Nova talijanska serija na Netflixu mogla bi vam proći ispod radara, a donosi dirljivu obiteljsku priču

Od preostalih toksičnih i nerazjašnjenih odnosa u mom životu, najdramatičniji je onaj prema vlastitoj smrtnosti. Ideja o nepostojanju u svom punom značenju, od ranog mi djetinjstva izmiče tlo pod nogama i uvlači u crnu rupu, ukratko rečeno – izaziva napadaj panike. A tu su i određena sjećanja zbog kojih se retraumatizacija namjerno izbjegava. Jasno je da život orijentiram k sadržaju koji vole nazivati light, feel-good, breezy. Pristajem i na onu etiketu gospodarice trivijalnosti, sve je u redu, nemojte mi samo slati loše vijesti i tužne serije. Dok ih sama ne odaberem.

Nije da toga nisam bila djelomično svjesna kada sam na svoju must-watch listu dodala novu talijansku Netflix seriju The Family (pametnome naziv već dosta kaže), ali žanr koji spaja komediju i dramu, obećavao je da zaplet neće biti toliko nemilosrdan. I nije… ali bi mi neko osnovno upozorenje poput: pripremite maramice, ipak dobro došlo.

Kroz pažljivo osmišljene retrospektive, izmjenjivanje komičnih i bolnih trenutaka, upoznajemo Faustovu priču. Faust (izvanredni Eduardo Scarpetta) je nečiji otac, brat, sin, karizmatični mladi čovjek pun života, a koji iznenada saznaje da ima neizlječivu bolest. Svijest o tome navodi ga da do detalja pripremi svoje najbliže za ono što će uslijediti nakon njegovog odlaska. Tu su Faustova majka Lucia (Vanessa Scalera), brat Valerio (Massimiliano Caiazzo) i njegovi prijatelji Maria (Cristiana Dell’Anna) i Demetrio (Antonio Gargiulo), potpune suprotnosti, tako raskošne u svoj svojoj nesavršenosti, pogrešnim odabirima i krhkim karakterima. Svi oni zajedno imaju jedan zadatak: postati obitelj, složno i funkcionalno utočište za njegovo dvoje djece – Libera i Ercolea. Ali je li to uistinu moguće?

Photo: Netflix, Inc.

Naime, svakom članu obitelji Fausto je ostavio iscrpno uputstvo (izbjegnite usporedbe s P.S. I Love You), a iz epizode u epizodu upoznajemo perspektivu jednog od njih. Ta višedimenzionalnost mi je, kao i u životu, pomogla da razumijem njihove unutrašnje svjetove, strahove i porive, prije nego na njih ”bacim kamen”. Sveprisutna je stalna konstrukcija i dekonstrukcija značenja riječi porodica, u pokušaju da joj se pronađe prava definicija. Ali kako sve sretne obitelji sliče jedna na drugu, a svaka nesretna, nesretna je na svoj način, tako i ova Faustova: od majke pune kajanja i brata punog problema, do prijatelja koji nesvjesno pružaju otpor sreći. Ni Fausto nije idealan, ali u njega ne samo da sam se zaljubila (jer da nije imao ovakvu sudbinu, nosio bi etiketu bad boya mekog srca), već sam se zbog svih svojih gore navedenih egzistencijalnih tjeskoba, s njim vrlo lako identificirala: od sposobnosti da naivno vjeruje u vlastitu besmrtnost, do toga da iznova gradi zamršene odnose. Nemoguće je ostati ravnodušan pred Faustovom hrabrošću, humorom i ljubavlju kojom, čak i nakon odlaska, liječi svoje najbliže dok pokušavaju pronaći novi smisao.

Photo: Netflix, Inc.

Postojala je pak opravdana briga da bi ovakav zaplet mogao skliznuti u patetiku ili žalopojku, te je važno naglasiti da iako prisutna, smrt ni u jednom trenutku nije u središtu naracije. Umjesto toga, serija slavi svu lakoću i težinu postojanja, one jednostavne, a veličanstvene životne trenutke. Režiser Claudio Cupellini i scenarista Filip Gravino pronašli su savršenu ravnotežu između suza i smijeha, dok univerzalnom, ali autentičnom pričom o ljudskosti diraju u srce i navode na promišljanje.

Sam kraj otvoren je za diskusiju, a možda čak i drugu sezonu, ali da vam ne pokvarim – neka ovo bude naslov koji vam neće proći ispod radara u moru izvikanih Netflix hitova.