Omiljene knjige Pedra Pascala otkrivaju njegovu skrivenu stranu
Tara Đukić
16 srpnja, 2025
Shvatila sam da sam izliječena od toksične muškosti kao narativa privlačnosti onog trenutka kada su mi počeli biti privlačni muškarci koji čitaju knjige. Fenomen tzv. book boyfrienda kao da obećava osviještenost, otvorenost i emocionalnu inteligenciju, na našim prostorima, više iznimka nego pravilo. To vjerojatno i objašnjava zašto smo kolektivno bili toliko oduševljeni kada smo otkrili da poznati glumci poput Jacoba Elordija ili Timothéeja Chalameta obožavaju knjige. Baš kao i one & only Pedro Pascal. Da se razumijemo, sve što se tiče Pascala posebno nas zanima: filmovi u kojima će glumiti do kraja godine, nova stilistica s kojom nastavlja graditi imidž fashion daddyja, svaki intervju ili replika koja zrači njegovom prepoznatljivom karizmom.
Kad je riječ o knjigama, Pedro ih navodi kao jednu od deset stvari bez kojih ne može živjeti, a ovih je dana, na sebi svojstven način, jednoj obožavateljici na društvenim mrežama otkrio svoje omiljene naslove (kad kažem “na sebi svojstven način”, mislim – blagoslovljen dobrim izgledom, glumačkim talentom i… ljubavlju prema Jane Eyre). U nastavku donosimo omiljene knjige Pedra Pascala, shvatite to kao obaveznu literaturu ako želite razumjeti tko je zapravo čovjek koji se krije iza sve te karizme, humora i viralnih memova.
Uvijek iznova, prvo mjesto na njegovu popisu zauzima roman koji je Pedro još davno opisao kao jedno od najboljih štiva koje je ikad doživio. Iako priznaje da zvuči intelektualno, čitao ga je u dahu. Dostojevski možda nije najlakši pisac za čitanje, ali ovo obavezno školsko štivo nesumnjivo je jedno od najvećih djela svjetske književne baštine i ne treba ga posebno objašnjavati. Možda je danas više nego ikad vrijedan podsjetnik na priču o moralnom slomu, egzistencijalnoj patnji, krivnji, slobodnoj volji i iskupljenju. Dobro se sjećam na čijoj sam strani bila u učionici pretvorenoj u zamišljeni sud. A vi?
Obožavamo muškarca koji se ne srami reći da čita Brontë. Jane Eyre jedan je od najpoznatijih viktorijanskih romana svih vremena, ali gotovo je oslobađajuće vidjeti Pascala kako oduševljeno govori o njemu kao muški čitatelj (djela ove autorice često se etiketiraju kao „ženski romani“, zajedno s književnicama poput Jane Austen). Nećemo vam reći što sve ova knjiga radi našim osjećajima, ali ako do sada niste čitali Brontë, Jane Eyre sjajno je mjesto za početak. Ovaj klasični roman iz 1847. prikazuje njezin put od siročeta do odrasle i samosvjesne žene koja se ne odriče svoje autonomije čak i kada je to košta ljubavi i sigurnosti – provocirajući rodne uloge i moralne norme – sve što Pedro voli.
Pedro obožava još jednog ruskog pisca – Bulgakova. Majstor i Margarita njegovo je posljednje i najpoznatije djelo objavljeno 1966. godine, prepuno nadrealnog humora, političke satire i metafizičkog kaosa, baš kao i mnogi Pascalovi najbolji projekti. Knjigu je istaknuo kao jednu od omiljenih prije skoro deset godina, a sada i potvrdio da na toj listi zauzima nezamjenljivo mjesto.
Kao netko vrlo ponosan na svoje španjolske korijene, nije iznenađenje što je Pascal preporučio klasik Sto godina samoće. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Marquezovo remek-djelo prati život sedam generacija obitelji Buendía u izmišljenom malom gradu pogođenom ratom i prirodnim katastrofama. Kombinirajući magijski realizam, revoluciju i egzistencijalnu krizu, knjiga oslikava način na koji se povijest ponavlja u ciklusima ljubavi i gubitka, što sve doprinosi nezaboravnom čitalačkom iskustvu. Pascal je pohvalio pjesnički prikaz tuge i sjećanja u romanu, što odražava i njegovo zanimanje za transgeneracijske traume. Knjiga je nedavno ekranizirana i na Netflixu.
Remek-djelo američke književnosti iz 1952. godine prati dvije generacije obitelji Trask i Hamilton, kroz njihove sukobe, padove, iskupljenja i ponavljajuće pogreške. Inspiriran pričom o Kainu i Abelu, Steinbeck stvara neke od svojih najupečatljivijih likova i istražuje najdublje teme: misterij identiteta, neshvatljivost ljubavi i smrtonosne posljedice njenog izostanka. Pascalovo oduševljenje ovom knjigom otkriva njegovu privrženost pripovijedanju koje ne zaobilazi složenost ljudske prirode.
Knjiga koju je Pascal gotovo zaboravio, ali ju je potom istaknuo s najvećim mogućim oduševljenjem, jest Mannova Čarobna gora. Opisao ju je kao knjigu od “706 stranica o smrti”, pa nije za one sa slabim srcem. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine napisao je ovaj monumentalni roman, originalno objavljen 1924. na njemačkom jeziku. Radnja se odvija u izoliranom sanatoriju za tuberkulozu u švicarskim Alpama. Hans Castorp, običan mladić, dolazi posjetiti bolesnog rođaka, ali ostaje tamo sedam godina. Tijekom tog razdoblja upoznaje mnoge likove koji predstavljaju mikrokosmos europskog društva pred Prvi svjetski rat. Čarobna gora obrađuje teme smrti, bolesti, egzistencijalizma, rata i prosvjetljenja. Nije laka za čitanje, ali vrlo vrijedna – jamči neprospavane noći dok razmišljate o metafizičkoj stvarnosti života.