20 najdužih ovacija u povijesti festivala u Cannesu

U svijetu u kojem se pažljivo mjere pregledi i lajkovi, ocjenjivanja i dobiti, u kojem svaka sekunda teži postati viralnom, a svaki trenutak ocijenjen, teško je ne primijetiti da se uspjeh izjednačava s brojkama. Kolektivna opsesija mjerenjem i analizom odražava pronalaženje smisla u vanjskim potvrdama, a u takvoj stvarnosti nije ni čudo što su dugi aplauzi na Filmskom festivalu u Cannesu postali nova mjera vrijednosti — znak da je nešto zaista dirnulo publiku. Ali je li to stvarno tako? Govore li slavne minute ovacija zaista o dubini, istinskoj umjetnosti, ili su samo površni, rutinski manevar mase?

Koliko je poznato, ne postoji službena evidencija — a ni službena metoda za mjerenje aplauza — ali se smatra da je fantastična drama Guillerma del Tora iz 2006. godine, Labirint Fauna (Pan’s Labyrinth), i dalje neprikosnoveni rekorder sa 22 minute ovacija. Iako nije osvojio nagradu u Cannesu, film je kasnije dobio tri Oscara i učvrstio del Tora kao vizionarskog redatelja. Publika u Cannesu poznata je po svojim odvažnim reakcijama na nove filmove, bilo da su one dobre ili loše, a mnogi ovu praksu vide kao potvrdu da je kinematografija kao umjetnost vrijedna naše bezrezervne strasti.

Međutim, to ne znači da svaki dugi aplauz jamči dugu i uspješnu karijeru određenom filmu, kao ni obrnuto. Godine 2019. Joker je u Veneciji dobio osmominutni aplauz. Prošlogodišnji Joker: Folie à Deux premašio je to s gotovo 12 i pol minuta. Prvi Joker osvojio je Zlatnog lava, dva Oscara i zaradio više od milijardu dolara diljem svijeta. A Folie à Deux… znamo kako se neslavno završio.

The Phoenician Scheme 2025, photo: Getty Images

Među dugim ovacijama ističu se one za The Neon Demon Nicolasa Windinga Refna, s 17 minuta u Cannesu 2016. godine, te Fahrenheit 9/11 Michaela Moorea iz 2004. godine, koji je osvojio Zlatnu palmu, sa 20 minuta aplauza. Najnovije izdanje, koje je započelo 13. svibnja, dosad je izdvojilo The Phœnician Scheme Wesa Andersona s 7 i pol minuta ovacija, a iza njega su Die My Love, Pillion i Mission: Impossible – The Final Reckoning.

U nastavku donosimo neke od najdužih aplauza u povijesti Kanskog festivala.

The Phoenician Scheme – 7 i pol minuta

Wes Anderson vraća se s mračnom i složenom špijunskom pričom koja prati napet i emotivan odnos oca i kćeri — neočekivanu temu za redatelja poznatog po ekscentričnim dramama i nostalgičnim pustolovinama. Film spaja Andersonov prepoznatljiv vizualni potpis s dubljom, ozbiljnijom atmosferom, istražujući teme moći, korupcije i obiteljskih veza, uz karakterističan humor. Nakon premijere u Cannesu, publika je nagradila film ovacijama koje su trajale sedam i pol minuta.

Killers of the Flower Moon – 9 minuta

Svaki film koji se nađe na prestižnom programu festivala u Cannesu donosi određenu dozu intrige, ali malo ih je dočekano s tolikim uzbuđenjem kao Killers of the Flower Moon. Film Martina Scorsesea, projekt vrijedan 200 milijuna dolara, koji je okupio njegove dugogodišnje muze poput Leonarda DiCaprija i Roberta De Nira, imao je najsjajniju premijeru u Cannesu te godine. Rane recenzije već su potvrdile visoka očekivanja, a publika je redatelju poklonila devetominutne ovacije.

The Substance – 9 minuta

Jedan od najupečatljivijih filmova na Croisetteu 2024. bio je The Substance, horor satira o tijelu, slavi i potrošačkom društvu, s Demi Moore, Margaret Qualley i Dennisom Quaidom u glavnim ulogama. Iako su ga kritičari opisali kao izrazito uznemirujućeg i vizualno brutalnog, film je imao veliki odjek: publika u Cannesu nagradila ga je devetominutnim ovacijama, a pratio ga je i značajan festivalski uspjeh — 5 nominacija i 1 nagrada.

Photo : Courtesy of the Cannes Film Festival

Carol – 10 minuta

Ljubavna priča Todda Haynesa iz 2015., temeljena na romanu Patricije Hajsmit The Price of Salt, fokusira se na Cate Blanchett u ulozi bogate udate žene koja se zaljubljuje u mladu prodavačicu (Rooney Mara). Publika u Cannesu stajala je deset minuta aplaudirajući ovoj ljubavnoj drami, nominiranoj za šest Oscara.

The Beaver – 10 minuta

Psihološka drama The Beaver u režiji Jodie Foster premijerno je prikazana u Cannesu 2011. godine. Film prati Waltera Blacka (Mel Gibson), čovjeka koji se bori s teškom depresijom i počinje komunicirati sa svijetom isključivo putem lutke dabra na ruci. Iako je film u kinima naišao na slab odaziv, publika u Cannesu reagirala je iznenađujuće snažno — deset minuta ovacija na nogama pokazalo je koliko ju je dirnula emotivna i neobična priča o mentalnom zdravlju.

BlacKkKlansman – 10 minuta

Povijesna drama Spikea Leeja temelji se na istinitoj priči o Ronu Stallworthu (John David Washington), prvom crnom policajcu u Colorado Springsu, koji je krajem sedamdesetih uspio — preko telefona — infiltrirati se u lokalnu ćeliju Ku Klux Klana. Na sastanke je umjesto njega išao njegov kolega Flip Zimmerman (Adam Driver), dok je Ron iz sjene vodio istragu. BlacKkKlansman je premijerno prikazan u Cannesu 2018. i osvojio Veliku nagradu žirija (Grand Prix). Film je kasnije nominiran za šest Oscara, uključujući i za najbolji film, dok je Spike Lee dobio svog prvog Oscara — za najbolji adaptirani scenarij. Publika u Cannesu aplaudirala je punih deset minuta.

Photo : Everett Collection

Captain Fantastic – 10 minuta

Viggo Mortensen glumi Captain Fantastica, nekonvencionalnog oca koji odgaja svoje šestero djece u divljini Washingtona. U obiteljskoj drami glume i Kathryn Hahn, Steve Zahn, Ann Dowd i Frank Langella. Film je prikazan u sekciji Un Certain Regard na festivalu u Cannesu 2016., nakon što je premijerno prikazan na Sundanceu.

Emilia Pérez – 11 minuta

Mjuzikl o kojem smo toliko pričali početkom godine izazvao je velike ovacije u Cannesu 2024. Emilia Pérez, španjolski glazbeni film Jacquesa Audiarda o šefu kartela koji mijenja spol i pokušava se ponovno ujediniti sa svojom voljenom ženom, dobio je jedan od najdužih aplauza na festivalu 2024. Aplauz za ovaj film trajao je 9 minuta, kratko je prekinut dok je Audiard zahvaljivao publici, a potom se nastavio još dvije minute, što je ukupno bilo oko 11 minuta ovacija na nogama.

Inglourious Basterds – 11 minuta

Redatelj Quentin Tarantino predstavio je svoj revizionistički ratni ep iz Drugog svjetskog rata Inglourious Basterds, u kojem Brad Pitt glumi lovca na naciste, a Christoph Waltz visokog dužnosnika Trećeg Reicha, za što je Waltz osvojio nagradu za Najboljeg glumca u Cannesu 2009., a potom i Oscara u istoj kategoriji. U filmu glume i Michael Fassbender, Eli Roth, Daniel Brühl, Diane Kruger i Mélanie Laurent. Film je dobio osam nominacija za Oscara, uključujući i za najbolji film, a njegov 11-minutni aplauz u Cannesu predstavlja ozbiljan rekord.

Photo : Miramax

The Artist – 12 minuta

Crno-bijeli njemački film The Artist debitirao je u Cannesu 2011. i prikazivao odnos između mlade glumice u usponu (Bérénice Bejo) i starijeg glumca nijemog filma (Jean Dujardin) u razdoblju kada je Hollywood zamjenjivao nijeme filmove zvučnim, krajem 1920-ih. The Artist bio je nominiran za 10 Oscara i osvojio pet, što je povijesni trenutak jer je prvi francuski film koji je osvojio Oscara za najbolji film. Glavni glumac Dujardin postao je prvi francuski glumac koji je osvojio Oscara za najboljeg glumca. Redatelj i scenarist Michel Hazanavicius osvojio je i nagradu za režiju.

Elvis – 12 minuta

Filmski kritičari Elvisa nisu baš dobro ocijenili, ali svijet zabave je nepredvidiv. S Luhrmannovim karakterističnim ekstravagantnim stilom, Elvis prikazuje zvjezdani uspon Elvisa Presleyja (Austin Butler) od 1950-ih do 1970-ih pod vodstvom menadžera Toma Parkera, kojeg glumi Tom Hanks. Svjetska premijera filma dobila je 12 minuta dug aplauz na nogama, a obitelj pokojnog Presleyja pohvalila je ovaj biografski film.

Bowling For Columbine – 13 minuta

Dirljivi dokumentarni film Michaela Moora iz 2003. bavi se pitanjem nasilja vatrenim oružjem u Sjedinjenim Američkim Državama, istražujući moguće uzroke tragičnog masakra u srednjoj školi Columbine 1999. godine. Nakon premijere na Filmskom festivalu u Cannesu, film je ispraćen s 13 minuta ovacija publike. Ostvarenje je zaradilo gotovo 60 milijuna dolara i osvojilo Oscara za najbolji dokumentarni film.

The Seed of the Sacred Fig — 14 minuta

Obiteljska drama The Seed of the Sacred Fig, simbolična i hrabra metafora ženskih prosvjeda u Iranu tijekom 2022. i 2023. godine, premijerno je prikazana u Cannesu pod dramatičnim okolnostima. Redatelj Mohammad Rasoulof, poznat po otvorenoj kritici vlasti, bio je pod pritiskom iranskog režima: osuđen je na osam godina zatvora zbog “propagande protiv države”, ali je neposredno prije festivala uspio pobjeći iz Irana i stići u Njemačku. Zahvaljujući tome, mogao se pridružiti svojoj glumačkoj ekipi na crvenom tepihu. Snažna poruka filma, kontekst njegovog nastanka i osobna sudbina autora zajedno su doprinijeli emotivnoj atmosferi u dvorani — publika je aplaudirala čak četrnaest minuta.

Photo : Courtesy of Neon

Capernaum – 15 minuta

Libansku dramu Capernaum režirala je Nadine Labaki, a u glavnoj ulozi pojavljuje se Zain Al Rafeea, dječak sirijskog izbjegličkog podrijetla, koji tumači lik Zaina El Hajja, dvanaestogodišnjaka iz bejrutskog siromašnog naselja. Film iz 2018. godine ispričan je kroz Zainova sjećanja, a radnja kulminira šokantnim trenutkom u kojem dječak tuži vlastite roditelje za zanemarivanje. Nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, ali je unatoč snažnoj emotivnoj priči dobio podijeljene kritike.

Once Upon a Time In America — 15 minuta

Smatran remek-djelom Sergija Leonea, Once Upon a Time in America prati život i uspon mladića u njujorškoj mafiji tijekom prohibicije. Prilikom američke premijere, gotovo četverosatni film značajno je skraćen na dva i pol sata, što je rezultiralo neuspjehom na kino blagajnama i lošim kritikama. Ipak, originalna verzija dočekana je s oduševljenjem prilikom prikazivanja u Cannesu i dobila je 15 minuta dug aplauz sa stajaćim ovacijama.

The Paperboy – 15 minuta

Iako je Lee Danielsov mračni film The Paperboy naišao na uglavnom loše kritike, publika u Cannesu mu je ipak odala priznanje čak 15 minuta dugim aplauzom. Matthew McConaughey tumači ulogu novinara koji se vraća u svoj rodni grad na Floridi kako bi istražio misteriozno ubojstvo. Osumnjičeni za taj zločin je smrtno osuđeni zatvorenik, kojeg glumi John Cusack. Osim njih, u filmu glume i Nicole Kidman, Zac Efron i David Oyelowo.

Photo: USA/Sipa/Allstar/Millennium Films

The Neon Demon – 17 minuta

The Neon Demon izazvao je napuštanje dvorane publike na festivalu u Cannesu 2016., ali oni koji su ostali, a bilo ih je, aplaudirali su 17 minuta tijekom odjavne špice. Elle Fanning glumi ambicioznu manekenku koja tone u mračni svijet modne industrije Los Angelesa. Redatelj Nicolas Winding Refn ostvario je dobre rezultate u Europi, ali ne i na američkom tržištu. Navodno, “mnogi nisu razumjeli” Refnovu viziju.

Mud – 18 minuta

Matthew McConaughey glumi glavnog junaka, bjegunca, u južnjačkoj drami o odrastanju Mud, gdje dva tinejdžera (Tye Sheridan i Jacob Lofland) pomažu Mudu da izbjegne uhićenje. U filmu igraju i Sam Shepard i Reese Witherspoon, kojima je publika u Cannesu euforično aplaudirala 18 minuta.

Fahrenheit 9/11 – 20 minuta

Dobitnik Zlatne palme na Filmskom festivalu u Cannesu 2004. godine, Fahrenheit 9/11 redatelja Michaela Moora postavio je novi rekord u povijesti festivala s 20 minuta dugim ovacijama. Ovaj politički dokumentarac kritički promatra predsjednički mandat Georgea W. Busha i način na koji su američki mediji izvještavali o ratu u Iraku. Iako je izazvao brojne kontroverze zbog svoje navodne selektivne interpretacije činjenica, film je postao najgledaniji dokumentarni film svih vremena i značajno doprinio redefiniranju političkog filma u mainstream kulturi.

Pan’s Labyrinth – 22 minuta

Mračna bajka Pan’s Labyrinth meksičkog redatelja Guillerma del Tora premijerno je prikazana u Cannesu 2006. godine, gdje je osvojila publiku i zaslužila 22 minute duge ovacije — najdulje zabilježene u povijesti festivala. Radnja je smještena u poslijeratnu Španjolsku 1944. godine i prati djevojčicu Ofeliju (Ivana Baquero) koja bježi od surove stvarnosti svog svijeta u fantastični podzemni svijet, uvjerena da je izgubljena princeza tog paralelnog carstva. Film je hvaljen kao dirljivo i brutalno poetsko djelo koje spaja političku alegoriju s fantazijom. Na dodjeli Oscara, Pan’s Labyrinth osvojio je nagrade za najbolju kinematografiju, scenografiju i šminku, dok je Del Toro bio nominiran za najbolji originalni scenarij i najbolji strani film.

Photo: Courtesy Everett Collection