Lista fantastičnih interijera filmova koje publika trenutno obožava, a i smiješi im se Oscar

Dodjela Oscara za 2024. godinu kuca na vrata. Tko će uzeti zlatni kipić, okruniti se naslovom za najbolju glumicu ili glumca, scenarij, za najbolji film u konačnici, pitanja su koja su u zraku već neko vrijeme. Jedna od najvažnijih sporednih kategorija je scenografija, njezino osmišljavanje i izvedba koja, ako je dobra, igra jednu od važnih stavki za dobar film.

Filmovi koje smo izdvojili u nastavku dominiraju ovogodišnjim Oscarima, a neki od njih nominirani su u kategoriji za Najbolju scenografiju i to je sasvim razumljivo jer  je njihov set dizajn fantastičan, autentičan i produžena ruka cijeloj priči filma. Iako dva filma nisu u toj službenoj kategoriji nomirana, dodajemo ih na listu jer mislimo da bi trebala biti.

Maestro

Režija: Bradley Cooper

Produkcijski dizajn odnosno scenografiju filma Maestro potpisuje Kevin Thompson koji je za ovu priliku ušao duboko u temu i odnos Leonarda Bernsteina, glumi ga Bradley Cooper, i njegove supruge Felicije Montealegre, glumi je Carey Mulligan. Radnja filma snimana je u originalnom stanu para kupljenom 1962. godine. Glavna dekoraterka njihova doma bila je osobno Felicija čija se ručno oslikana umjetnička djela posebno ističu na zidovima. Detalji i namještaj datiraju iz razdoblja ranih 60-ih pa do kasnih 80-ih godina, a posebno se nameću tkanine s uzorcima, ručno rađeni tepisi i tapete. Koriste se nijanse terakote, uz kombiniranje s drvenim elementima i neutralnim tonovima. Iako nije u službenoj konkurenciji za najbolju scenografiju,  smiješi mu se Oscar za Najbolji film, ali mi mu dodajemo i peticu za uvjerljivi set dizajn.

Barbie

Režija: Greta Gerwig

Dizajnerica produkcije Sarah Greenwood i dekoraterka seta Katie Spencer dom najpoznatije lutke na svijetu, Barbie pretvorile su, kako joj i priliči, u ružičastu fantaziju. Tako Barbie rezidencija ima prepoznatljivi ružičasti tobogan kojim se dolazi do bazena, namještaj je presvučen baršunom, a ona u spavaćoj sobi ima prekrivač sa šljokicama. Smjestila se tu i fluorescentno ružičasta sofa te upečatljivi žuti kauč, koji bi se, iako snažnog kolorita, mogli uklopiti u aktualni interijer svake djevojke koja je u djetinjstvu bila zaluđena s Barbie. Uvjerljivo prikazan dom gdje živi Barbie cijene i profesionalci pa nominacija za scenografiju nije izostala ove godine.

Poor things

Režija: Yorgos Lanthimos

U ovom kandidatu za Oscara vjerojatno imamo najmaštovitije, najodvažnije, gotovo pa divlje vizualne elemente, a njihovu vrijednost potvrđuje i nominacija, između ostalih, za Najbolju scenografiju. Osmislio ih je produkcijski tim na čelu sa Shanonom Heat i Jamesom Priceom. Riječ je o zamršenim i vrlo ekstravagantnim scenografijama, a opet tako simpatičnim. Elementi kao što su preveliki blagovaonski stolci savršeno se slažu s britanskim ukrasnim motivima kao što su tanjuri na zidovima blagovaonice. Stručnjaci su složni da se ovdje radi o ostvarenju kreativnog i maštovitog svijeta nalik spoju maksimalističkog i boho stila u interijerima.

Saltburn

Režija: Emerald Fennell

Redateljica Emerald Fennell, nagrađena već Oscarom za scenarij filma Promising Young Woman iz 2020., u svom nam posljednjem filmu donosi prekrasnu, istovremeno opaku priču o privilegiji i požudi (nećemo kvariti detaljima). Student Oliver Quick, utjelovio ga je fantastični Barry Keoghan, nađe se uvučen u svijet šarmantnog aristokrata Felixa Cattona, glumi ga Jacob Elordi, koji ga pozove u Saltburn, prostrano imanje njegove ekscentrične obitelji. Tamo svi zajedno provedu ljeto koje će svima promijeniti živote. Prava vizualna magija događa se upravo na raskošnom, velikom, gotovo nepreglednom imanju koje pridonosi mističnoj i pomalo uvrnutoj atmosferi. Kako prikazati dokonost aristokracije ako ne prostranim sobama s visokim stropovima, dugačkim stolovima gdje se vode dugi razgovori te brojnim stilskim povijesnim namještajem. I tim ključnim butlerom koji vas promatra i slijedi u svakom kutku dvorca.

Seosko imanje koje se pojavljuje u filmu, u stvarnom životu poznato je kao Drayton House, engleski dvorac smješten u Northamptonshireu koji je u vlasništvu obitelji Stopford-Sackville od 1770. Redateljica i set dizajnerica Suzie Davies složile su se da će im baš ova lokacija pomoći dočarati mistiku i triler na kojim se filmska priča bazira. Uz dozu prikrivenog ludila likova. Dvorac broji 127 soba od kojih svaka u baroknom stilu priča o povijesti i aristokraciji. Gotovo neprimjetno, na 200 hektara zemlje imanja nalaze se i bazen te prostrani vrtovi s labirintom, tim ključnim labirintom za zapaljive scene u Saltburnu. Činjenica da je Saltburnu promakla nominacija za najbolji set dizajn odnosno scenografiju, sve je pomalo začudila.

Napoleon

Režija: Ridley Scott

Napoleonovo doba prekretnica je i označava početak moderne povijesti i uspon empire stila, koji je za razliku od svojeg prethodnika, stila directoirea koji je bio strog i minimalističin, ponovno donio razmetljivo bogatstvo. Ono se itekako vidi u namještaju, dizajnu interijera i arhitekturi. Upravo tako i scenografija ovog kandidata za Oscara odiše luksuzom i reflektira raskoš francuske kraljevske obitelji. Lavovski posao tu je odradila britanska dekoraterka seta Elli Griff i oživjela to doba pomno odabranim detaljima, od precizne rasvjete do odabira tkanina. Namještaj odiše pozlatama i mahagonijem, čistim linijama i motivima inspirirane rimskom, egipatskom i grčkom estetikom. Ove su godine sve oči uprte k tome da osvoji zlatni kipić u scenografskoj kategoriji iako je briljirao i u kategoriji kostimografije.

Oppenheimer

Režija: Christopher Nolan

Mnogi znalci se slažu da ovaj kandidat za Oscara ima posebno fascinantan narativ dizajna. Dizajnerica produkcije Ruth De Jong napravila je itekako dobar posao. Brojne scene interijera snimane su na autentičnim lokacijama u Los Almosu, uključujući i Oppenheimerovu kuću, koja je ostala gotovo netaknuta od njegovog boravka. Inspiracija interijera dolazi iz brutalističkog njemačkog dizajna koji ima naglasak na sirovim materijalima, neuglađenim površinama, neutralnim tonovima, zdepastim siluetama i geometrijskim oblicima. Unutar ovog vrlo dobro očuvanog interijera prošlog stoljeća, očita je i minimalistička estetika 1940-ih godina, s ravnim linijama koje su zaslužne za ozbiljnost ambijenta.