Pismo urednika: The Way of Water

Ljeto je sezona koja se uvijek željno iščekuje. Obećanje dužih dana, lakše misli, bijeg na prvu površinu vode koja nam može ponuditi kratko utočište, i iako znamo da nećemo uspjeti u svemu što smo planirali, sama činjenica da nas poziva na maštanje i slobodu dovoljna je da ga volimo i zazivamo tijekom cijele godine. To potvrđuju svi filmovi, serije, knjige koje se odvijaju ljeti, a koje imaju najnevjerojatniju sposobnost da nas odvedu do novih destinacija i uvuku u autentične atmosfere, iako smo možda miljama daleko od takvih scenarija. (Otkrit ću vas malu tajnu: neke od njih skrivene u naslovima ovog broja možete pronaći kao neformalni vodič ako vam ponestane inspiracije o tome što čitati ili gledati tijekom dugih dana lipnja.)

Ljeto je čarobno, a budući da je more njegov nerazdvojni suputnik, odlučili smo ovaj broj posvetiti vodi. Njegova fluidnost, lekcije koje nas uči, poput one da ne bismo trebali stajati mirno, već stalno teći i da je moguće stalno mijenjati forme, važnost koju nosi za sve nas koji živimo na planeti Zemlji, mogućnosti da joj pomognemo i poboljšamo naš odnos s njom, simboliku, zvukom koji nas očarava. Imajući to na umu, putovanje svijetom vode započinje naslovnicom mlade zvijezde manekenske scene, Amelie Gray, s kojom sam imao zadovoljstvo provesti dan u La Minotteu, prekrasnoj vili u blizini Pariza, razgovarajući i razmjenjujući prijedloge i ideje o tome kako zadržati neke zdrave navike i isti smisao u ubrzanom životu. S Jadrana dolazi zvuk Mediterana u obliku Velvet festivala, koji otkucava ritam ljeta i podsjeća nas da je vrijeme da se počnemo ljuljati u ritmu povjetarca i malvazije, a uz ovo slavlje glazbe, kulture i zabave nalaze se tri autentične priče koje slave uživanje u životu. Senko Karuza, morski šaman i legenda Visa, vodi nas putevima hrane, književnosti i života na otoku i otkriva kako živjeti apsolutno autentično, Lana Raffaelli govori o tome kako je biti žena u ribarstvu, što se smatra pretežno muškim poslom, i koliko malo po malo njihov položaj mijenja i ruše predrasude, dok Monika Neral, višestruko nagrađivana sommelierka, iscrtava vinsku turu kroz vinarije od Kvarnera do Pelješca koje svoje boce vina drže na nevjerojatnim dubinama od dvadesetak metara gdje se vino pretvara u čudo.

Razgovarali smo o malo drugačijem uživanju, samospoznaji, ženskom užitku i feminizmu u porno industriji, kao i o promjenama koje su joj potrebne i koje se konačno događaju, s Erikom Lust, redateljicom porno filmova koja već dvadeset godina redefinira pornografiju kao žanr i oslobađa je mizoginih klišeja. Oslobođenje, u ovom slučaju emocionalno, vrlo je važan element za pet regionalnih pisaca, koji se prisjećaju nezaboravnih stvarnih i izmišljenih ljeta za pamćenje.

Ovaj uvodnik želim završiti važnim stvarima o kojima piše Vice Tomašević, a koje su sve to prethodno napisano stavile u perspektivu, a mi to uzimamo zdravo za gotovo: “Milijardu i pol ljudi nema pristup pitkoj vodi. Dvije milijarde nemaju pristup čistoj vodi. Više od 50 posto ljudi na Zemlji nema vlastiti toalet u kojem se otpad sigurno odlaže. Svaka treća osoba na svijetu ne može oprati ruke sapunom i vodom u svom domu.” Ako ovo čitate, vjerojatno ste u boljoj situaciji. Stoga ovaj broj služi kao podsjetnik svima nama koji smo blagoslovljeni s dovoljno čiste pitke vode i podsjeća nas da imamo veliku odgovornost. Zapitajmo se što svatko od nas može učiniti upravo sada kako bi pomogao sebi i drugima u budućnosti.

The Way of Water je važan put za sve nas.