Olivier Saillard proveo nas je kroz jednu od najvećih modnih izložbi koja je nedavno otvorena u Parizu

Dan kada sam se trebala sastati s Olivierom Saillardom započeo je vrlo loše, uz milijun sitnih jutarnjih nezgoda i neugodnosti koje su kulminirale time što nisam uspjela ugrabili karte za koncert iz snova. Stoga sam prvu jutarnju kavu pila razmišljajući koja me od pet retrogradnih planeta sada sabotira, gotovo smetnuvši s uma razgovor kojem sam se večer prije jako radovala. Srećom, ovaj poziv nije zadesila ista nemila sudbina koja me pratila toga dana pa sam sa svakom našom razmijenjenom rečenicom gotovo mogla osjetiti kako mi se razina dopamina u krvi vraća u normalu. Saillard je, unatoč tome što je jedan od najpoznatijih modnih povjesničara, iznimno ugodan sugovornik, a budimo realni, teško je biti loše raspoložen kada razmišljaš o dizajnerskim opusima Christiana Diora i Azzedinea Alaïe.

Povezano: Anthony Vaccarello širi svoje carstvo – iz svijeta mode ulazi u svijet filma

Olivier Saillard kustos je upravo otvorene izložbe „Azzedine Alaïa and Christian Dior, two masters of haute couture”, koja radove dvojice renomiranih dizajnera stavlja u dijalog. Razmišljajući o ovoj izložbi, pokušavala sam se prisjetiti kada sam prvi put čula za modnu kuću Dior i, naravno, nisam došla do odgovora. Nisam sigurna jesam li ime Christian Dior prvi put pročitala na maminom bočici parfema ili u nekom od časopisa koje sam kao djevojčica satima listala, što je proizvelo svojevrsni Pigmalionov efekt, pa sam shvatila da je razbijanje glave oko toga uzaludno. Ova francuska modna kuća toliko je kultna da je gotovo nemoguće ne susresti se s njom još u ranom djetinjstvu. No Azzedine Alaïa točno je znao trenutak kada je prvi put vidio kreacije Christiana Diora, jer je upravo to otkriće bilo presudno za daljnji razvoj karijere ovog tuniskog dizajnera. Bilo je to dok je još živio u Tunisu, gdje su mu dodir s europskom modom pružali francuski modni časopisi koje mu je donosila tadašnja mentorica Madame Pinault. Ni Alaïa nije bio imun na Diorov pedantni senzibilitet i eleganciju, a kako kaže Olivier Saillard, kada se 1956. godine preselio u Francusku, „čim je stigao u Pariz, pokucao je na vrata kuće Dior”. Rezultat je bila kratka praksa, četiri dana kojih će se Azzedine Alaïa sjećati do kraja života. „To ga je uvelo u svijet pariške mode”, kaže Saillard.

Povezano: U Rimu je otvorena jedinstvena izložba koja spaja antiku, mitologiju i suvremeni nakit

Kolekcionar nepresušne inspiracije

„Jednom prilikom Azzedine Alaïa mi je rekao da je od samih početaka bio inspiriran arhitekturom haljina Christiana Diora. Još dok je bio vrlo mlad, pokušavao je odgonetnuti misterij izvrsnosti njegovih haljina”, povjerio mi je kustos, naglašavajući važnost modne kuće Dior u stvaranju koncepta „modnog sna”. Alaïa je zasigurno jedan od dizajnera čiji je modni san postao stvarnost, jer ne samo da je radio s nekim od najvećih imena modne industrije, od samog Diora do Thierryja Muglera, već je stvorio i vlastiti brend koji je i danas sinonim za eleganciju. Osim brojnih vlastitih kreacija koje su definicija krojačkog majstorstva, Alaïa je iza sebe ostavio i golemu kolekciju radova drugih dizajnera koje je cijenio i prikupljao kao izvor inspiracije. Olivier Saillard tvrdi da je upravo zbog obilja te kolekcije nemoguće precizno odrediti koji su kodovi točno utjecali na rad ovog dizajnera. „U Alaïinoj kolekciji imamo oko 600 komada Christiana Diora, ali i oko 900 komada Madame Grès, 500 komada Cristóbala Balenciage… to je izuzetno važna privatna kolekcija”, nabraja kustos. „No mogu reći da su Diorovi radovi naučili Alaïu kako stvarati nešto bezvremensko.”

Povezano: 10 komada iz novih dizajnerskih kolekcija koji u trenutku podižu interijer na novu razinu

Impozantna kolekcija, na kojoj bi pozavidjeli i mnogi muzeji, kao i neraskidiva povezanost radova dvojice velikih majstora, inspirirali su otvaranje dviju paralelnih izložbi u Parizu. U La Galerie Dior još je u studenom otvorena izložba za koju je fondacija posudila oko stotinu od spomenutih šest stotina legendarnih kreacija Christiana Diora iz Alaïine privatne kolekcije. Druga izložba, koja se otvara u Fondaciji Alaïa, ona je koja radove obojice dizajnera kontekstualizira, secirajući gotovo svaki šav njihovih haljina u pokušaju da pronađe onu zajedničku nit koja ih neraskidivo povezuje, možda u nadi da ćemo na kraju otkriti kako je Azzedine Alaïa od stažista prerastao u dizajnera o kojem bruji svijet. „U početku je bilo teško kurirati ovu izložbu jer smo neke od najzanimljivijih komada posudili La Galerie Dior, što nam je bila čast. No shvatio sam da kod nas i dalje ostaju snažni komadi, koji su poput crteža i skica”, rekao mi je Saillard. Ipak, kustos se možda najviše raduje predstavljanju haljine koja dosad nikada nije bila izložena, jer je tek nedavno donirana fondaciji. „Vrlo ugodna osoba donirala je vintage haljinu svoje majke, koju je nosila drugi dan vjenčanja. Riječ je o vrlo lijepoj crvenoj haljini, najstarijoj kreaciji Azzedinea Alaïe koju imamo”, objašnjava Olivier Saillard. „Nastala je 1958. godine, samo dvije godine nakon njegova dolaska u Pariz. Haljina je u potpunosti izrađena od crvenog satena, a utjecaj Christiana Diora je očit, kao da ju je on dizajnirao.”

Lekcije iz (modne) anatomije

Ideja autora izložbe bila je da posjetitelj, dok promatra haljine Azzedinea Alaïe i Christiana Diora jednu pokraj druge, uoči i sitne poteze po kojima se podudaraju te nasluti zajednički senzibilitet dizajnera. „Kada smo shvatili da imamo doista lijepu selekciju crnih haljina Azzedinea Alaïe, s bojom s kojom je volio raditi, odlučili smo napraviti selekciju temeljenu na bojama, materijalima i detaljima, poput ovratnika ili rukava. Tako je ova izložba na neki način lekcija iz anatomije”, rekao mi je Olivier. „Riječ je o zanimljivom dijalogu, ali više od dijaloga između Christiana Diora i Azzedinea Alaïe, izložba je lekcija iz visoke mode.”

Usporedba izrade haljina s anatomijom možda može djelovati neobično dok se ne prisjetimo temeljnih principa prema kojima su Christian Dior i Azzedine Alaïa stvarali. Obojica dizajnera bili su majstori kroja i strukture te su poznavali svaki segment procesa izrade couture kolekcija. Ako želimo odgonetnuti što je njihove kreacije učinilo toliko legendarnima, moramo obratiti pozornost na tehniku i samu srž svake kreacije. „Mnogi se dive Christianu Dioru, ali ne znaju da je gajio strast prema arhitekturi. Pisao je brojne tekstove posvećene arhitekturi i modi i doista je cijenio tehnike izrade i strukturu”, rekao mi je Olivier. „Kao da možete vidjeti kostur Diorovih haljina.” Te su me riječi podsjetile na moju naviku da tijekom online kupovine proučavam položaj šavova na odjeći, kako bih samo na temelju fotografije na ekranu zaključila hoće li mi neki komad lijepo pristajati, trik na koji sam vrlo ponosna jer se obično pokaže uspješnim, a to je tek djelić znanja o strukturi kakvo su imali Dior i Alaïa. „Govoriti o arhitekturi haljine nije besmisleno. Haljina je konstruirana i oblikovana prema smjeru tkanja, a smjer tkanja tajna je krojačke umjetnosti i ovisi o prvom pravilu arhitekture, poštovanju zakona gravitacije”, jednom je prilikom rekao sam Monsieur Dior. Iako manje zainteresiran za arhitekturu, i Alaïa je pridavao veliku važnost strukturi kreacija. „Azzedine je bio kipar, virtuoz, i gajio je istu strast prema tehnikama. Dijelili su taj zajednički ukus za atelje, znali su sami izraditi haljine. Čak je i Dior, koji je oko sebe imao brojne krojače, bio uključen u svaki dio procesa u ateljeu, dok je Azzedine doista bio majstor ateljea”, objasnio mi je Saillard.

Postavljene jednu pokraj druge, kreacije Azzedinea Alaïe i Christiana Diora nisu slične, ali ostavljaju neodoljivo jednak dojam, sugerirajući da su ova dva modna majstora doista otkrila neku tajnu koju mi ne možemo ni zamisliti, jer je teško uočljiva golim okom. Osim očite privrženosti strukturalnosti, dizajneri su preferirali slične boje, koje su odgovarale duhu vremena kroz svako desetljeće u kojem su stvarali. „Njihove kreacije vrlo su pariške, vrlo haute couture. No kod couture kolekcija nije uvijek poanta stvoriti najmoderniji komad, već komad koji je vječan”, rekao mi je Olivier o toj zajedničkoj niti koja povezuje radove Azzedinea Alaïe i Christiana Diora. „Mislim da je to iznimno pariška lekcija: da tajna dobre kreacije leži u njezinoj bezvremenosti.” Entuzijastično sam kimala glavom, razmišljajući o tome kako su obojica dizajnera uspjela stvoriti svoje posve različite svjetove, vodeći se istom zvijezdom vodiljom. Sada, kada rame uz rame možemo vidjeti kreacije kojima se Alaïa divio i one koje je sam stvorio, teško je oduprijeti se osjećaju da se sve uvijek događa s razlogom, čak i kada nekome pokucamo na vrata.