Ako dosad niste čuli za Pamaissance, sada je pravi trenutak

Vjerojatno kao i svima, prvo što mi padne na pamet kad se spomene ime Pamele Anderson je spasilački tim serije Baywatch. Točno vidim dvogled Davida Hasselhoffa kako promatra zanosnu plavušu, razbarušene kose, kako trči u seksi crvenom bikiniju s bovom u ruci i paradira po vrućem kalifornijskom pijesku. Ne sjećam se je li ikada uspjela nekoga spasiti, ali svoju karijeru izvukla je iz mraka i postala glumica koju su tabloidi neumorno pratili. I onda su uslijedili skandal za skandalom, sve je izgledalo kao da joj nema povratka i da će zauvijek ostati visjeti u nekom kutu poput izblijedjelog Playboy postera na benzinskoj postaji uz autocestu. No, ako mislite da vam se život ne može iz temelja promijeniti onda kada se najmanje nadate ili da je nemoguće zasjati čak i kada su vas svi otpisali, Pamela Anderson sigurno je pravi primjer da se čuda ipak događaju. I to ni manje ni više nego u njezinim kasnim pedesetima, točno u trenutku kada je ponovno dospjela u središte pozornosti – njezino novo rađanje, Pamaissance!

Veći dio svog života bila je osuđivana, osporavana i promatrana kroz filter pin-up plavuše bez mnogo pameti, sasvim gurnuta u stranu, za neke potpuno nebitna – sve dok nije uzela život u svoje ruke. Prvo je došao Netflixov dokumentarac Pamela, a Love Story, koji je u potpunosti razotkrio sve tajne koje su godinama bile tek pretpostavke, a odmah nakon toga iz tiska su izašli i njezini memoari Love, Pamela. Bio je to trenutak kada je odlučila ponuditi sebe na dlanu, želeći da je obični ljudi vide izbliza, bez trunke šminke na licu – što je kasnije postalo i ostalo njezin zaštitni znak.

Photo: The Last Showgirl

Hrabro je odlučila prikazivati se i u životu i u javnosti onakvom kakva doista jest, a #nomakeup postao je njezin novi zaštitni znak na crvenom tepihu. Njezin nekonvencionalan hod kroz karijeru možda je započeo i puno ranije – još od onog povijesnog trenutka kada su je ispred ekvadorske ambasade uhvatili s vrećicom veganskih sendviča namijenjenih Julianu Assangeu ili kada se našla u prvim redovima PETA-inog prosvjeda, želeći skrenuti pozornost na prava životinja, izjednačujući ih s pravima ljudi. Ubrzo su uslijedili pozivi za suradnju od ozbiljnih brendova, snimanje kampanja za Westwood (gdje je briljirala ispred objektiva Juergena Tellera) i JACQUEMUS, gdje je svojom pojavom bacila sasvim novo svjetlo na Pariz i francuski modni senzibilitet. Nedavno je sve svoje nove uspjehe okrunila glavnom ulogom u filmu The Last Showgirl, koji je režirala Gia Coppola, redateljica iz slavne holivudske obitelji filmskih stvaratelja. Kako sama priznaje, nije bilo lako pridobiti Pamelu Anderson, iako je nakon gledanja dokumentarca o njoj znala da je upravo ona savršen izbor za glavnu ulogu iskusne plesačice iz Las Vegasa kojoj se život urušava nakon zatvaranja legendarnog kluba Le Razzle Dazzle. Srećom, Gia nije prihvatila “ne” kao odgovor, a uz pomoć Pamelinog sina, koji ju je ipak nagovorio da stane pred kameru, danas imamo priliku gledati jednu od njezinih kultnih uloga. Po svim predviđanjima, ulozi se smiješila i nominacija za Oscara – što bi bilo prvi put u njezinoj karijeri. Unatoč svemu, čini se da je Pamela Anderson pokazala svoju zrelu stranu, iskoristivši pravi trenutak – sve su se kockice posložile, a ona je odigrala ulogu koja joj savršeno pristaje. Dok je gledate, uvjereni ste da nitko drugi ne bi mogao izvesti to na isti način.

Ponovno joj se događa slična situacija u kojoj si velika većina (čitaj: snobovi) ne može zamisliti u takvoj ulozi, no i ovog puta Pamela Anderson bez imalo muke pruža izvanredan emocionalni potencijal u ulozi cabaret plesačice Shelly. Svakim kadrom nepretenciozno unosi dubinu i ranjivost svom liku, čineći njezine borbe stvarnima, realnima i mogućima. Kao da se sama Pamela stapala s likom i postajala neobična fuzija proživljenog do te mjere da joj bezuvjetno vjerujemo sve što kaže. Ona zapravo utjelovljuje svu tu bol dok shvaća što je sve žrtvovala za karijeru koja nastavlja bez nje, i to je snažan podsjetnik na to koliko naš posao i ono što radimo mogu biti refleksija naše osobnosti. Ovo nije tek solidan film o običnoj plesačici ispod glitter filtera s korzetom francuske sladunjavosti i spektakla, već ozbiljna filmska priča u kojoj se prelama cijeli jedan svemir.

Photo: The Last Showgirl

Nažalost, sreća ovog puta nije bila na njenoj strani. Zlatni kipić joj je izmakao iz ruke, ali to ne znači da se ona, nakon svega što je preživjela, za trenutak ipak nije našla na vrhu svijeta. Dodjela Oscara bila je samo još jedna prilika da se zahvali sama sebi za sve. A i da je ponovo vidimo bez trunke šminke. Šteta.