Slovenski Ofis arhitekti su me ponovno uvjerili koliko napredno razmišljaju o postojećoj arhitekturi

U slično vrijeme kada sam čula da slovenska arhitektica Špela Videčnik iz ureda Ofis arhitekti dolazi u Zagreb (12. prosinca) kako bi predstavila djelovanje nagrađivanog ureda iz Ljubljane, a u sklopu ciklusa predavanja UHA-ine programske linije Mies u Zagrebu, dobila sam i informaciju o njihovom novom projektu završenom ove godine, o kojem vrijedi napisati priču.

Ofis arhitekti inače za važnu nagrade EUmies Awards u 2026. godini konkuriraju s čak dva ostvarenja: obnovom stare tiskare Mladinske knjige u Ljubljani (2024.) i rekonstrukcijom Vile Muhr u Bohinju (2025.). Njihov novi projekt, Kuća pod topolama, stiže kao elegantan nastavak mog znanja o njihovom radu, u sklopu kojeg su me već uvjerili koliko im dobro ide kada se bave razmišljanjima i nadogradnjom legendarnih, postojećih primjera arhitekture. (Uz već spomenutu tiskaru Mladinska knjiga, dobar primjer je i zapuštena modernistička kuća od koje su napravili projekt vrijedan divljenja.)

Photo: Tomaž Gregorič

Kuća pod topolama smještena je u naselju Murgle, jednom od najutjecajnijih stambenih eksperimenata poslijeratne Slovenije. Projektirali su je arhitekti Ivan i Marta Ivanšek, a gradila se u fazama između 1965. i 1982. godine. Murgle je postalo tihim, ali radikalnim modelom ekološkog, ljudskom mjerilu prilagođenog stanovanja, mnogo prije nego što je održivost postala disciplina, govore arhitekti o naselju koje je očito izgrađeno ispred svog vremena. Identitet naselja ne definira se kroz istaknutu arhitekturu, već kroz njegovu kolektivnu, niskotehnološku inteligenciju: drvene kuće podignute na jednostavnim trakastim temeljima u močvarnom tlu, prozračni krovovi, porozni rubovi ulica i planska logika vođena geometrijom postojećih stabala. Zanimljivo je da cijelo naselje zapravo predstavlja uvezen nordijski etos: Arhitekti su apsorbirali skandinavski način razmišljanja tijekom svog boravka u Švedskoj, a potom ga reinterpretirali za ljubljansku klimu, kulturu i materijale.

Photo: Tomaž Gregorič

Koncept para Ivašek predviđao je očuvanje velikih stabala na tom području. Raspored građevina bio je prilagođen toj geometriji, što je proizvelo spontanu nepravilnost, a ulice su dobile nazive po stablima (ispod hrastova, ispod breza). Kuće su male veličine, ali dovoljne za udoban život, kažu arhitekti i ističu kako su arhitektonski nenametljive, integrirane u zelenilo i teško uočljive među stablima. Originalno Murgle je zamišljeno kao naselje za radničke obitelji, ali je ubrzo postalo elitno zbog svojih izvrsnih ambijentalnih kvaliteta. Danas Murgle ostaje jedna od najpoželjnijih lokacija za život u Ljubljani.

Najveći izazov za arhitekte?

Najveći izazov naselja Murgle, ujedno je i njegova najveća vrijednost, a arhitekti su si morali postaviti pitanje: kako obnoviti naselje koje su gradili privatni vlasnici, svaki svoju kuću prema uniformnim urbanističkim planovima, a da se pritom ne izbriše ekološki i društveni DNK koji ga čini iznimnim?

Projekt je postao testni slučaj za budućnost naselja, demonstracija da obnova može poboljšati performanse, a istovremeno zaštititi fragilnu arhitektonsku konzistenciju koja Murgle čini jednim od najpoželjnijih mjesta za život.

Obnova kao kontinuitet, a ne zamjena

Kuća pod topolama nekoć je bila posljednja u nizu atrijskih kuća, blago odvojena i okrenuta prema parku, što je u obnovi omogućilo jedinstvenu priliku za proširenje inače kompaktnog tlocrta tipičnog za Murgle. No izvorna konstrukcija više nije bila upotrebljiva: fasada i krov sadržavali su azbest, a drvena struktura nije zadovoljavala današnje standarde. Zato su arhitekti kuću pažljivo rastavili i ponovno izgradili od križno-laminiranog drva, pritom vjerno zadržavši izvorne proporcije, oblik i jednostavnost tipičnu za Ivanšekovu arhitekturu iz 1980-ih. Nova kuća je ekološki učinkovita, energetski pouzdana i suvremeno izvedena, ali vizualno ostaje nenametljiva, upravo kako to karakter Murglea zahtijeva. Rezultat je dom koji ispunjava današnje standarde, a istovremeno čuva skromnost, jasnoću i ljudsku mjeru koja definira identitet naselja.

Suvremeno proširenje vođeno izvornim principima

Budući da je zapadna strana kuće okrenuta prema parku, proširenje je moglo biti otvorenije i slobodnije oblikovano, ali i dalje ukorijenjeno u duh Murgla. Novi volumen zamišljen je kao lagani paviljon od drva i stakla, pod izduženim krovom koji skladno spaja staro i novo. Dva ciglena stupa, jednaka onima s izvorne fasade, služe kao diskretna veza s tradicijom naselja. Drveni bočni zidovi pružaju zaštitu i intimu, dok se staklena fronta potpuno otvara prema vrtu. Sačuvana je i velika breza, jedno od prepoznatljivih obilježja mjesta, pa je čak i temelj prilagođen kako bi se njezino korijenje zaštitilo, nastavljajući Murgleovu filozofiju gradnje u skladu sa stablima.

Rezultat je prostor koji funkcionira i kao stambeno proširenje i kao posredni klimatski sloj, suvremena reinterpretacija niskotehnološke ekološke logike koja je učinila izvorne Murgle kuće toliko uspješnima.