Sve o tajanstvenom pariškom muzeju koji od 1903. stoji netaknut

U Parizu, gradu svjetlosti, mode i umjetnosti, teško je pronaći neki još neotkriveni dragulj – u ovaj grad ipak putujemo kako bismo vidjeli neke od najvećih svjetskih znamenitosti (i probali najbolje kroasane). Međutim, tijekom Tjedna mode, kada posjetitelji pauze između revija velikih modnih kuća ispunjavaju obilascima muzeja i izložbi, velike gužve koje nam ubijaju volju postaju sve češće. Tada se s posebnom predanošću upuštamo u potragu za manje poznatim lokacijama, kako bismo doživjeli čari francuske prijestonice bez gubljenja vremena u beskrajnim redovima. Tako sam naišla na muzej čija je adres još uvijek (donekle) tajna – Muzej Gustave Moreau.

Francuski umjetnik Gustave Moreau, značajan simbolist, odlučio se prije smrti sakupiti svoje slike i kurirati vlastiti muzej posvećen svom radu. Unutrašnjost svoje obiteljske kuće na adresi 14 rue de La Rochefoucauld u Parizu, 1903. godine pretvorio je u muzej u kojem od tada ništa nije promijenjeno. Ipak, kako bi itko mogao njegova umjetnička djela organizirati bolje od samog umjetnika? Četiri kata ove kuće ispunjena su s 1.300 slika i crteža Gustava Moreaua, smještenih između predmeta i namještaja koji su mu nekada pripadali.

Posjetiti staru kuću nekog umjetnika uvijek je uzbudljivo, jer nam specifičnim putovanjem kroz vrijeme (ili najbližom mogućom verzijom toga) pruža uvid u to kako je njegova svakodnevnica izgledala. U travnju 1895. godine, razmišljajući o sudbini koja čeka njegova umjetnička djela, Gustave Moreau zamolio je arhitekta Alberta Lafona da njegov obiteljski dom pretvori u muzej. Njegovi ateljei na drugom katu pretvoreni su u prostrane prostore sa staklenim prozorima, u kojima su izloženi portreti umjetnikove obitelji i radovi koje su mu poklonili prijatelji i umjetnici Théodore Chassériau, Eugène Fromentin i Edgar Degas. Umjetnik je u relativno maloj kući sistematično organizirao svoju arhivu i kreirao hram posvećen samom sebi.

Gustavea Moreaua mnogi bi opisali kao eklektičkog umjetnika, jer je poput mnogih svojih suvremenika u radovima spajao elemente različitih stilova i umjetnika, od romantizma do simbolizma. Tako se na njegovim slikama ponekad nazire Michelangelov ideal mladića, a u pozadini se u plavičastim tonovima mogu prepoznati tragovi utjecaja Leonarda da Vincija. Međutim, na posljetku, svi ti posuđeni elementi formirali su specifičan stil po kojem je ovaj umjetnik bio prepoznatljiv. Često je koristio vijugave linije inspirirane indijskim minijaturama, a njegovi crteži odisali su preciznošću, jer je brojne uzore pronalazio i u grafikama.

Eklektično je riječ koju možemo iskoristiti i kako bismo opisali njegov muzej, ali može li jedan poprilično mali prostor ispunjen s preko tisuću radova i netaknutim namještajem biti išta drugo? Ovaj muzej je bogata riznica antikviteta, a umjetnikov osjećaj za estetiku oslikava se i na živopisnim komadima namještaja. Sve, od najsitnije vaze do stolova i stolica, pažljivo je odabrano i postavljeno na mjesto koje mu je umjetnik namijenio. Upravo zbog toga, ovaj muzej odiše jedinstvenom energijom – ne samo da slavi radove velikog umjetnika, već nam i omogućava da se s njim intimno upoznamo.

Posjeta ovom muzeju nije samo umjetničko putovanje, već i arhitektonsko. Ovu kuću krasi pomalo provincijski šarm, a očuvana u stanju u kojem ju je umjetnik napustio, sama je spomenik nekom prošlom vremenu. Arhitektonski element koji ne smijete propustiti pri posjeti ovom muzeju je elegantno spiralno stubište koje povezuje ateljee na drugom i trećem katu.

Kuću i atelje Gustavea Moreaua je 1889. Paul Leprieur u svojoj monografiji o umjetniku opisao sljedećim riječima: “U ovom novom kraju… izdvaja se svojom skromnom vanjštinom, pomalo staromodnim ambijentom i nekom vrstom divljine, kao da se plaši prolaznika […] Atelje je njegov laboratorij i tu, daleko od buke, prepušta se svom alkemičarskom radu, uvijek nemiran, opsjednut savršenstvom…”. Umjetnik je u oporuci kuću ostavio državi, pod uvjetom da očuvaju njen karakter. S obzirom na to da unutrašnjost kuće već više od jednog vijeka nije promijenjena, rekla bih da se umjetnikova želja ostvarila, a dugoj listi jedinstvenih muzeja u francuskoj prijestonici dodala je još jedan biser.