Olivia Dean je pop princeza koju smo čekali

Prvi put kad sam čula Oliviju Dean, u glavi mi je bljesnula slika Jessie Ware. Jest da imaju nekih poveznica, ali najveća od njih je ona subjektivna. Zadnji put kad me na prvu tako osvojila neka glazbenica, to je bila Jessie. I imala sam dobar predosjećaj za Oliviju. Njezin album prvijenac Messy donio je takvo osvježenje na scenu da je već na Brit Awards bila nominirana u tri velike kategorije: Best New Artist, Artist of the Year i Album of the Year, a za vikend je, očekivano, nastupila na glavnoj, Pyramid pozornici Glastonburyja.

Jer nešto je toliko zarazno u glazbi ove neo-soul umjetnice i njoj samoj. Na prvom većom koncertu u camdenskom Roudhouseu koji zaprima 3.000 posjetitelja, lista čekanja brojala je 10.000 ljudi. I tih 3.000 ljudi koje je ugrabilo mjesto, uglas je s njome pjevalo svih 12 pjesama s njezinog debut albuma koji priča o zaljubljivanju i odljubljivanju. 

No da ne bude zabune, osim kompleksnosti emocija koju nosi ljubav i prekidi, album Messy je posveta otkrivanju samog sebe nakon izlaska iz veze, pa i prepuštanja nesavršenostima. I baš zbog te ranjive tematike, o procesu osobnog rasta i samoosvješćivanja, pjesme su obilježene nježnim stihovima, utješni su, a u isto vrijeme utopljeni u njezin emotivan i karizmatičan vokal. Iako nisam u to vrijeme prolazila prekid, dio s osobnim rastom me pogodio u najosobnije misli. Na dobar način. Kao da ih je čula, upakirala u problem i rješenje i vratila mi upakirano u pjesmu koja me iznova podigne. 

U pjesmama se osjeća snažan utjecaj soula i r&ba, ali i popa, što je čini primamljivom velikom broju glazbenih zaljubljenika, pa tako i mene. U samo godinu dana došla je od toga da je svirala po malim londonskim barovima, do nastupa na Coachelli, Roadhouseu, Apollu i toga da je na Glastonburyju nastupala na Pyramid pozornici.

I baš je tu dokazala koliku ima zvjezdanu moć. Doći na Glastonbury i unutar godinu dana od izlaska prvog albuma svirati na isti dan, na istom stageu s glazbenicima poput PJ Harvey, LCD Soundsystem i Due Lipe govori jako puno. Ali najviše govori njezina glazba, pa zato u nastavku, ako već niste, poslušajte neke od prijedloga: Ok Love you Bye, UFO, novu Time, The Hardest Part. Vjerujem da će se ostale pjesme nastaviti. I udomaćiti na vašoj playlisti. Na mojoj jesu.