Top 10 filmova 21. stoljeća prema izboru Quentina Tarantina
Tara Đukić5 siječnja, 2026
Ako postoji jedna stvar koju sam naučila od Quentina Tarantina, onda je to da se nikada ne trebam ispričavati zbog vlastitog filmskog ukusa. Bilo da hvali kontroverzne naslove iz sedamdesetih ili nezavisne art filmove, Tarantinov stav ostaje čvrst i nepopustljiv. Kako se bližio kraj 2025., slavni oskarovac odlučio je u podcastu The Bret Easton Ellis podijeliti s publikom koje su mu omiljene ekranizacije iz prve polovice 21. stoljeća. I to ne one s njegovim potpisom, nego filmovi kultnih redatelja poput Ridleyja Scotta, Sofije Coppole, Woodyja Allena i mnogih drugih. Jedino je pravilo bilo: jedan redatelj, jedan film. Neki njegovi odabiri mogli bi vas iznenaditi, možda već prvi na listi, Black Hawk Down, ili posljednji, romantični Midnight in Paris. U nastavku donosimo popis najboljih filmova 21. stoljeća prema Tarantinovom mišljenju. Možda vam posluži kao must-watch inspiracija, osobito ako niste ljubitelj božićnih filmova tijekom blagdanske sezone.
„Svidio mi se kad sam ga prvi put gledao, ali mislim da je bio toliko intenzivan da mi je tada prestao funkcionirati i nisam ga shvatio kako je trebalo. Od tada sam ga pogledao nekoliko puta i danas ga smatram remek-djelom. Jedna od stvari koje posebno volim kod tog filma jest to što je, po meni, jedini naslov koji u potpunosti cilja na osjećaj i vizualni dojam nalik Apocalypse Now, i mislim da to zaista postiže. Silovit je svih 2 sata i 45 minuta, koliko traje, a kad sam ga nedavno ponovno gledao, srce mi je bilo uz film cijelo vrijeme. Držao me i nije me puštao. Redateljsko je postignuće izvanredno.“
„Posljednjih mi je pet minuta doslovno iščupalo srce, i kad bih samo pokušala opisati kraj, odmah bih zaplakao. Jednostavno je izvanredan. Gotovo savršen film. A da ne govorimo o sjajnim komičnim trenucima, kojih ima bezbroj. Rijetko kome pođe za rukom napraviti vrhunski treći dio trilogije. Za mene je ovo The Good, the Bad and the Ugly animiranih filmova. Najbolji završetak jedne trilogije.“
„Toliko sam se zaljubio u Lost in Translation da sam se zaljubio i u Sofiju Coppolu, pa sam je odlučio osvojiti [smijeh]. Udvarao sam joj se potpuno otvoreno, kao neki javni ritual, baš kao u romanu Jane Austen. Nisam je dovoljno dobro poznavao da bih se sam od sebe povezao s njom, ali sam uporno odlazio na događaje. O tome sam razgovarao i s Pedrom Almodóvarom, i složili smo se da je to toliko girly film, ali na jedan divan, nježan način.“
„Još jedan film koji mi se isprva nije svidio. Ono što danas obožavam kod njega jest osjećaj pravog majstorstva, a zavolio sam ga tek nakon što sam ga počeo gledati više puta. Prvi put me nije ostavio ravnodušnim, nego je bio toliko zapanjujuć da zapravo nisam znao što gledam, gotovo previše za moj mozak. Kad sam ga pogledao drugi put, već sam ga mogao bolje shvatiti, a treći i četvrti put… vau, potpuno me oduvao.“
„Daniel Day-Lewis. Stara škola filmskog zanata. Imao je staroholivudski pristup, iako to nije bilo namjerno. To je jedini film koji je snimio, a da u njemu nema nijednog pravog set-piecea, ničega posebno osmišljenog da vizualno ili akcijski impresionira publiku. Požar je najbliže tome. Film je posvećen naraciji, priči, i to je napravio izvanredno. There Will Be Blood imao bi dobre šanse biti broj jedan ili dva da nema jednu veliku manu… a mana je Paul Dano. Očito je da bi to trebao biti film s dvije glavne uloge, ali jednako je očito da nije. [Dano] je slab. On je najslabija karika. Austin Butler bi u toj ulozi bio fantastičan. Dano je jednostavno tako slab, nezanimljiv tip. Najslabiji glumac u SAG-u [smijeh].“
Jasno je da je ova izjava već izazvala dosta polemika.
„Kad sam prvi put gledao Zodiac, nisam bio pretjerano oduševljen. Onda se počeo vrtjeti na filmskim kanalima i, već nakon 20 ili 40 minuta, shvatio sam da je film puno intenzivniji nego što sam ga pamtio. Neprestano me privlačio u različitim trenucima pa sam odlučio ponovno pogledati tu prokletu stvar. Od tada mi je iskustvo potpuno drukčije. Svakih šest ili sedam godina ga opet pogledam i to mi je pravi luksuz, nešto čemu se potpuno prepustim. Hipnotizirajuće remek-djelo.“
„Jedan od mojih najdražih posljednjih filmova nekog redatelja. Pogledao sam ga četiri puta i svaki put mi se svidio još više. Da ste me pitali prije nekoliko godina, stavio bih Man on Fire na listu, ali Unstoppable je jedna od najčišćih vizija Tonijeve akcijske estetike. Njih dvojica u glavnim ulogama fantastični su zajedno. Jedno od najboljih filmskih čudovišta 21. stoljeća. Vlak je čudovište. Vlak postaje čudovište. I pretvara se u jedno od najvećih čudovišta našeg vremena. Jače od Godzille, jače od King Konga.“
„Isprva ga uopće nisam planirao gledati iz jednostavnog razloga: u svijetu u kojem postoji Mel Gibson, a on ne glumi Maxa? Ja želim Mad Mela! Prolazili su tjedni, a ljudi su neprestano pričali koliko je film sjajan. Fred, moj montažer, govorio mi je: ‘Ozbiljan sam, moraš to pogledati.’ I onda sam ga napokon pogledao. Najbolje scene su doista vrhunske i odmah se vidi da gledaš rad pravog, velikog filmskog autora. Imao je sav novac i svo vrijeme svijeta da ga napravi baš onako kako je htio.“
„Moj omiljeni redateljski debi, iako je prije toga snimio jedan jeftin prvijenac o kojem nerado govori. Obožavao sam koliko voli Romerov filmski svemir koji je ponovno oživio. Scenarij je sjajan, a to je jedan od najcitiranijih filmova s ove liste. I danas često citiram rečenicu ‘psi ne gledaju gore’. Ovo nije parodija zombi filmova, ovo je pravi zombi film, i tu razliku jako cijenim.“
„Stvarno ne podnosim Owena Wilsona. Prvi put kad sam gledao film, istovremeno sam ga volio i mrzio. Drugi put sam pomislio: ‘Ma dobro, nemoj biti takav kreten, nije on toliko loš.’ Treći put sam shvatio da zapravo gledam samo njega.“