Glazbenice koje će mijenjati i mijenjaju regionalnu scenu

Disclaimer. Nisam glazbena stručnjakinja. Samo zaljubljenica koja je, primjerice, u svojim najnježnijim godinama imala nadobudni (ali simpatični!), amaterski blog posvećen novoj glazbi. Bio mi je neopisiv gušt preslušavati novitete. Ispisivati bijeli ekran monitora dojmovima albuma na koje su mi prolazili trnci. Još mi je bio veći doživljaj svratiti petkom navečer u neki od zagrebačkih klubova. Prvi put čuti neki domaći indie bend specifičnog zvuka koji sutradan revno izguglam od godine osnivanja do “u koju je srednju školu išao bubnjar”. Followam ih na Facebooku kako bi ih uhvatila na sljedećoj svirci, kliknem križić na browseru i pod hypeom otkrivanja novog dobrog benda, planiram sljedeći izlazak u grad na kakvu svirku. Kakvi su to dragulji bili. Etno bend Kries u KSET-u, Irena Žilić u Hard Placeu, Lovely Quinces u Rockmarku, sjajni Jonathan u Tvornici kulture, Nina Romić u jednom cozy jazz cafeu na istoku Zagreba… Izuzev perioda korone i potresa kad se radi o Zagrebu, trend porasta autentičnih mladih izvođača bio je iznimno naglašen. Svemirko, Nipplepeople, Buč Kesidi, Artan Lili, Porto Morto, Peki pele, Pridjevi, Pocket Palma M.O.R.T., Bad Daughter, Irena Žilić, Bitipatibi, Ničim izazvan… Toliko sjajnih umjetnika koji furaju svoj film da sam se gubila u praćenju imena. No ono što mi je dugo bilo deficitarno na tom polju jesu solo glazbenice. 

Razlog zbog kojeg nisam mogla ne primijetiti zajednički nazivnik regionalnih preporuka koje dobivam sa svih strana unatrag godinu dana. Mlade nove glazbenice, solo performerice, nevjerojatno talentirane i mahom iznimno autentičnog vizualnog i glazbenog stila. Imena je puno, ali ova u nastavku posebno su se izdvojila. Što u razgovoru s ljudima koji imaju puno više glazbenog znanja od mene, što po jačini dojma u Vogue redakciji. S obzirom na broj preslušavanja njihovih pjesama iz svih zemalja regije, suradnjama i naglašenom autentičnošću, očito je da će imati veliki utjecaj na neke nove talentirane glazbenice i time rapidno mijenjati glazbenu scenu. Neke od njih poput Zoi su već duže na sceni, ali prve albume smo ipak dočekali tek ove ili krajem prošle godine. Svaku od njih zamolila sam za par misli o njihovom radu, planovima, kreativnom procesu i općenito o tome što znači stvarati glazbu van utabanih mainstream putanja. Ako već niste, svakako im dajte šansu.

Masayah

Photo: Eva Leber

Država: Slovenija
Stil: rap, pop i rock
Omiljena pjesma Vogue Adria redakcije: “Zavedno”

Slovenska glazbenica Masayah prošle je godine u travnju izbacila debi album Zavedno i brzo uzburkala regionalnu scenu miksom rapa, popa i rocka. “Spajam ljubav prema glazbi i raznim žanrovima u jedan potpuno moj stil i radit ću do kraja karijere”, kaže mi Masayah. “Glazba je nešto što dišem, vrhunskom nastupu uvijek stremim, a opus glazbe koji ljudima poput mene daje dom nešto je što ću iznova pokušavati kreirati”. Njezin kreativni proces nema univerzalnog pravila. “Volim stvarati glazbu na licu mjesta i ne volim se previše zadržavati na pisanim tekstovima. Čvrsto vjerujem u princip ‘prva ideja, najbolja ideja’, jer mislim da srce često ima odgovore koje trebamo, ali naš um pokušava previše razmišljati o njima i time narušava tijek umjetničkog rada. Zbog toga volim snimati vlastiti vokal i izvoditi pisanje i snimanje u svom kućnom studiju.” I to se itekako osjeti. Iako je moje poznavanje slovenskog na razini B1, potpuno sam uvučena u njezin svijet i pjesme. Kako mi kaže, u rap i hip hop je zaljubljena od kada zna za sebe (već sa sedam godina je znala cijeli album Snopp Dogga napamet), ali to ne znači da nije inspirirana i drugim žanrovima. “Michael Jackson, Outkast, Madonna, Amy Winehouse, Nas… Uvijek sam voljela glazbu koja evocira emocije i priča životne priče. Umjetnici koje obožavam, nikad nisu bili one koji su ganjali velike brojke, već oni koji su rasli zbog poruke koju su slali svojim pjesmama, a koje su prepoznale različite generacije.” Zato i uspjeh definira na mnogo višoj skali – kada glazba okuplja ljude, spašava i mijenja živote. “Ne radi se o brojkama već o utjecaju koji vaša muzika ima na dubljoj i široj razini.” 

Kako balansiraš između autentičnosti i onoga što publika možda očekuje od tebe? Volim publici pružiti “rollercoaster”, jer je i život takav. Nikad ne dobiješ ono što očekuješ, i stvarno je tako. To je najbolji način da ostanem vjerna onome što želim raditi u trenutku kad to radim, a da slušatelji vide što se događa u mom životu. 

Miach

Photo: Ana Cindrić

Država: Hrvatska
Stil:  pop, house, r’n’b
Omiljena pjesma Vogue Adria redakcije: “NLO” i od novijih “Iluzija”

Miach je glazbenica kojoj će u studenom proći godinu dana od debi albuma Insomnia, a zvuk joj je jedna, barem meni, fina točka između popa, housea i r’n’b-a. Iako njezin glas najviše leži popu, njezina najveća ljubav je ipak rap. “Miksom toga dvoje došla sam na r’n’b”, smije se. “U svemu ovome najbitnije mi je raditi muziku koju bih i sama slušala. Svoj glazbeni stil još uvijek razvijam. Ovime se bavim tek dvije godine pa vjerujem da je ispred mene još puno rasta i razvoja. Voljela bih svakako isprobati još glazbenih žanrova i ne zatvarati se u nikakve kutije”, realna je u svojim planovima. Moram dodati da ono što osobno obožavam kod nje jest vibe 2000-ih koji mi emitira. Njezine suradnje s regionalnim umjetnicima, poput Grše, Hiljsona Mandele i zadnje koja se dogodila ovog ljeta, s glazbenicom tam na pjesmi Vanilla Sky, postizale su poprilični uspjeh. Priznaje mi da iznimno voli raditi kolaboracije, ali isto tako slušati pjesme gdje glazbenici međusobno surađuju. “Smatram da je to savršen način za isprobati nešto novo i možda vidjeti nekog glazbenika u nekom novom svjetlu. Svatko može dodati nešto svoje i time nadograditi pjesmu. Volim gledati kreativni proces od drugog artista i tako na neki način učiti, a i uvijek je zabavno zajedno izvoditi pjesmu live i hraniti se tuđom energijom.” Ono što je definitivno primjetno kod njezinog rada jest to što su joj stihovi na granici stvarnosti i mašte. “Ravnoteža se nekako prirodno dogodi, ovisi od pjesme do pjesme. Inspiraciju za pisanje najčešće crpim iz privatnog života, nekada iz priča mojih prijatelja, ali recimo “NLO” je inspiriran filmom “Man in Black”, tako da inspiraciju crpim stvarno od svuda.”

Photo: Ana Cindrić

Kako balansiraš između autentičnosti i onoga što publika možda očekuje od tebe? Iskreno taj “problem” sam imala nakon što je “NLO” postigao veliki, neočekivani uspjeh. Bojala sam se što uopće  sljedeće objaviti. Sretna sam da je taj neki strah trajao vrlo kratko i da sam nekako nastavila raditi kako bih i inače radila, bez da postoje očekivanja. Svjesna sam da ako te publika upozna s nekim zvukom, vrlo će vjerojatno imati neka očekivanja od tebe, no uvijek se vodim time da je najbitnije da se meni sviđa i da stopostotno stojim iza pjesme. Publika koja treba doći će doći.

tam

Photo: Goran Popovski

Država:  Srbija
Stil:  electro pop
Omiljena pjesma Vogue Adria redakcije: “samo ne ovde”, ali dodajemo i “usne uz rebra”, singl napravljen u suradnji s Anjom Papom i Lukom Vidovićem (pocket palma), te Petrom Wagnerom(Fantom) 

Tam je glazbenica koja me oduševljava još tamo od 2020. godine kad sam čula njezinu pjesmu sve dalje. Dok ona svoj stil opisuje nježno, ženstveno, radoznalo, senzualno, ja mu dodajem predznak electro popa koji osjetim na dosta pjesama a koji mi je nedostajao na našoj sceni. Baš kao i kod Masayah, kod tam je primjetno kombiniranje različitih žanrova, poput bachate u pjesmi “dugo”, a za tu igru kaže da joj je jedan od omiljenih načina bavljenja glazbom. Kao svoje uzore navodi imena poput Rosalia, Rihanna, Ariana Grande, Billie Eillish što se svakako i čuje u njezinom zvuku, a pisanje muzike i tekstova navodi kao terapiju od kada je bila tinejdžerka. “Osobni doživljaji su osnova mog stvaranja. Najemotivnije uspijevam prenijeti osjećaje u pjesme tako što pišem pa stanem, pa plačem pa nastavim, i tako u krug dok nisu gotove. Ili sačekaju drugo vrijeme kada ću ih uspjeti završiti, a da se ne slomim usput”, kaže mi potpuno iskreno. Iako bih prateći njezine društvene profile, sama rekla da iznimno dobro balansira između profesionalnog i privatnog sadržaja, zadržavajući taj autentični pristup od kojeg publika danas ništa manje ni ne očekuje, tam mi kaže da joj se sviđa što je danas manji naglasak na vizualno zbog prelaska publike na streaming servise. Svejedno je pitam kako se uopće nosi s tim  pritiskom društvenih mreža, gdje se često od umjetnika očekuje konstantna prisutnost? “Pokušavam naći načine da se povežem s publikom, a da nisu umjetni. Mislim da još uvijek pronalazim balans između toga da pružim nešto, da se u tome osjećam komforno, a da donosi rezultate. Ne odgovara mi biti konstantno prisutna, ali imam divnu publiku punu razumijevanja pa mi olakšavaju to.”

Photo: Sunčica Zurković

Kako balansiraš između autentičnosti i onoga što publika možda očekuje od tebe? Svako ima drugačiji ukus, svima će se nešto više, nešto manje dopasti i zato nikad ne pravim kompromise. Najvažnije mi je da sam sama ponosna na to što radim. Svaki projekt nađe put do odgovarajuće publike.

Zoi

Država: Srbija
Stil: pop 
Omiljena pjesma Vogue Adria redakcije: “Jasno mi je” i s novog albuma “Moje boje”

Zoi je glazbenica koja od samih početaka plasira hitove koji su doprijeli do milijune slušatelja.  Samo “Nirvana i “Jasno mi je” zajedno broje gotovo 30 milijuna pregleda, što je čini najslušanijom glazbenicom s liste. S obzirom na to da sam neke njezine prve glazbene uratke kao i kod tam čula još prije 4-5 godina, na ovoj je listi čisto iz razloga jer smo za prvi album trebali čekati ipak malo duže – “Moje Boje” izašao je tek u ožujku ove godine. “Taj album je moje upoznavanje sa stvaranjem muzike i prolazak kroz neke emotivne tegobe u tom periodu.” kaže mi Zoi, to jest Sara Sekularac. “Vanja Ulepić, producent koji je napravio većinu albuma, produkcijski je bio moj vodič kroz cijelo to stvaranje i beskrajno mi je pomogao i ohrabrio me to zaista mogu. Iako sam sumnjala u tijeku stvaranja. Nismo imali određen pravac niti krajnji cilj. Samo me je pustio da radim što mislim da treba i kako se osjećam”. Iako se album po nekim točkama razlikuje od njezina dosadašnjeg zvuka, fanovi i kritika su ujedinjeni u tome da Zoi ide i dalje u smjeru da postane jedna od najvećih regionalnih zvijezda. Koliko joj to stvara pritisak? “Trudim se da radim ono sto osjećam u nadi da ce neko drugi to osjetiti i prepoznati u mom radu”. Dosad ju je taj plan vodio na dobar put, ne sumnjamo da će i dalje. Novi album je senzacionalan i usudti ću se reći jedan od najboljih koji je izašao u regiji ove godine.

Kako definiraš uspjeh u glazbi? Dogodi se neki momenat u toku stvaranja gdje osjetim da sam se zaista dala i to je ustvari ono sto me ohrabruje da nastavim dalje.

Macha Ravel

Photo: Monika Andrić

Država: Bosna i Hercegovina
Stil: pop i pop-rock
Omiljena pjesma Vogue Adria redakcije: od prijašnje ere “Plešem dok sam živa”, od nove “Ne voli me”

Macha Ravel indie je glazbenica koja se najviše fokusira na pop i pop-rock glazbu, a posebno voli zvuk električne gitare. Pojavila se na regionalnoj sceni krajem 2020. godine, kao reperica Muha, da bi je danas poznavali kao Machu Ravel koja je objavila niz sjajnih singlova poput “Traume” i “Ne Voli Me”. Danas su mi za nju sinonimi njezina električna gitara, bombastična energija i jedinstveni vizualni identitet za koji i sama naglašava koliko joj je bitan. “Estetika mi dijeli prvo mjesto s glazbom. Jako mi je stalo imati potpunu kontrolu što znači da uvijek pišem svoje spotove sama, određujem estetiku, zamišljam kadrove, sama sebe oblačim, češljam, ponekad i našminkam se i montiram videe sama” kaže mi te priznaje da to sve nažalost ima svoju cijenu, “Nekad ćeš ispasti tvrdoglav, ljudi će misliti da si umišljen i lično shvatiti tvoje postupke, ali na kraju dana, ako si ti umjetnik, sve što izbacuješ i predstavljaš drugima je odraz tebe i moraš obraniti svoju viziju pod svaku cijenu. Ako to ne mogu raditi, onda nemam koristi od bavljenje muzikom”, kaže mi Macha ništa manje direktno od onog što sam očekivala od razgovora s njome. Za svoj kreativni proces kaže da se dosta promijenio otkad je prestala raditi hip-hop glazbu. “Komponiram sama svoje pjesme na programu. Kod producenta idem sa gotovom idejom i onda tu moju ideju pretvorimo u pjesmu. Ne forsiram nikad kreativni proces te pjesme stvaram najčešće tako što  dopustim umu da odluta  pa mi dođu melodije ili neki tekst i onda  budem opsjednuta projektom dok se ne realizira.” 

Photo: Monika Andrić

Kako definiraš uspjeh u glazbi? Uspjeh bi za mene bio beskompromisno praćenje vlastite vizije i stvaranje glazbe koja je odraz mene u tom trenutku. Širi neki uspjeh za mene jest da moje poruke kroz glazbu dopiru do što većeg broja ljudi. Međutim, mislim da uspjeh u glazbi može biti samo posljedica dosljednosti i ustrajanja usprkost preprekama na putu, a ne sami cilj. Fokusirati se na uspjeh može biti samosabotirajuće, što učim i dalje.

Naslovna fotografija: Arin Rapuš Jerman