Nisam očekivala da će mi obična zamjena žarulja toliko utjecati na nesanicu

Borba s nesanicom je kao borba sa živim blatom. Što se više trudiš zaspati, to se više razbuđuješ. Stresan dan, a pogotovo tjedan, itekako se odrazi na san. Misli se samo množe, tijelo se ne može opustiti, a minute sati se pretvaraju u sate i odjednom je već tri ujutro. Ležiš, brojiš, prevrćeš se, pokušavaš promijeniti položaj jastuka kao da je u njemu rješenje. A nije. Kako imam faze nesanice gotovo svaki drugi mjesec, isprobavam sve savjete koji mi se nude. 

Rutine protiv nesanice koje najčešće djeluju

Magnezij prije spavanja postao je moja obavezna večernja rutina. Umirujući čaj od mente posljednje je piće koje popijem sat vremena prije spavanja, a kako sam svjesna mojeg kompliciranog odnosa sa spavanjem zadnje kofeinsko piće popijem u dva popodne.

Potom slijedi lagana soft-jazz playlista koja prati moju večernju rutinu, dok mi svijeća s mirisom lavande pravi društvo i stvara opuštajući ugođaj.

Također, posljednji budan sat u danu nastojim provesti bez izvora plavog svjetla, no postoje večeri kad svi moji asevi u rukavu jednostavno ne djeluju.

Photo: Ashley Singerling

Plavo svjetlo kao izvor nesanice?

Sjedeći tako jedne večeri u dva ujutro loveći san, uz jednu lampu koja je obasjavala cijeli dnevni boravak, kao da mi je proradio kliker u glavi. Jednako kao što izbjegavam plavo svjetlo s ekrana, jer ometa proizvodnju melatonina, trebala bih izbjegavati i plavo svjetlo u domu, pogotovo navečer.

Premda ta lampa nije isijavala naročito jako svjetlo, boja kojom je svijetlila bila je posebno hladna, gotovo medicinski. One nijanse koju biste očekivali u čekaonici zubara, ne za stvaranje ugodnog cosy ugođaja. Kako se našla u mom dnevnom boravku i dalje mi nije jasno, pogotovo jer ne podnosim ta hladna, plavičasto-bijela svjetla.

Photo: Olivia Havener

Noć je protekla u mirenju s činjenicom da ću je provesti budna, no jedva sam dočekala jutro. Sljedećeg sam dana kupila desetke žarulja s toplim svjetlom, onim žutim, od 2000 do 2700 K. Sjetivši se kako me lako ulovi san u mračnim, tek s pokojom lampom obasjanim, irskim pubovima, bilo je sasvim logično da bi me takva atmosfera mogla uspavati i kod kuće.

Stropne žarulje nisam mijenjala, ali sve lampe na noćnim ormarićima i one dekorativne lampe u dnevnom boravku, dobile su novo meko, toplo svjetlo. Nije trebalo dugo da testiram svoju teoriju. Već tijekom prvog tjedna san me počeo hvatati oko devet navečer. Polako je prošao i prvi mjesec od te svjetlosne promjene i mogu slobodno reći da je ta jednostavna novina u mom domu drastično poboljšala kvalitetu sna.

Photo: Ula Kaniuch