Nostalgični ljetni filmovi jedini su koje mogu gledati za vrijeme toplinskog vala

Iako inače imam neku čudnu grižnju savjesti ako ne gledam filmove koji me tjeraju na razmišljanje ili zbog kojih u društvu mogu ispasti (pseudo)intelektulka name dropajući francuske, talijanske i njemačke naslove, ljeti, pogotovo usred toplinskog vala, ta grižnja nestane i udobno se smjestim i pritisnem play na isključivo nostalgične ljetne filmove. One koji od mene ne zahtijevaju IQ veći od 70 i koji mirišu na kokice i Nivea kremu za sunčanje. Ovi u nastavku mi se najčešće nađu na listi.

Princ osvaja Ameriku

Eddie Murphy je prvi komičar na čiji sam stand up nastup plakala od smijeha. Iako se i Policajac s Beverly Hillsa može komotno naći na ovoj playlisti, Princ osvaja Ameriku jedan mi je od najdražih njegovih filmova.  Osim što me teleportira ravno u NYC osamdesetih, gdje se puši para iz šahtova, grade i ruše snovi o boljem životu, ima nešto toliko zabavno u svakom liku i kadru tog filma. Eddie glumi šarmantnog princa iz izmišljenog afričkog kraljevstva koji bježi od dogovorenog braka i stiže u Queens u potrazi za „pravom ljubavlju“. Radi u fast foodu, pere podove, skriva krunu ispod šešira, a pritom djeluje kao najpristojniji čovjek na cijelom kontinentu. 

Briljantin

Film kojeg sam prvo upoznala kroz njegov soundtrack jer je ploča bila jedna od dražih moje mame ljeti, ultimativni mi je comfort movie za ljetne sparine. John Travolta, tada još hodajući hormon s kokoticom i savršenim bokovima, i Olivia Newton-John koja u zadnjoj sceni ruši sve stereotipe o dobrim curama dok puši cigaretu i mrda kukove u crnim kožnim tajicama. Radnja? Ljubav na plaži, nesporazumi u hodnicima, pjesme koje ti se zalijepe za mozak poput sladoleda na asfalt. Idealno za dane bez previše misli i analiza, samo malo sanjarenja o srednjoškolskim ljubavima.

500 Days of Summer

Film koji me svaki put podsjeti zašto sam nakon prvog gledanja gajila malu simpatiju prema Josephu Gordon-Levittu. I zašto sam u isto vrijeme okretala očima na Zooey Deschanel. Jer tko nije barem jednom u životu bio Tom – uvjeren da je pronašao svoju sudbinu, dok druga strana samo živi svoj indie girl život, potpuno nesvjesna razaranja koje ostavlja za sobom. No, taj film me također podsjeti kako se percepcija života i odnosa s godinama mijenja, jer sam s godinama zaključila da je Tom zapravo bio bad guy (ako baš mora biti netko). 

Prljavi ples

Zanimljiva crtica iz mog života, što se tiče ovog filma, jest ta da sam ga prvi put gledala kriomice kod tete, jer je „prljavo“ u naslovu zvučalo kao nešto što se ne bi smjelo. Od tada ga uvijek gledam s istim osjećajem, da je svijet bio malo ljepše mjesto kad je postojao Patrick Swayze u bijelim hlačama i s rečenicom „Nobody puts Baby in a corner.“ Ljeti ga obožavam jer podsjeća na one dane kad si dovoljno mlad da ti ljetovanje može promijeniti cijeli život, a dovoljno, pa opet mlad, da misliš da će trajati zauvijek. 

The Beach

Neka digne ruku tko nije bio očaran Leom u ovom periodu naših života? Je li mi film i dalje favorit zbog njega ili samog filma, ne znam, ali znam da me taj film svako ljeto podsjeti koliko sam spremna naivno vjerovati da postoji taj neki skriveni raj, netaknut turama iz Tripadvisora. Iako, u obranu Tajlanda, bila sam na plaži gdje se snimala serija i moram priznati da skidam kapu tajlandskim vlastima koliko su je očuvala uz toliku navalu. Radnju vjerujem svatko zna, ali da ponovimo – Leonardo DiCaprio u onim svojim pre-divljim danima bježi iz svega poznatog na tajnu tajlandsku plažu i zamalo nas uvjeri da su pijesak, rum i sloboda dovoljni za sreću.

Tko pjeva zlo ne misli

Nisam sigurna zašto ovaj film svrstavam u ljetne filmove. Valjda jer me odvede u neki svijet gdje se kao najveći problem čini koliko je kome štrudla zagorjela i gdje se čini obveznim zapjevati nakon ručka, dok pereš suđe, kad se nasloniš na balkon. I svijet u kojem su predivna Mirjana Bohanec i šarmantni Relja Bašić. I jedna jednostavna radnja u Zagrebu tridesetih. U jednu skroz prosječnu obitelj s natprosječno potisnutim emocijama, dolazi gospon Fulir u kojeg se svi malo zaljube, dok mali Perica sve zapisuje u dnevnik i gleda ih kao da je prvi kroničar hrvatske obitelji. Nema radnje u klasičnom smislu. Ima limunade, laganog preljuba i šlagera.

Independence Day

Film u kojem vanzemaljci napadnu Zemlju, a mi im, naravno, vratimo istom mjerom, samo uz više eksplozija. Independence Day je punokrvni 90’s blockbuster u kojem Will Smith lupa izvanzemaljca šakom (doslovno), a američki predsjednik drži govor koji bi danas bio TikTok zvuk za motivaciju. Svi su preplanuli, svi se znoje, i svi spašavaju svijet. Film za pogledati ljeti jer nema moralne dileme – vanzemaljci su zli, ljudi su dobri (ili barem zgodni), i sve eksplodira taman kako i kad treba.

Almost Famous

Radnja je, tehnički, o klincu koji s 15 godina dobije priliku pratiti bend na turneji i piše za Rolling Stone, što zvuči kao ostvarenje sna dok ne ispadne da je većina tih snova neodrživa. Ali zapravo, to je film o svima nama koji smo htjeli biti dio nečeg većeg, nečeg što će nas možda slomiti, ali će barem izgledati cool dok traje. No ono što me magnetski drži svaki puta je izvedba Kate Hudson u ulozi Penny Lane. 

Vicky Cristina Barcelona

Film je, službeno, o dvije Amerikanke koje dolaze u Barcelonu i zaljubljuju se u istog španjolskog umjetnika. Ali zapravo je o ženama koje pokušavaju shvatiti što žele. Vicky igra na sigurno, dok Cristina voli kaos, ali kad kaos stvarno dođe, zove taksi. A dok se Cristina igra s vatrom, Penélope Cruz, odnosno María Elena, samo dođe i sve zapali. Spoiler alert – na kraju filma, nitko nije ništa naučio, ali svi su se barem osjećali živo. 

Crossroads

Prvi film koji sam išla gledati solo s prijateljicama u kino u grad. Iako na IMDB ima poražavajuću ocjenu 3,9, ne bih se složila da se radi o takvom debaklu. Meni, sa 14 godina, godilo je gledati film bez tipične teen drame, bez cura koje se svađaju zbog dečka, bez onog „najbolji prijatelj je zapravo onaj pravi“. Samo tri različite cure s potpuno različitim pričama, koje pokušavaju pronaći svoj put u odraslost. Baš kao moje dvije prijateljice i ja koje smo tad uživale u svakoj sceni tog filma. 

Smrtonosno oružje

Bilo koji nastavak. Mel Gibson i Donald Glover prototip su policijskih tandema u kojima je uvijek jedan ranjeni wildcard, kako bi rekli Amerikanci, a drugi koji ga drži pod kontrolom. Radnju nije potrebno ni spominjati jer prati utabanu šablonu 80’s komedija – neki negativci, neki dobri dečki, neke zaboravljene ili oduzete ljubavi i hrpa brzopoteznih zabavnih rečenica i doskočica. U prijevodu, idealno nedjeljno poslijepodne.