Novi triler s Nicole Kidman koji je podijelio publiku neopisivo podsjeća na Desperate Housewives

Vikend iza nas odlučila sam posvetiti gledanju novog trilera s Nicole Kidman, glumice čije izvedbe u ovom žanru apsolutno obožavam i kojih se, čini mi se, nikada neću zasititi. Pa ipak, iako je Nicole neosporno sjajna u pomalo jezivim ulogama protagonistica u trilerima, ovaj je film naišao na podijeljene kritike – neki smatraju da je nelogičan i da je radnja prespora, dok su drugi, naprosto oduševljeni obožavatelji, odmah pojurili na društvene mreže kako bi svima preporučili da ga pogledaju. Iako mi je jasno zašto Holland nije po svačijem ukusu, već od samog početka filma primijetila sam elemente koji su me nevjerojatno podsjećali na seriju Desperate Housewives, što sam shvatila kao dobar znak.

Naime, Holland je prije svega misterij, a tek potom triler, što gledatelju postaje jasno u prvih pola sata filma. I misterij je dobar, skriven iza zavjese naizgled savršene svakodnevice. Radnja je smještena u grad Holland u Michiganu, koji posuđuje i elemente i šarm od nizozemskih predjela po kojima je i dobio ime – tu su vjetrenjače, tulipani i velike drvene klompe, u vrlo plastičnoj replikaciji sanjive Nizozemske. Zapravo, Sjedinjene Američke Države pune su gradova nazvanih po europskim mjestima (u Montani postoji čak i Belgrade), tako da ova filmska verzija Holandije nije neko izmišljeno mjesto, iako na trenutke tako djeluje. Nicole Kidman, odnosno Nancy Vandergroot, u tom gradu živi sa suprugom i sinom i utjelovljenje je savršene domaćice – uvijek sve drži pod kontrolom, odgaja dijete i u lokalnoj školi predaje predmet koji bi se mogao opisati kao moderna verzija nekadašnjeg domaćinstva. Zapravo, ova savršena domaćica mogla bi vas podsjetiti na Kidmaninu ulogu u The Stepford Wives, još jednom filmu koji u središte pažnje stavlja naizgled sretne obitelji u sanjivim predgrađima.

Courtesy of Amazon Prime

Ono što je ovaj film uspio uspješno prenijeti jest melankolija savršenog života, odnosno nepodnošljiva lakoća življenja. U obitelji Vandergroot sve je savršeno – konflikti se rješavaju brzo, ili do njih uopće ne dolazi, a svi savršeno igraju svoje uloge. Međutim, upravo ta dinamika pomalo je jeziva, pogotovo smještena u taj plastični svijet koji nije ni “H” od Holandije, ali svejedno teži tome da to postane. Njihov lagodan život dolazi po cijenu iskrenih emocija i strasti. Nancyn suprug Fred (Matthew Macfadyen) neprestano potiče svoju ženu i dijete da potisnu emocije radi višeg dobra i harmonije u domu, u jednom trenutku uspoređujući Nancynu potrebu za bliskošću i odgovorima – koje joj, kao bračni partner, možda i duguje – sa  diranjem rane koja je upravo zarasla. Kako bi zadržali status quo i ostali savršena obitelj, i Nancy i Fred pronalaze različita utočišta za svoje potisnute emocije, što dovodi do poprilično mračnog preokreta u ovoj priči.

Courtesy of Amazon Prime

Nakon što pronađe kutiju s filmom za Polaroid u kućanstvu u kojem, koliko zna, nitko ne posjeduje Polaroid kameru, Nancy počinje sumnjati u supruga, uvjerena da ima aferu s jednom ili više žena. Međutim, što dublje kopa i “dira ranu” – lijepo joj je rekao da to ne radi – Nancy otkriva da je istina mnogo uznemirujuća nego što je mogla i zamisliti, u poprilično neočekivanom raspletu radnje. Mislim da je upravo taj neočekivani rasplet trenutak koji je podijelio gledatelje – neki od dramatičnih momenata bili su toliko iznenadni i predstavljaju neobičan splet okolnosti da nisu uspjeli rezonirati s publikom, unatoč maestralnoj izvedbi Nicole Kidman. Međutim, meni je baš ta nepredvidljivost raspleta bila zabavna, ali i dalje smatram da je prava snaga ovog filma u suptilnim porukama koje nam šalje od samog početka. Da me je radnja zapravo potresla, shvatila sam tek sljedeće večeri, kada su najsablasniji elementi Hollanda ušetali u moje noćne more – za što mogu kriviti jedino trenutni raspored planeta i Macfadyjenovu izvedbu u ovom filmu.

Courtesy of Amazon Prime

Redateljica Mimi Cave godinama je radila na glazbenim spotovima, a 2022. godine debitirala je u filmskom svijetu hororom Fresh. U Holland je donijela svoj profinjeni umjetnički pogled s vizualima koji ni u jednom trenutku ne razočaravaju. Radnja ovog filma prvotno je bila smještena u sadašnjost, ali Cave se ipak odlučila premjestiti je na početak stoljeća, kako bi kod gledatelja pobudila osjećaj nostalgije. I zaista, stari računi, računala i poruke na Nokia telefonima doprinose šarmu filma i mogli bi biti jedan od razloga zašto me neodoljivo podsjetio na Desperate Housewives.

Sve u svemu, Holland je imao potencijal za više, osobito s obzirom na Cavein talent za stvaranje neobičnih vizuala i besprijekornu izvedbu Kidman kao očajne domaćice u američkom predgrađu. Ovaj film možda neće postati kultni favorit, ali svakako nije za odbaciti – pogotovo ako ste obožavatelj Nicole Kidman. Ako ne očekujete novu Gone Girl, ovaj film bit će vam zabavna i vizualno privlačna razonoda.