Arts
Jeste li znali da u krivinama i pri kočenju F1 vozači osjećaju sile i do 5G, što znači da tijelo djeluje kao da ima pet puta veću težinu? Ili da samo jedan motor za bolid može koštati i preko milijun eura? Kao i da najbrži pit stopovi traju oko 2 sekunde, uključujući promjenu četiri gume i podešavanje nekih dijelova bolida? Mogu ići u nedogled s fascinantnim i naizgled teškim za povjerovati činjenicama o Formuli 1. Ako ste kao ja i niste nikada znali previše tehnikalija oko F1, ali vam je čitavo uzbuđenje, brzina, usklađenost timova i apsolutna kaotičnost vožnje uvijek bila nevjerojatna (imajte na umu da nemam ni jednu vrstu vozačke dozvole pa je sama vožnja za mene skoro pa apstraktan pojam), onda ćete ovaj tekst moći shvatiti kao još jednu zanimljivost koju ste pročitali o F1 ovog tjedna.
Formula 1 je ovog puta na stazu donijela i suvremenu umjetnost: talijanski umjetnik Nico Vascellari osmislio je trofeje za pobjednike FORMULA 1 PIRELLI GRAN PREMIO D’ITALIA 2025 u Monci. Njegova skulptura nosi naziv „Chimera“ i zamišljena je kao hibrid sokola, sabljarke i geparda, tri najbrža stvorenja u zraku, vodi i na kopnu. U toj kombinaciji, Vascellari je pronašao metaforu za ljudsku opsesiju kretanjem i težnju ka granicama koje se stalno pomiču. Poznat po radu između skulpture, performansa i instalacije, Vascellari je još devedesetih počeo kao muzičar na underground sceni, da bi kasnije kroz umjetnost razvijao teme instinkta, rituala i odnosa prirodnog i mehaničkog. Njegovi radovi često balansiraju između monumentalnog i krhkog, a „Chimera“ je svoje mesto našla na jednom od najuzbudljivijih i najglasnijih mesta na svijetu, pod reflektorima F1 trke u Monci.
Photo: A. Osio.
Razgovarajući s Nicom Vascellarijem o njegovom trofeju „Chimera“, bilo mi je jasno je da je ideja nastala iz dugotrajnog promišljanja odnosa između prirode, čoveka i stroja. Njegova hibridna figura koja je za ideju imala spojiti tri životinje koje već u svojoj suštini predstavljaju ekstrem brzine navode me da ga pitam kako se njegove ideje ogledaju kroz ljude.
„U „Chimeri“ tri prikazana stvorenja već sama po sebi oličavaju krajnost brzine, a sjedinjena u jedno tijelo postaju način da promislimo našu potrebu da idemo dalje, da ograničenja pretvaramo u nove mogućnosti“, rekao je Vascellari.
Ovaj spoj organskog i mehaničkog u njegovom radu nije slučajan. Vascellari je i ranije istraživao tu povezanost, ističući da prirodno i tehnološko nikada nisu suprotstavljeni, već da jedno hrani drugo. „Vezu između životinja, automobila i ljudi istraživao sam i ranije, u projektima poput Horse Power (2019) i VIT (2020). U Formuli 1 to je očigledno, stroj je produžetak tijela vozača, instinkt i tehnologija se kreću zajedno“, dodao je, objašnjavajući da je Chimera zapravo oblik tog dijaloga.
Sam proces nastanka trofeja bio je dug i slojevit. Vascellari je krenuo od skica i kolaža, zatim prešao na 3D modeliranje koje mu je omogućilo stopiti oblike triju životinja u jedinstvenu formu. Nakon toga uslijedilo je 3D printanje u smoli, kroz koje je mogao ispitati volumen i ravnotežu figure, a završni korak bio je lijevanje aluminija, spajajući preciznost industrijske tehnologije i zanatsku vještinu. Rezultat je skulptura koja zadržava krhkost i fluidnost organskog, a istovremeno funkcionalnost i trajnost kakvu jedan trofej mora imati. U razgovoru je istaknuo da je tijekom procesa često zamišljao trenutak kada će vozač podići trofej iznad glave. Za njega, ta gesta nosi duboku simboliku.
„Taj trenutak sažima snažnu gestu: podizanje prirode iznad nas samih. U činu podizanja trofeja „Chimera“ vozač simbolično uzdiže prirodni svijet, a samim time i zajedničko nasljeđe brzine i prilagođavanja, iznad ljudskog dostignuća.”
“Riječ je o vraćanju ravnoteže, odavanje počasti mudrosti prirode koja oblikuje naš tehnološki napredak i slavlje sklada između ljudskog poduhvata i inspiracije prirodom.“, objašnjava mi Vascellari. Taj trenutak za njega nije samo ritual pobjede već i vraćanje ravnoteže i priznanje da su naši uspjesi uvijek povezani s nečim većim od nas.
Za razliku od njegovih prethodnih radova u skulpturi, instalaciji i performansu, izrada trofeja imala je sasvim drugu težinu. Morao je biti svjestan da taj objekt postaje ikona, predmet koji se drži, fotografira, pamti i veže za ritual pobjede. „Trofej mora sažeti sve u jedan jedini trenutak. Za razliku od drugih radova koji mogu biti prolazni ili otvoreni za različita tumačenja, trofej postaje trajan simbol, nerazdvojiv od rituala pobjede. Ta funkcija oblikovala je čitav proces: svaki kut, svaki detalj morao je biti važan. Za mene je to bila vejžba sinteze, kako ostati vjeran svom jeziku, a stvoriti objekt namjenjen da traje.“
Photo: A. Osio.
Na kraju, dok govori o ulozi umjetnosti u svetu Formule 1, Vascellari ukazuje na nešto što nadilazi samu utrku. Po njegovom mišljenju, umjetnost unosi drugačiji ritam u okruženje zasnovano na brzini i kontroli. Ona otvara prostor za viziju i refleksiju, pokazuje da takmičenje nije samo pitanje performansa, već i smisla i imaginacije. Kroz mitologiju, prirodu i tehnologiju, umjetnost može ispričati priče koje odjekuju mnogo dalje od samog kruga na stazi.
VOGUE RECOMMENDS
