Tajna mjesta Napulja: uvala s kristalno čistim morem u centru grada za koju mnogi ne znaju
U srcu Napulja nalazi se tajna uvala s kristalno čistim morem gdje možete iznajmiti prekrasan Airbnb
Elisabetta Caprotti18 ožujka, 2024
U srcu Napulja nalazi se tajna uvala s kristalno čistim morem gdje možete iznajmiti prekrasan Airbnb
Elisabetta Caprotti18 ožujka, 2024
Sedra, okus i miris soli, ribarske legende i kristalno čisto more. Usred grada. Sve to vrijedi otkriti kada krenete na put u Napulj, a ovaj mali skroviti zaljev nešto je najljepše što možete doživjeti u užurbanom gradu. Pogotovo jer se radi o dobro čuvanoj tajni koju vam neće svatko otkriti. Napulj posljednjih godina doživljava pravu turističku renesansu, a jeftinim letovima od svega šezdesetak eura iz Zagreba, Splita pa i Dubrovnika, nekad manje ili malo više, ovisno kako ulovite ponudu, približio se i publici iz Adria regije. Mnogi su odabrali upravo Napulj za kratki odmor od sedam dana, a kući se vratili puni dojmova i oduševljenja. Hrana fantastično talijanska, Jadransko more koje poznajemo, iako kažu da je na našoj strani ljepše, i autentični šarm ovog starog znanca. Najbolji dio Napulja je što ćete lijepe plaže pronaći u blizini samog centra grada. U nastavku saznajte legendu o dva brata koja ovom zaljevu daje poseban povijesni šarm.
Baia di San Pietro ai Due Frati jedan je od najromantičnijih kutaka grada, malo poznat čak i samim Napolitancima. U prijevodu Zaljev sv. Petra kod dva brata pruža prekrasan pogled na kristalno čisto plavo more koje gleda na zaljev Posillipo. Duh ribolovačke legende lebdi nad ovim mjestom i može se unajmiti tajni Airbnb s malom privatnom plažom. Uvala dvaju brata oblikovana je silama mora, a u određenom smislu i ljudskom nebrigom, što je paradoksalno povećalo njen šarm. Kao da je moć vremena i slojevitost epoha nadjačala one koji nisu poštovali njegovu ljepotu.
Do ove skrovite uvale morat ćete se prošetati niz dugu stazu od dvjestotinjak stepenica koja počinje nedaleko od broja 37 ulice pod imenom Via Posillipo. Čim skrenete s ceste, stepenište koje strši među bistrinom mora račva se, s jedne vodi do privatnog imanja, s druge se strane spušta do mora sve užom uličicom obavijenom čarobnim svjetlom koje se probija kroz kuće i mala vrata. Čas se smrači, čas ga obasjaju iznenadni pogledi mora koji se otvaraju između kuća. Silazak do uvale S.Pietro ai Due Frati je bolje doživjeti nego opisivati; to je nevjerojatan, neponovljiv kutak, stisnut između sedre i starih, raspadnutih zidova koji nose tragove arhitektonskih nedosljednosti.
Tko zna koliko su puta ovom cestom hodali gore-dolje ribari i težaci! Temelji ove staze, koju Napolitanci nazivaju i o’Canalone, zapravo je posljednji dio vrlo drevnog puta uz morsko brdo koji je kasnije prelomila Via Posillipo na dva dijela i koja se nastavlja kada cesta završava usponom S.Paolo a Villanova. Izvanredna šetnja, koju treba obaviti u jednom dahu, a koja se danas više gotovo niti ne prakticira.
Dolazak na more oduzima dah: nema prave plaže, kuće se nadvijaju nad vodom, ali ono što upada u oči je more s prozirnim, kristalno čistim dnom koje vas podsjeća kao da se nalazite u golemom bazenu na čijoj se površini kovitlaju galebovi. Ova je uvala jedno od tajnih mjesta Napulja, mjesto iskristalizirano u vremenu, čarolija u kojoj se može uživati do zalaska sunca, s pogledom na otoke Capri i Ischia te Vezuv. Sa zadnjih stepenica nazire se mala plaža i hrid do koje se može doći morskim putem, ako želite roniti i promatrati morsko dno kroz bistru vodu.
Riječ je o povlaštenom malom kutku raja koji se može iznajmiti u uvali S.Pietro ai Due Frati, a više o smještaju možete potražiti ovdje. Ovo skriveno utočište otvoreno je prema moru i privatnoj plaži do koje dolazite diretkno iz dnevnog boravka i gdje možete zaboraviti na sve probleme i gužvu i uživati, makar i samo za vikend, u onom osjećaju slobode koji samo more može prenijeti. Kuća je očaravajuća i pruža spektakularan pogled na kristalno čisto more Napuljskog zaljeva, a privatni pristup plaži je plus koji vam malo koji smještaj u gradu pruža.
Dva fratra su dvije stijene posvećene duhovima dva brata koji su se zamrzili zbog žene. Zaljev dvaju fratara, osim što je jedna od najljepših uvala Posillipa, čuvar je i zastrašujuće legende ispričane u knjižici, na starotalijanskom, koju je napisao nepoznati autor, pod naslovom Concetta. Dva fratra, odnosno dva brata su lokalni ribari po imenu Luigi i Carmine. Legenda je smještena u ovaj mali zaljev i počinje u zastrašujućoj olujnoj noći kada se čamac siromašnih ribara, nadomak brodoloma, spremao razbiti o stijenu na ulazu u zaljev. Jednostavan život Carminea i Luigija, dvojice mladih ribara koji žive na šumovitoj padini nasuprot zaljeva, doživljava dramatičan preokret te noći kada spase mladu brodolomku po imenu Concetta. Tragični kraj zadesi i ostatak njezine obitelji, no Concetta utjehu pronalazi u domu ribara koji se s vremenom zaljubljuju u nju, započinjući ljubavno rivalstvo koje im zapečaćuje sudbinu. Vrhunac ove priče događa se tijekom karnevala, kada maskirani Luigi odluči oteti Concettu kako bi je zauvijek izbrisao iz bratove pažnje i odveo je na more. Ali Carmine, osjetivši opasnost, popne se na drugi čamac, dođe do brata i nasmrt ga ubode nožem ravno u srce. Otkrivanje identiteta pod maskom užasava Carminea, koji si shrvan tugom oduzima život. Od tada se brojni kupači zaklinju da su među stijenama vidjeli dva prolazna lika, duhove Luigija i Carmine koji, prošavši kroz veo života, traže mir u zagrobnom životu.
No, legenda tu ne završava te nam govori kako su u noći 29. lipnja, na dan svetog Petra i Pavla, dvije stijene koje su nekoć izronile u uvali, “dva fratra” misteriozno zamijenila mjesta dok se duhovi dva brata još bore. Danas je od dvije stijene ostala samo jedna, na drugu je prije nekoliko desetljeća udario čamac i ona je potonula ispod površine vode.
Prema nekim povijesnim izvorima, čini se da je u ranokršćansko doba u zaljevu S.Pietro ai Due Frati postojala zavjetna crkva nazvana po sv. Petru apostolu, upravo na mjestu gdje je apostol pristao sa svojim čamcem. Možda su dva fratra umjesto braće bila dva redovnika zadužena za čuvanje svetišta. Nagađa se da je crkvica kasnije pripojena renesansnoj crkvici svete Brigite, predanoj ocima svetog Dominika i pretvorenoj u mali samostan koji je kasnije napušten zbog nedostatka sredstava. Ostaci su gotovo sigurno zakopani u starim zidovima kuća u blizini mora, a potom su ih valovi erodirali.
Ako se odlučite uputiti u ovaj komadićak raja i otkriti ga kroz vlastita istraživanja, imat ćete brojne opcije na platformi Airbnb.