Mirisi koji izazivaju žudnju. Djeluju li parfemi s feromonima?
Kristina Mikulić Gazdović27 siječnja, 2026
27 siječnja, 2026
Pitate li parfumere, reći će vam jedno: svaki parfem kreiran je da izaziva osjećaj žudnje. Takozvani nosevi sa svojim parfemskim spojevima uvijek nastoje rekreirati uspomene, potaknuti emocije i stvoriti osjećaj žudnje. Ako ne žudimo za parfemom, nećemo osjetiti potrebu posegnuti za bočicom, nanijeti ga prije izlaska ili ga učiniti dijelom vlastitog identiteta. Parfem bez žudnje nije parfem.
Ipak, ono što u nama budi tu neodoljivu privlačnost razlikuje se od osobe do osobe. Nekoga će osvojiti bogata, topla vanilija u spoju sa sandalovinom, koja priziva osjećaj intime i ugode. Drugome će maštu rasplamsati sočne maline, pjenušavi akordi šampanjca ili svježina citrusa koja podsjeća na bezbrižna jutra. Mirisni afiniteti duboko su osobni, povezani s uspomenama, karakterom i raspoloženjem.
No postoji li nešto što nadilazi individualne note i preferencije? Nešto što može potaknuti osjećaj žudnje gotovo univerzalno? Prema jednom od najintrigantnijih i najmaštovitijih parfemskih trendova posljednjih godina, odgovor bi mogao ležati u – feromonima.
Termin „feromon“ potječe od grčkih riječi pherein (nositi) i hormon (uzbuditi, poticati), a 1959. godine skovali su ga istraživači Karlson i Luscher. Feromoni su kemijski spojevi koje prirodno izlučuju životinje kako bi slali signale drugima iste vrste. U životinjskom svijetu njihova je uloga opširna i služi kao sredstvo komunikacije. U popularnoj kulturi najpoznatiji su kao molekule koje životinje otpuštaju kako bi potaknule reproduktivno ponašanje. Kod ljudi, s druge strane, priča je nešto suptilnija.
U cijenjenom znanstvenom časopisu Nature Alex Comfort je 1971. godine objavio rad pod nazivom Vjerojatnost postojanja ljudskih feromona (eng. Likelihood of Human Pheromones). Biolozi i neurobiolozi počeli su se tek nekoliko desetljeća kasnije intenzivnije baviti pitanjem postoje li ljudski feromoni i, što je još važnije, utječu li na ljudsko ponašanje. Ipak, potrebno je naglasiti kako još uvijek nije identificirana jedinstvena molekula koju ljudi luče, a koju bi se moglo usporediti s feromonskim efektom kakav je zabilježen kod životinja. Čini se da ljudi posjeduju u nosu receptore kojima mogu osjetiti feromone, ali nemaju u mozgu receptore s kojima bi ostvarili emotivnu vezu kakva je zabilježena kod životinja.
Iako ih ne percipiramo svjesno poput klasičnih mirisnih nota, zabilježene su vrlo suptilne reakcije kod ljudi. Dobar primjer je istraživanje grupe istraživača sa Sveučilišta Florida (Florida State University) iz 2011. godine, koja je dokazala da miris znoja žena koje ovuliraju može uzrokovati porast razine testosterona kod muškaraca. Ipak, u mirisu znoja nije identificirana jedinstvena molekula koju bi se moglo opisati kao feromon. Pa ako ljudski feromoni ne postoje i ne utječu na ljudsko ponašanje, što su onda feromonski parfemi?
Rekreiranje bliskosti i intime kroz parfeme cilj je feromonskih parfema. No taj koncept nije nov. Razni mirisi mogu potaknuti osjećaj uzbuđenja, intrige i sreće. Za to nam ne trebaju feromoni. Postavlja se pitanje: što feromonske parfeme čini drugačijima?
Njih ne osjećamo kao specifičan miris u klasičnom smislu. Zamišljeni su da s mirisnim iskustvom rekreiraju osjećaj topline, bliskosti i privlačnosti. Taj magnetizam nastoji se pojačati dodavanjem sintetičkih feromona ili spajanjem nota koje djeluju sinergično kako bi rekreirali reakciju kakvu kod životinja stvaraju feromoni. U suštini, cilj je rekreirati osjećaj snažne žudnje.
Feromonski parfemi zato često mirišu poput mokre ili tople kože. Ne oslanjaju se na klasičnu mirisnu piramidu s ključnim notama, a stvaraju dojam intime. Feromonske parfeme često osjetite tek kad se nađete u blizini kože osobe koja ih nosi. Mirišu vrlo toplo, senzualno i nježno. To su parfemi puni mošusa, drvenih i balzamastih nota, ostavljajući trag misterije.
Parfeme koji pripadaju grupi jedinstvenih parfemskih trendova nosite kao čin zavođenja kada se spremate za posebne intimne trenutke. Žudnja je prava moć, a feromonski mirisi podsjećaju nas da najintenzivniji doživljaji često nastaju upravo u suptilnosti.