10 stvari koje (možda) niste znali o Paris Fashion Weeku

Danas ikonični Paris Fashion Week začet je mnogo prije nego što je povijest u svoje knjige upisala službeni datum. Iako tada nitko nije mogao predvidjeti kako će on izgledati danas, nacrt “novog svijeta”, počeo se iscrtavati čitavo stoljeće ranije zahvaljujući domišljatosti, talentu i hrabrosti onih koji su pomicali granice.  Nadahnuti šušurom koji vlada tijekom tjedna mode u najvećoj modnoj prijestolnici, ali i njegovim nepobitnim utjecajem, otpuhnuli smo prašinu sa stranica povijesti i pronašli priče koje su oblikovale Paris Fashion Week, a koje je dosad već pomalo progutao zaborav. 

Charles Frederick Worth i počeci modnih revija

Davno prije nego što je zaživio koncept modnih revija kakav poznajemo danas, u pariškim su se salonima polovicom 19. stoljeća počeli nazirati obrisi revolucije, a za njih je velikim dijelom bio zaslužan britanski dizajner Charles Frederick Worth kojem mnogi povjesničari mode tepaju i titulom “oca haute couturea”. U svom pariškom ateljeu okupljao je elitu koja je oduvijek težila biti odjevena po posljednjoj modi no osim što je bio sjajan couturier, Worth je imao i poprilično istančan nos za marketing. Prvi je u porube svoje odjeće ušivao brendirane etikete, no u načinu na koji je predstavljao svoje dekadentne kreacije skrivalo se sjeme ideje na kojoj će jednom počivati svi tjedni mode. Kako bi svojoj otmjenoj klijenteli bolje dočarao svu ljepotu i raskoš svojih haljina te im pokazao kako sve te čudesne siluete izgledaju u pokretu, odbacio je dotadašnji prezentacijski alat, lutke, i zamijenio ih živim modelima. Tijekom “revije” Worth bi ih prozivao po brojevima, a one bi u tišini koračale ispred ugledne publike koju je valjalo zadiviti. Među tim prvim modelima bila je i Marie Vernet Worth, Charlesova supruga, koja je kasnije proglašena prvom profesionalnom manekenkom. Te “modne parade” nisu imale niti posebno osvjetljenje, niti glazbenu pozadinu, a kamoli ekstravagantnu scenografiju, kao što imaju danas, no i tada su one bile mjesto na koje se elita dolazila pokazati i ćaskati, ali i sjajan marketinški alat kojim se novi trendovi predstavljaju samoj kremi društva. 

Paul Poiret i prve dresscode zabave

Domišljatost jednog Britanca, kojeg su slijedili njegovi suvremenici promijenila je modu u Parizu. Koncept “défilés de mode” počeo se sve pažljivije oblikovati, a kako je čovjeku kao društvenom biću vjerojatno “urođeno” da vječito traga za zabavom, tako se u umovima pariških kreatora vrlo brzo iskristalizirala posve logična ideja kodnog imena – afterparty. Nakon formalnog dijela programa u salonima i buticima počeli su organizirati zabave, a one su se vremenom prometnule u grandiozne balove. No, njihova svrha nije bila samo ta da se gosti opuste. Jedan od najcjenjenijih francuskih dizajnera tog vremena, Paul Poiret, u njih bi dovitljivo ubacio “trunčicu” marketinga i iskoristio ih da promovira modele odjeće za koje je smatrao da će postati hit. Godine 1911. pozvao je goste na dekadentnu zabavu koju je upriličio u jednoj pariškoj vili. Zabavi je nadjenuo ime “The Thousand and Second Night”, a sve što su uzvanici trebali učiniti jest ispoštovati dresscode koji je nalagao da odaberu “perzijski” styling. Sve koji outfitima nisu ispoštovali temu, Poiret bi poslao u ormar da odjenu nešto iz njegove posljednje kolekcije, harem pants ili haljinu u obliku abažura. Tako su gosti, ne znajući, postali “slučajnim” modelima u fashion showu koji je trebao biti tek zabava, a Le Magnifique, kako su Poireta zvali u Parizu, svakom je gostu na odlasku poklonio svoj parfem “Nuit Persane”. Magnifique!

Što se događa s druge strane oceana?

No, iako se povijest dotad činila bajkovitom, dvadesete i tridesete godine obilježila je sveopća anksioznost koja je ušla u svaku poru pariške mode, a izvor te tjeskobe nalazio se s druge strane oceana. U strahu da sačuvaju svoj dizajn od kopiranja na američkom tlu, francuski su dizajneri zbili redove i svoje modne parade učinili još ekskluzivnijima. Pažljivo su birali tko će ih od novinara pratiti, fotografiranje je bilo strogo zabranjeno, a u publici su mogli sjediti tek najvjerniji klijenti. A onda je zavladao Drugi svjetski rat i prijeći Atlantik da bi se zabilježilo što se “kuha” u pariškim salonima postalo je nemoguća misija. 

Rođenje Tjedna mode u New Yorku

I upravo u žaru svjetskog rata, 1943. godine, modna publicistkinja Eleanor Lambert odlučila je iskoristiti trenutak ne bi li odmaknula pažnju javnosti od francuske mode. Dok je okupirani Pariz vodio neki posve drugačiji život, odlučna i pronicljiva Lambert u New Yorku je organizirala “Press Week” ne bi li pokazala urednicama i novinarkama da ono što rade američki kreatori nije tek kopija pariškog dizajna. Novinarke koje su dotad pisale o temama kao što su vođenje domaćinstva i kuhanje, jer modnog novinarstva nije bilo, dobile su ekskluzivni uvid u kolekcije šest mjeseci prije javnosti. Oduševljenje je bilo gotovo pa opipljivo. “Press Week” je bio apsolutni hit, a Lambert je zacementirala svoj status kao “kuma mode”. Osim što je uspješno okrenula svjetla reflektora prema američkom modnom dizajnu koji je dotad bio ignoriran od strane sedme sile očarane Parizom, postavila je i temelje prvog tjedna mode – New York Fashion Weeka. 

Pariški haute couture

Modne revije haute couture kolekcija počele su se u Parizu održavati 1945. godine, a specifične kriterije koje jedna modna kuća treba zadovoljiti da bi predstavljala couture kolekcije, a koji vrijede i danas, propisuje Chambre Syndicale de la Haute Couture. Kuće moraju prezentirati kolekcije od najmanje 50 originalnih dizajnerskih odjevnih predmeta, dva puta godišnje, u siječnju i srpnju, a tu su i regulacije o broju zaposlenih u ateljeu kao i broju tehničkog osoblja. 

Bitka za Versailles

Nakon Drugog svjetskog rata i uspjeha “Press Weeka”, Amerika se naoko “oslobodila pariškog utjecaja” no upravo je na tom povijesnom antagonizmu i nikad zacijeljenim tenzijama začet Paris Fashion Week. Godine 1973., sa osnutkom Fédération Française de la Couture, prvi je put organizirana modna revija više dizajnera koja barem donekle podsjeća na koncept kakav imamo danas. Revija simpatičnog naziva “Bitka za Versailles” održana je, a gdje drugdje, nego li u raskošnoj rezidenciji francuskih kraljeva, a okosnica događanja bila je upravo “bitka” u kojoj je pet francuskih couturiera izazvalo na dvoboj pet američkih dizajnera. 

Sraz titana

Marc Bohan za Christian Dior, Pierre Cardin, Hubert de Givenchy, Yves Saint Laurent i Emanuel Ungaro odmjerili su snage s Billom Blassom, Stephenom Burrowsom, Oscarom de la Rentom, Halstonom i Anne Klein, a na sveopće iznenađenje “pobjedu” je odnijela američka strana. 

Celebrity klika

Modno događanje je kao cilj imalo prikupiti sredstva za obnovu palače Versailles, a na koncu je označilo prekretnicu u modnoj povijesti. Za organizaciju su odgovorni bili prekaljena “modna kuma” Eleanor Lambert i kustos Gerald Van der Kemp, sve skupa na koncu je koštalo otprilike 60 milijuna dolara, a na popisu od 700 uzvanika našla su se i imena poput Andyja Warhola, Lize Minnelli, Joséphine Baker, Grace Kelly i mnogih drugih. Taj 28. studeni u Versaillesu možda je značio bolnu spoznaju da moda nije rezervirana samo za Pariz, ali i dan kad se počela ispisivati nova stranica povijesti. Službeno se rodio Paris Fashion Week, a Pariz je shvatio da osim haute couturea mora obratiti pažnju i na prêt-à-porter. 

Spektakl Thierryja Muglera

Godine 1984. ekscentrični Thierry Mugler postao je prvi dizajner koji je modnu reviju otvorio francuskoj publici i tako ispisao povijest. Povodom desete obljetnice svog stvaranja upriličio je spektakularan show na pariškom stadionu Zénith koji je pratilo šest tisuća ljudi, a pista je u potpunosti prožimala prostor ispreplićući se s “tribinom”. Osim što je bio prvi komercijalni show tog obujma, Muglerova revija, u njegovom je stilu, bila nešto poput sinergije teatra i mode, s pregršt njegovih čudesnih ali uvijek apsurdnih kreacija, a prisutni ju ponajviše pamte po posljednjem izlazu Pat Cleveland koja se spustila sa stropa kao utjelovljenje božanstva. 

Yves Saint Laurent, moda i nogomet

Na stadionu je 1998. godine srušen još jedan rekord. Samo sat vremena prije finala Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Brazila na Stade de France, Yves Saint Laurent je svijet još jednom podsjetio da Francuska nije prijestolnica samo nogometa, već i mode. Monumentalni modni show trajao je 15 minuta, a Yves Saint Laurent, kao amblem francuskog luksuza, svijetu je pokazao čak 300 lookova. Kolekcija kojom je jedna od najvećih uzdanica francuske mode proslavila četiri desetljeća modnog stvaralaštva bila je podijeljena u šest tema koje su prikazivale sve ere od 1958. do tada. U backstageu je radilo 900 ljudi, pistom je prodefiliralo 300 modela, a show je emitiran publici od 1.7 milijardi ljudi. Tog dana francuska nogometna momčad odnijela je pobjedu, a pariška moda još je jednom dokazala zašto ju toliko vole svjetla reflektora. 

Video i fotografije: Getty Images