Najnoviji bar u Rimu istovremeno je i umjetnička instalacija koja će vas ostaviti bez daha

Živjeti a mezz’aria, na pola puta između zemlje i neba, ne biti ništa više od nijemog promatrača vječnih zidina, izgubiti pojam o vremenu, pod rimskim suncem, prepustiti se osjećajima, povjerovati u nezamislivo, spoznati nedokučivo. Postojali su trenuci kada sam bila duboko i gotovo deluzivno uvjerena da je Rim moj sudbonosni grad (ta iskričava ideja zapravo nikada nije u potpunosti nestala). Koliko god ga puta posjetila, uvijek bi postojao neki novi popis neostvarenih želja, novih monumentalnih palača, muzeja, piazza i tržnica koje treba obići, jer to je grad koji se iznova i neprekidno otkriva. Jedno od takvih mjesta – idealnih povoda za rimsko putovanje je i tek otvoreni Bar Far, a koji je ujedno i svojevrsna umjetnička instalacija koju potpisuju kiparica Clementine Keith-Roach i slikar Christopher Page. O čemu se zapravo radi?

U Villi Lontana u Trastevereu, u suradnji sa Studiom Strato, Clementine i Christopher stvorili su imaginarni gesamtkunstwerk u maniri drevnog i baroknog Rima. Bar Far inspiriran je povijesnim art-barovima: Cabaret Voltaire, Colony Room i Christopherovim omiljenim mjestom, Caffè Greco u Rimu, koji su funkcionirali kao barovi i umjetničke pozornice. Takva mjesta često su nastajala u razdobljima političkih previranja i nudila prostor za eksperiment i razgovor – sve što nam je potrebno i danas.

Kao i naši snovi, Bar Far kondenzira paradoksalne slojeve – drevni rimski i barokni raskoš sudaraju se sa suvremenom arhitekturom i varljivim pozivom budućnosti (samo pogledajte tu jarkocrvenu boju). Po riječima Clementine i Christophera, rezultat je prostor koji je istovremeno crkva i grobnica, proročanstvo i ruševina, nebo i pakao. Dok njezini reljefi od gipsa dramatiziraju samu zgradu: dijelovi tijela izbijaju iz zidova i stapaju se s građevinskim materijalima – ciglom, cijevima, drvetom – djelujući ne samo kao ukras, već i kao strukturni elementi, poput infrastrukturnih kariatida, njegova crvena slika na zidu pretvara prostoriju u iluzornu kolonu ili klaustar – iako ne promatra nebeski pejzaž, već zloslutnu beskonačnost koja nas privlači nejasnim, izvanzemaljskim sjajem.

Tako se u Bar Far brišu granice umjetnosti – skulptura se stapa s arhitekturom, slikarstvo je čini nestalom, a trompe l’oeil trikovi zbunjuju naše osjećanje što je od čega napravljeno. Ovo je samo jedno od mnogih zajedničkih umjetničkih djela ovog spomenutog umjetničkog dvojca, koji dosljedno postavlja pitanja o uništavanju starih svjetova i mogućnosti da se iz ruševina rađa novi. Dok nekada stabilni svjetski poretci nestaju pred našim očima, Bar Far nudi razigran prostor za razmišljanje – znate ono kad se konačno okupite s prijateljima u petak navečer, ali razgovor odjednom sklizne u političke rasprave, razgovore o egzistencijalnim i filozofskim problemima, metafizičkim paradoksima i kontradikcijama… ovo je mjesto za sve takve debate, u kojima se odgovori nerijetko pronalaze, pa, na dnu čaše.

Photo: Jasper Fry

Za kraj, vrijedi reći da je ovaj snoliki prostor otvoren programom živih performansa u prosincu prošle godine (pjesnikinja Florence Uniacke te umjetnica i sopranistica Nyla van Ingen samo su neke od sudionica odabranih od strane kustosice Vittorije Bonifati), kao i da će biti otvoren sve do 14. ožujka 2026. Vidimo se u Rimu!