Ekskluzivni pogled na vjenčanje Nicole i Liama Stewarta u Dubrovniku

U Dubrovniku se proteklog vikenda održalo najuzbudljivije vjenčanje mjeseca. Nicole Artukovich, Amerikanka hrvatskih korijena udala se za Liama Stewarta, hokejaša i sina slavnog glazbenika Roda Stewarta i nekadašnje manekenke Rachel Hunter. Britanska društvena krema tim se povodom okupila na jugu Dalmacije, a vjenčanju su prisustvovali i Liamovi roditelji zbog čega su svi mediji s ovih prostora gledali upravo u tom smjeru. Vogue je dobio ekskluzivan pogled u vjenčanje Nicole i Liama, a čast da ga fotografiraju pripala je Emini i Vladanu, sjajnom fotografskom tandemu iz Vlasta Weddings iz Bosne i Hercegovine.

Dubrovnik je za Nicole oduvijek bio njezina bajka. Prvi sam put ovdje došla s 5 godina i sjećam se da sam kasnije kao devetogodišnjakinja rekla tati jednom prilikom kad smo išli na kupanje u Excelsior: ‘jednog dana ću se ovdje udati.’ Za mene u toj dobi, Excelsior Palm Tree terasa bila je veličanstvena i definitivno je mogla primiti sve moje goste za večeru i slavlje (smijeh). S godinama sam nastavila dolaziti svakog ljeta, imala sam sreće da mogu dolaziti u jesen i proljeće kako bih iskusila sporija godišnja doba i vidjela nemirno more, i sve više sam se zaljubljivala u grad. Tiši mjeseci donijeli su mi puno mira i spokoja nakon smrti mog oca i mog djeda. Bilo je to naše sretno mjesto i uvijek nam je donosilo radost, tako da je to stvarno učvrstilo moj izbor da tamo održim svoje vjenčanje, govori nam Nicole o izboru lokacije za vjenčanje. S vremenom je shvatila kako Excelsior terasa ipak nije toliko velika kako joj se činilo kao djevojčici, no odlučila je da će biti savršena za prijem dobrodošlice koji je održan upravo tamo dan prije samog vjenčanja kada su se gosti okupili o nešto opuštenijem izdanju. Kokteli, druženje, lagani zalogaji uz apsolutno najbolji pogled i zalazak sunca u Dubrovniku, govori nam Nicole koja je za glavnu lokaciju nakon obreda u crkvi sv. Igancija odabrala Tvrđavu Lovrijenac. Još prije četiri godine sam spremila sliku jednog vjenčanja u telefon, nakon što mi je rođakinja rekla da je riječ o Lovrijencu, popela sam se na vrh sa sinom na prsima, a moj tadašnji zaručnik me pogledao i rekao – to je to! I odlučili smo na licu mjesta.

Nicole je imala viziju kakvo vjenčanje želi, a Liam joj je, srećom, kako kaže, vjerovao u tom procesu. Što se nas tiče, željeli smo dubinu i namjeru iza svega što smo radili/izabrali. Paletu boja za svoje vjenčanje odabrala sam razmišljajući o ružičastim varijacijama i fuksijama koje su upotpunile kamene zidove Dubrovnika i Jadransko plavo more. Dok su se gosti polako okupljali za ceremoniju zasvirale su gajde kako bi Škotska predstavljala mog supruga, nastupila je i klapa Kaše te žene u nošnji. Isključili smo detalje za koje većina ljudi misli da morate imati na vjenčanju, poput benda ili šampanjca po dolasku. Umjesto toga, odlučili smo se za shotove rakije, klapu i saksofonista (Željko Barac) da upotpuni našeg DJ-a (DJ Speed). Bilo je nestvarno.

Jedino s čime mladenci i organizatori nisu računali bila je kiša, no Nicole i Liam na kraju su zaključili da je to najbolja stvar koja se mogla dogoditi. Moje djeveruše i ja bile smo mokre kada smo ušle u crkvu. Netko se našalio misleći da ciljamo na wet look. U trenutku kad je crkvena ceremonija završila, ponovno je pljuštalo, tako da su svi prisutni bili mokri, i svi su se morali predati i samo raspustiti kosu te odlučiti da ćemo se zabaviti. Dakle, do trenutka kada ste stigli do vrha Tvrđave, niste se mogli suzdržati od smijeha. Kiša je prestala i iznad Tvrđe se pojavila dvostruka duga. Svi smo se osušili i mogli smo plesati cijelu noć bez kiše. Naša velika terasa na krovu pretvorila se u ugodnu magičnu večeru pod prigušenim svjetlom među zidovima unutar dvorca.

Cijeli se organizacijski tim, uključujući i fotografe morao prilagoditi vremenu o čemu su nam iz Vlasta Weddings komentirali: Neizmjerno smo uživali u vjenčanju! Vladan je čak imao i trenutak na plesnom podiju na zabavi koja je bila jedna od najboljih kojima smo ikada svjedočili. Ne možemo reći da nismo osjetili lagani pritisak kada smo vidjeli prognozu i sve medijske naslove uoči vjenčanja, ali Nicole i Liam nisu dopustili da im išta pokvari raspoloženje što je bilo bitno. Bili su tako opušteni i pristupačni od početka naše komunikacije i tijekom cijelog vjenčanja. Bilo bi lakše naravno da je dan bio sunčan (jer fotografija ovisi o dobrom osvjetljenju) i da se nismo morali naguravati s paparazzima, tv-kamerama i znatiželjnim turistima, ali mi volimo dobar izazov i ovo ćemo vjenčanje sigurno pamtiti još dugo vremena! Također, u ovakvim situacijama kada morate ići s planom B je ključno da svi uključeni u organizaciju razmišljaju i djeluju isto i mislimo da je njihov tim za planiranje napravio odličan posao, a za našu suradnju s njima i videografski tim je bio najvažniji.

Tri su trenutka koja će Nicole i Liam posebno pamtiti te ih sada nakon vjenčanja često i spominju. Jedan je bio kada su naše majke Tina Artukovich i Rachel Hunter plesale na plesnom podiju uz “Living On a Prayer” od Bon Jovija. Drugi trenutak za pamćenje vezan je uz nastup Liamove sestre, Ruby Stewart koja je otpjevala pjesmu za naš prvi ples. Svog dragog prijatelja iz djetinjstva Luku Šerića koji nastupa s Klapom te u malom bendu s Vickom Dragojevićem, uspjela sam spojiti s Ruby u nastupu, a taj nam video svaki put izmami suze na oči. Njezin glas je čista magija. I naravno, Peter Grašo koji me iznenadio najdivnijom izvedbom.

Što se haljine tiče, Nicole je za glavnu ceremoniju odabrala Le Concept by Alex Dojčinović, a dizajnericu je slučajno upoznala ljeto kada se zaručila nakon čega ju je posjetila u dućanu u Zagrebu. Znala sam da želim bezvremensku, klasičnu haljinu od čipke koja je seksi, ali ne i neprikladna za katolički obred. I kod Aleks sam pronašla model Milagros iz Vera Wang Bridal kolekcije. Odmah sam se zaljubila. Za kasnije sam razmišljala o haljini kojoj se donja polovica otkopča i postane mini, ali to nije bilo moguće s haljinom Milagros. No pronašla sam njezinu mini verziju, model Nigella od Brenda V.Chapmana. Za večer prije vjenčanja sam željela običnu haljinu uz koju bih mogla nositi tradicionalne konavoske svadbene naušnice kao važan dio outfita. Tako su moćne s toliko tradicije i kulture utkane u njih. Posudio mi ih je moj prijatelj Tadija iz zlatare Omega-Gečević. I naravno, moje naušnice za vjenčanje su također iz Konavala, bile su moje ‘nešto posuđeno’ pa sam uzela mamine originale jer su ove koje imam/nosim novija verzija.