribus objavljene su 7. studenoga, a nove epizode izlazit će svakog četvrtka do 26. prosinca. Moja je namjera bila vješto izbjegavati spoilere i čekati da izađe cijela sezona, kako bih sve bingeala u jednom vikendu, ali ovu seriju svi toliko hvale da je od nje nemoguće pobjeći, pa je na kraju FOMO odradio svoje. Morala sam znati može li nova serija parirati prethodnim hitovima Vincea Gilligana.

Courtesy of Apple TV

Za radnju ove serije malo je reći da je neočekivana. Polovicu prve epizode provela sam u stanju konfuzije, a drugu polovicu u napetom iščekivanju. Bilo mi je toliko drago što nisam pročitala sinopsis prije nego što sam je pokrenula, jer vjerujte mi, ništa me nije moglo pripremiti na ovo. Zašto je koncept širenja smrtonosnog virusa toliko intrigantan?, pitala sam se na samom početku, prisjećajući se trenutka kada sam čitala Pekićevo Besnilo, sa strepnjom čekajući hoće li karantena djelovati i obuzdati širenje bolesti. Istu je napetost i intrigu u meni probudila i serija Pluribus, iako, kako ubrzo saznajemo, ono što se u njoj širi nije običan virus. Sami smo imali priliku uvjeriti se da epidemije i pokušaji obuzdavanja virusa nisu ni približno uzbudljivi kada zaista prolazite kroz njih. U stvarnom svijetu oni rezultiraju paničnom kupnjom zaliha toaletnog papira, pečenjem domaćeg kruha i strepnjom pred pozivom s viješću da je netko od vaših voljenih zaražen. Upravo to, mislim, dodatno pomaže gledateljima da se poistovjete s protagonisticom Carol, jednom od jedanaest ljudi koji još uvijek nisu zaraženi.

Courtesy of Apple TV

Carol je spisateljica spicy romantičnih romana, što smatram vrlo duhovitim detaljem za koji mislim da će tek kasnije u sezoni doći do izražaja. U apokaliptičnoj epizodi, koja me podsjetila na početak The Last of Us, saznaje da se nešto strašno dogodilo sa svim ljudima na planetu. Kao što sam već spomenula, u početku to djeluje kao neobičan virus, ali pokazuje se da je riječ o kemijskom procesu koji spaja sve ljude na planetu, odnosno one koji prežive, u jednu kolektivnu svijest. Oni su restartali društvo i teže tome da stvore neku vrstu utopije na Zemlji.

Nikada nisam mislila da ću se toliko naježiti od ljudi koji samo pokušavaju biti pristojni i dobri. Postoji nešto istinski uznemirujuće u svoj toj dobrohotnosti. Zbog prisilne pozitivnosti Carol mora potiskivati svoje iskrene, i sasvim opravdane, emocije. To djeluje kao suptilan komentar na društvene standarde koji ženske emocije često označavaju kao nešto što je previše. Ljudi poput Carol, koji nisu ušli u kolektivnu svijest, otežavaju planove tog jedinstvenog uma zaraženog vanzemaljskim virusom. Njih je jedanaest na cijelom svijetu, ali u praksi djeluje kao da je Carol u tome sama, jer ostale ovaj nesvakidašnji niz okolnosti nije previše pogodio. Istaknula bih da je ovo samo moja interpretacija događaja, temeljena na epizodama koje su do sada izašle, jer baš poput Carol, ni gledatelj nije potpuno siguran što se događa.

Courtesy of Apple TV

Međutim, čar ove serije leži upravo u tome što ništa ne možete predvidjeti niti u potpunosti shvatiti. Pluribus nas zbunjuje na sličan način kao hit serija Severance, držeći nas u stalnom stanju neizvjesnosti i iščekivanja. Dok gledate ovakve serije, shvaćate da je riječ o konceptu koji će postati jasan tek na kraju, kada budemo mogli vidjeti širu sliku, a sa svakom epizodom kao da otključavamo djeliće te slagalice. Upravo zbog te apstraktnosti čini mi se da je teško postići da ovakve serije budu uspješne i da zadrže pažnju gledatelja. Ipak, postoje autori kojima možemo vjerovati da će to izvesti maestralno, a Vince Gilligan je definitivno jedan od njih. Pluribus postavlja neka duboko filozofska pitanja o jedinstvu i jedinstvenosti, ali ona su upakirana u izuzetno pitak, gotovo blockbusterski sadržaj.

Kada sam pokrenula Pluribus, pomislila sam da ako serija uspije biti barem blizu Breaking Bada, pred nama će biti hit. Nakon četiri epizode čini mi se da je ova serija na zaista dobrom putu, jer ima sve potrebne komponente: odličnu glumu, intrigantnu radnju koja nas uvijek drži na rubu kauča i zdravu dozu crnog humora. Ne mogu osporiti da je Pluribus izuzetno hrabar zalogaj, s velikim faktorom rizika, ali nekako uspijeva oduševiti velik broj gledatelja. Ne mogu ni zamisliti kamo će nas ova serija odvesti do kraja godine, ali upravo zbog toga s nestrpljenjem iščekujem nove epizode, od kojih svaka prijeti biti uzbudljivija od prethodne.