Odustala sam od novogodišnjih odluka. Usvojila sam puno učinkovitiji pristup i oslobodila se pritiska

Oduvijek sam više bila “novogodišnji” nego božićni tip. Naravno, Božić ima svoje čari (vrijeme s obitelji, Baileys u 11 ujutro, umakanje savršeno hrskavog pečenog krumpira u umak, i slično). Ali Nova godina sa sobom nosi osjećaj obećanja koji me oduvijek privlačio. Obožavam pritisnuti reset. Da nije potpuno čudno i neodrživo, u ponoć bih bacila sve što posjedujem i izašla kao potpuno nova verzija sebe.

Upravo zato sam oduvijek bila i veliki fan novogodišnjih odluka. Voljela sam njihovu ceremonijalnost. Način na koji su bile opipljiv način da se napravi inventura vlastitog života. Bacala sam novogodišnje odluke u more i palila ih pod punim mjesecom. Pisala sam dugačke, u bojama kodirane popise, a jedne, poprilično rastrojene godine, zapisala sam ih na komad papira koji sam potom poderala i razbacala po gradu (mislim da je to bilo nakon prekida). No prije nekoliko godina nekako sam odustala. Ne zato što mi se nije dalo ili zato što nisam pročitala Atomic Habits Jamesa Cleara. Jednostavno sam smislila nešto što je bolje funkcioniralo. Nešto što radim i danas.

Povezano: Kako donijeti novogodišnje odluke kojih ćemo se zapravo držati?

Svake Nove godine volim godini koja dolazi dati određenu temu. Prošle godine tema je bila “putovanja” i upalilo je. Tada sam radila kao freelancerica i čini mi se da sam gotovo svaki mjesec bila u nekoj drugoj zemlji. Kad bi netko rekao nešto poput: “Stalno si negdje,” ja bih odgovorila da jesam, jer putovanja su bila moja tema. Ove godine temu sam u potpunosti promijenila i odlučila da je vrijeme za “posao”. Iako to možda zvuči manje zabavno, zapravo mi je godilo staviti fokus na jednu stvar. Ako bih se ikad osjećala krivom što možda ne izlazim koliko “bih trebala”, podsjetila bih se da to jednostavno nije bila tema ove godine. Za to će biti vremena u mojoj “party” godini, koju sam, vrlo vjerojatno, već imala (gledam u tebe, 2017.).

@haileybieber

Godine 2007. profesor psihologije Richard Wiseman pratio je oko 3.000 ljudi koji su se obvezali na razne novogodišnje odluke, od odlaska u teretanu do manjeg konzumiranja alkohola. Na kraju godine čak 88 posto sudionika nije uspjelo držati se svojih ciljeva. Slično istraživanje Sveučilišta u Scrantonu pokazalo je nešto bolje rezultate: 77 posto ljudi zadržalo je svoje odluke tjedan dana, ali samo 19 posto i dvije godine nakon toga. Ne mislim da je to samo po sebi pretjerano važno – mislim, koga briga ako ne ideš u teretanu? Više je stvar u tome da ja osobno ne želim da odluke budu besmislena vježba, iako se statistički često pokaže da su upravo to. Opet, to nije moralni neuspjeh, ali jest poprilično beskoristan.

Povezano: Sedam modnih novogodišnjih odluka Vogue urednice koje i sami usvajamo

Teme su, s druge strane, puno fleksibilnije i obuhvatnije te su mi, pomalo neočekivano, pomogle promijeniti smjer u kojem idem, a da se pritom ne osjećam pod pretjeranim pritiskom. Kad se obvežete na temu, ne radi se o “radi ovo” ili “nemoj raditi ono”, nego o usmjeravanju energije u jednom pravcu i gledanju kamo će vas to odvesti. A učinci, barem prema mom iskustvu, mogu biti iznenađujuće opipljivi. Na kraju svoje godine putovanja, imala sam osjećaj da sam stvarno bila negdje. Na kraju svoje “radne” godine osjećala sam da sam nešto konkretno napravila. Naravno, bit će trenutaka kada ćete odstupiti od teme (ostat ćete doma umjesto da putujete, izaći ćete van umjesto da radite), ali ukupni dojam godine ne mora se promijeniti. Zapravo nema neuspjeha, samo povremenih skretanja s puta.

Povezano: Na kraju svake godine izrađujem vision board jer djeluje. Imam 7 savjeta

Još uvijek nisam odlučila koja će tema biti za 2026., ali koketiram s idejom “uspjeha”, iako tek treba vidjeti kako to uopće provesti na jedan subjektivan način. Možda je to “odrastanje”. Možda “traženje više”. Kako god, doći će mi samo od sebe kako se ponoć bude približavala. A kad sat otkuca ponoć, možda ću doista biti nova osoba. Baš kao što sam bila prošle godine i one prije nje. Ne u nekom velikom, materijalnom smislu, nego u načinu na koji gledam na stvari i u tome tko želim biti.

Vogue.co.uk