Najbolje trattorije u Milanu, ukrašene kariranim stolnjacima i s receptima koji se prenose generacijama

Gdje jesti u Milanu? Tim iz talijanskog Voguea pripremio je dvadeset i pet povijesnih trattorija u koje možete otići s punim povjerenjem i otkriti Milano koji se priča kroz žuti rižoto, hrskave cotolete i bakine mondeghile. Od 1722. do danas, sentimentalni vodič kroz grad koji se još uvijek okuplja za stolom.

Povezano: Gdje na čašu vina u Veneciji?

Otkrivamo tajne Milano trattorija i osterija. Ovo su mjesta na kojima se doista isplati doći.

Mapirali smo ih kvart po kvart i napravili savršenu kombinaciju koja nudi sve, od domaćih okusa, drevnih gesti i nove doze coola. Kad ne znate gdje jesti u Milanu, vratite se ovom vodiču jer kvaliteta ovih trattorija teško da će padati s vremenom s obzirom da su neke od njih tu s nama desetljećima.

Milano je i dalje grad budućnosti, sposoban svake sezone promijeniti svoju teksturu, no njegova najistinskija duša (izuzev mode, naravno) izranja u načinu prehrane. Upravo zato tipične trattorije i osterije, one retro milanske (iz vremena kada je rižoto sa šafranom žutom bojom prekrivao stolove radnika) postaju sve poželjnije i modernije. Prošli smo sve četvrti, od Isole do Naviglija, od Brere do Porta Romane, kako bismo pronašli mjesta tradicije i ispričali vam priču o regionalnim receptima koji se prenose unutar obitelji. Ovdje ćete pronaći mapu tipičnih restorana, kuhinje siromašnih korijena koja je danas postala trendi više od sushija. Od povijesnih lokala koji su preživjeli cijelo stoljeće do novijih otvaranja koja s poštovanjem reinterpretiraju DNK grada. A ako ih odlučite posjetiti, vlastitim ćete očima vidjeti pravi Milano – onaj koji još uvijek sjeda za stol.

Milano: najbolje trattorije i osterije – SJEVERNI DIO GRADA

(Centrale, Repubblica, Porta Nuova, Isola, Nolo)

Premiata Trattoria Arlati dal 1936

Via Alberto Nota 47

Osnovana 1936. godine od strane bračnog para Luigija i Modeste Arlati kao menza za radnike Pirellija, Arlati je danas jedinstveno iskustvo na milanskoj gastronomskoj sceni. Leopoldo, treća generacija obitelji, pretvorio je ovaj povijesni lokal u hram umjetnosti, gdje se brojne Mona Lise izmjenjuju s kineskim ampulama i keramičkim skulpturama pasa iz Bassana, koje predstavljaju sve četveronožne prijatelje obitelji.

Sedamdesetih godina Mario Arlati ovdje je otvorio prvi milanski lokal s glazbom uživo: na ovoj su pozornici nastupali Lucio Battisti, Renato Zero i Loredana Bertè. „Il Sotto”, izvorni podrum, i danas ugošćuje „Četvrtke kod Arlatija” s kabareom i obradama hitova iz 70-ih.

Povezano: Urednici Vogue Italia otkrivaju skrivena mjesta za koja Talijani ne žele da znamo

Kuhinja čvrsto drži lombardsku tradiciju: legendarni su rižoto al salto s ossobuccom, kao i mondeghili, cotoletta i domaći tortelloni. Dodjela nagrade Ambrogino d’Oro 2006. godine potvrdila je važnost ovog bastiona autentičnoh duha Milana. trattoriaarlati.it

Il Liberty

Viale Monte Grappa 6

Smješten u secesijskoj zgradi nedaleko od Porta Nuove, chef Andrea Provenzani stvorio je restoran profinjene, intimne atmosfere, s više različitih prostora: glavnu dvoranu, romantičnu galeriju i kuhinju otvorenu prema gostima. Jelovnik je mediteranski u duši, ali duboko milanski u svojim glavnim jelima, provučen kroz autorsku kuhinju prepoznatljivu i izrazito „gradsku”.

Posebno se ističe rižoto alla milanese s koštanom srži i sladićem, kremasto povezan Parmigianom starim više od 36 mjeseci i šafranom iz Navellija, kao i debela teleća costoletta alla milanese, pečena do ružičaste unutrašnjosti, poslužena s čipsom od svježeg krumpira, domaćim kečapom i senfom s medom.

Među predjelima se ističu teleći mondeghili s mortadelom, mekanim krumpirom i zelenim umakom, dok je među prvim jelima apsolutna zvijezda chitarrino s dvostrukim inćunima (svježe srdele, šafran, grožđice, pinjoli i tostirani kruh), koji je postao jedno od prepoznatljivih jela kuće. Obrok završava Libertyramisùom, kremom od mascarponea, semifredom od kave i crumbleom.

Tri degustacijska menija (La Mia Milano, Origine e Tradizione, Contaminazione-Evoluzione) omogućuju istraživanje Provenzanijeve kuhinje kroz putovanje koje počinje u sjećanjima, a završava u sadašnjosti. il-liberty.it

La Semivuota

Via Cornalia 4

Ime je hommage filmu Renata Pozzetta Io tigro, tu tigri, egli tigra, a atmosfera savršeno odražava taj spoj lombardske ležernosti i autentičnih okusa. Otvorena prije dvije godine, između Centralea i Porta Nuove, La Semivuota je već postala referentno mjesto za one koji traže najiskreniji Milano, gdje se mogu jesti jela za koja se činilo da su nestala: rižoto sa šafranom, bruscitt s palentom ili pireom, mondeghili od kuhanog mesa.

„Ponovno smo ponudili jela srca, ona koja smo jeli kao djeca, iz moje obitelji, moje tete Rose”, priča vlasnik Mauro Invernizzi. Interijer podsjeća na stare osterije s crveno-bijelim kariranim stolnjacima, zidovima od opeke i iskrenom dobrodošlicom. No detalji otkrivaju duboku ljubav prema restauraciji i određenu dozu coola: šank izrađen od drvenih kapaka s prozora iz 19. stoljeća, blagajna postavljena na drvo stare ljekarne i pastelno zeleni hladnjak, pronađen u slastičarnici iz 40-ih, s ruskim motorom koji još uvijek savršeno radi.

Chef Federico Spagnoli naučio je recepte od 96-godišnje bakice i kaže da je prava tajna u kuhanju: „dugo i na niskoj temperaturi, kako bi ossobuco i obrazi ostali nevjerojatno mekani”. Cotoletta alla milanese je autentična, pečena do ružičaste točke, sočna i bogata okusa. Deserte priprema Maurova supruga; pan meini s rüsumadom (pjenasta krema od jaja, šećera i vina) vraćaju u prošla vremena, a panna cotta ovdje dolazi u svojoj pravoj verziji: bez želatine i zgušnjivača, s karamelom koji nastaje prirodno tijekom kuhanja. „Ovako je još niste probali”, jamči Mauro. I doista, u pravu je. Sve to uz poštene cijene koje ostavljaju osmijeh na licu. osterialasemivuota.it

Ratanà

Via Gaetano de Castillia 28

Nasuprot Boscu Verticale, u secesijskoj vili s početka 20. stoljeća koja je preživjela transformaciju Porta Nuove (nekada kino, a potom tramvajska remiza) Ratanà je postao jedan od simbola suvremenog Milana koji ne zaboravlja svoje korijene. Chef Cesare Battisti nudi milansku i lombardsku kuhinju reinterpretiranu s kreativnošću i dubokim poštovanjem prema namirnici. Ritmovi su dinamični, ambijent opušten, s mjestima za šankom i vanjskim prostorom koji gleda na park Biblioteca degli Alberi.

Među najomiljenijim jelima su rižoto „alla vecchia Milano” s gremolatom i umakom od pečenja, poslužen s kroketima od ossobuca, papirnati omot s mondeghilima, cvjetovi tikvica punjeni ricottom i inćunom te tartar od govedine pasmine Garronese s kremom od rajčice piennolo. Costoletta se ne nalazi na redovitom jelovniku i potrebno ju je naručiti najmanje dva dana unaprijed.

Ratanà je bio jedan od prvih restorana u Italiji koji su se ozbiljno posvetili održivoj gastronomiji, što potvrđuje i izbor Slow Fooda. Jelovnik se često mijenja, prateći sezonalnost i dostupnost najboljih proizvoda. Za ručak, od ponedjeljka do petka, nudi se „schiscèta” — milanski poslovni ručak s jednim jelom, vinom, vodom i kavom po fiksnoj cijeni. ratana.it

Testina Milano

Via Abbadesse 19

U četvrti Isola, Testina predstavlja modernu trattoriju. Interijer spaja industrijski stil sa starim Milanom. Rižoto s ossobuccom i gremolatom smatra se jednim od najboljih u gradu, kao i klasična cotoletta alla milanese (ovdje nazvana „la Milano”), poslužena s pahuljastom crnom soli i pomfritom.

Među predjelima, uz mondeghile s kremom od graška i koricom limuna, posebno se ističe zapečena teleća glava iz pećnice s kruhom, karameliziranim lukom i zelenim umakom, jelo po kojem je lokal i dobio ime. Rižoto al salto, cassoeula, goveđi brudet s palentom: sve ovdje govori jezikom milanske kuhinje bez nepotrebnih ukrasa.

Vinska karta je bogata i pažljivo odabrana, s izvrsnim omjerom cijene i kvalitete. Usluga je srdačna i pažljiva, a chef Silvano Ghezzi i vlasnik Massimo uvijek su spremni savjetovati i ispričati priču iza jela. Cijene su poštene za kuhinju koja miriše na sjećanja i strast. testina.eu

Da Berti

Via Francesco Algarotti 22

Povijesna milanska trattoria osnovana 1866. godine, Da Berti je u potpunosti obnovljena od strane vlasnika restorana A’Riccione, zadržavši tradicionalnu dušu, ali dodajući snažan fokus na meso s roštilja. Prostor je pravi mali arhitektonski dragulj: dvorana s kaminom i originalnom drvenom oblogom, sala s freskama i oslikanim svodom, veranda i vanjski prostor koji gleda na skriveni vrt u srcu grada, koji se u proljeće ispuni glicinijama.

Četiri različite sale nude različite atmosfere i prilike. Jelovnik donosi velike milanske klasike, rižoto alla milanese (i u verziji al salto), ossobuco, cassoeulu i cotolettu. No prava specijalnost su komadi mesa iz Italije, Argentine i Australije, pečeni na suvremenoj žeravici. Selekcija suhomesnatih proizvoda i sireva pažljivo je birana, a vinska podruma prava je poslastica za znalce. Cijene su srednje do više, ali opravdane kvalitetom namirnica i pažnjom posvećenom pripremi. daberti.it

Trattoria Vecchia Arena

Piazza Lega Lombarda 1

Na svega nekoliko koraka od Arene Civice, ovaj obiteljski vođeni restoran iznimno je omiljen u modnim krugovima. Riccardo i njegov tim uspjeli su sačuvati autentičnu dušu popularne trattorije. Cotoletta alla milanese jednostavno je izvrsna i savršeno hrskava, pripremljena prema tradiciji i s vrhunskim sastojcima.

Jelovnik se svakodnevno mijenja prema sezoni, s rižotima, svježom tjesteninom i mesnim jelima koja se uvijek pripremaju s puno strasti. Atmosfera obiteljske enoteke navečer se upotpunjuje profinjenom glazbenom podlogom. Dekonstruirani tiramisu postao je kultno jelo. Omjer cijene i kvalitete nenadmašan je u samom srcu Milana. @trattoria_vecchiaarena

CENTAR GRADA

(Duomo, Tribunale, Brera, Moscova, Garibaldi)

Antica Hostaria della Lanterna

Via Giuseppe Mercalli 3

Iza dva mala prozora u samom centru grada, među odvjetničkim uredima i sudnicom, krije se oaza koju Milano riskira zaboraviti. Antica Hostaria della Lanterna vjerojatno je nastala kao jednostavna osterija još krajem 19. stoljeća, da bi se s vremenom razvijala. Od siječnja 1997. vodi je obitelj Oldani (mama Paola, kći Ambra i sin Federico) koji su je preuzeli od pokojnog Attilija, pravog Friulana zaljubljenog u boks i kuhinju, i njegove supruge Stelle.

Budući da potječu iz Magente, u dotadašnji jelovnik dodali su klasična lombardska jela svojega kraja. Od samih početaka hostarija nudi njoke s gorgonzolom i pistacijem (koje mnogi smatraju najboljima u gradu), rigatone sa salsicciom, penne s rajčicom, gulaš, teleći orah s biljem te ossobuco s palentom. Tjestenina se svakodnevno priprema ručno, proizvodi su svježi, a ako dođete kasno, lako se može dogoditi da nečega ponestane.

Gospođa Paola, danas rijetko prisutna, govori isključivo milanskim dijalektom i, ako primijeti da ne razumijete, dolazi do stola kako bi prevela. Uvijek je u pokretu i rado razgovara s gostima. Danas je Ambra ta koja vodi kuhinju, s iskustvom, karakterom i istim entuzijazmom kao one davne 1997. godine.

Interijer je topao, u boji drveta, i čuva intimnost mirnog razgovora. Ovdje nema pisanog jelovnika: sjednete za stol, a domaćini vam nabrajaju što se toga dana kuha. Ne dolazite ovamo ako ste na dijeti, porcije su obilne i poštene. Usluga može biti sporija nego inače, ali okus se isplati čekati. A ako se vratite nekoliko puta, zapamtit će što volite: „Uobičajeno, molim” postaje rečenica koja vam na stol donosi omiljeno jelo.

Ovo je kuhinja koja posebno prija u hladnijim razdobljima, kada čaša vina pomaže probavi i raspoloženju, i kada imate osjećaj da ste u domu sciure Paole, koja svojim gostoprimstvom daje toplinu i slučajnom prolazniku i znatiželjnom turistu. Informacije: tel. 02-58309604

La Libera

Via Palermo 21

U srcu Brere od 1979. godine, La Libera nastaje iz susreta Gina Narduccija (koji napušta obiteljsku, povijesnu Trattoriju Vittoria) i Itala Mance. U početku je to bila pivnica s kuhinjom, jedna od prvih u Milanu s točionicima belgijskih i francuskih piva, postavljenima na drveni šank s početka 20. stoljeća koji i danas definira identitet prostora. Nakon tri godine jelovnik se proširuje, ali snažna veza s milanskom kuhinjom ostaje temelj.

Neka jela iz tog ranog razdoblja još su uvijek na meniju, poput slavnog rižota s pivom Il Liberato. Atmosfera podsjeća na bistro nekih drugih vremena, gdje se vlasnici o gostima brinu kao da organiziraju večeru kod kuće. Zimski jelovnik nudi gratinirane cvjetove tikvica punjene ricottom i mentom, zapečeni flan od artičoka s kremom od pecorina, teleće rolice na milanski način „La Libera”, gratinirane mondeghile s pireom, teleću cotolettu alla milanese s rikolom i cherry rajčicama te ossobuco s rižotom alla milanese.

Među prvim jelima ističu se pappardelle od heljde s bijelim ragùom od teletine te ravioli punjeni ricottom i artičokama s maslacem i kaduljom. Vinska karta je bogata i pažljivo odabrana, usluga profesionalna i nenametljiva. Ugodan ambijent idealan je i za večere u društvu i za poslovne ručkove. lalibera.it

Trattoria del Ciumbia

Via Fiori Chiari 32

Ciumbia na milanskom dijalektu znači „pa gle!” ili „krasno!”, izraz iznenađenja koji se u ovom dijelu grada još uvijek koristi. Otvorena 2024. godine od strane holdinga Triple Sea Food (na čelu s Leonardom Marijom Del Vecchiom), Trattoria del Ciumbia zaokružuje novu gastronomsku sliku ulice Fiori Chiari, zajedno s restoranima Vesta i Casa Fiori Chiari.

Projekt potpisuje Dimorestudio, a inspiriran je lokalima Brere iz šezdesetih godina, koje je posjećivala milanska umjetnička avangarda: drvo plamenastog oraha, personalizirane mozaik-pločice, pult od kositra s vitrinama od mjedi u kojima su izloženi tanjuri koje je obrtnica Anita Cerrato ponovno sastavila japanskom tehnikom kintsugi. Restoran ima stotinu sjedećih mjesta na dvije etaže, kao i privatni podzemni klub za događanja do 50 osoba.

Chef Paolo Rollini nudi lombardsku kuhinju pripremljenu od namirnica malih lokalnih proizvođača, od mikro rižinih polja u Paviji do mesnica u Brianzi. Na jelovniku su mondeghili omotani listom kelja, pašteta od pilećih jetrica, salata od nervettija, rižoto alla monzese s luganegom, riso al salto, cassoeula, tripice s grahom borlotti, valtelinske puževe u umaku, lasagnetta s kuhanim mesom, visoka costoletta s kosti te ossobuco s rižotom sa šafranom. Cijene su iznenađujuće pristupačne za Breru. trattoriadelciumbia.com

Rovello

Via Ariberto 3

Michele De Liguoro nastavlja obiteljsku tradiciju započetu s pradjedom Pierinom, nastavljenu kroz baku Patriziju i majku Cinziju. Od 2002. godine restoran je promijenio dvije adrese, ali nikada i svoju dušu: od povijesne lokacije iza Brere, preko Garibaldija, do današnjeg doma između Sant’Agostina i Sant’Ambrogija.

Novost 2024. godine je otvoreni šank s 22 mjesta, s kojeg se može pratiti priprema jela. Filozofija je jednostavna: „bakina kuhinja”, s receptima koji se protežu od Lombardije i Pijemonta sve do Sicilije, pod uvjetom da su izdašni i utješni. Tagliatelle s ragùom od kobasice iz Brae osvajaju svojom klasičnom savršenošću. Michelin restoran ističe zbog ugodne atmosfere.

Vinska karta broji oko 800 etiketa, a brine o njoj Corina Cotoara, s posebnim naglaskom na rijetka francuska vina za istinske poznavatelje. Kuhinja je konkretna, bez suvišnih ukrasa, u atmosferi živahnog bistroa. ristorante-rovello.it

La Latteria di San Marco

Via San Marco 24

Priča o milanskoj instituciji za koju se činilo da je zauvijek izgubljena. Osnovana šezdesetih godina, a od 1965. vođena od strane supružnika Marije i Artura Maggija, Latteria je zatvorila vrata u prosincu 2023., nakon gotovo šezdeset godina rada. U studenom 2024. ponovno se otvara zahvaljujući Vittoriji Loro Piani, koja u potpunosti čuva njezin identitet: istih devet stolova za tridesetak gostiju, isti mliječni pult, isti pod od raznobojnih pločica i isti dnevni jelovnik.

Stroga pravila ostaju nepromijenjena: nema rezervacija i zatvoreno je vikendom. Arturo, kuhar-alkemičar, i dalje koristi srebrne tave za pripremu nekih jela (prema njegovim riječima, osiguravaju bolju probavljivost). Jelovnik se mijenja svakodnevno i uključuje legendarna jela: špagete s limunom i čilijem (zeleni čili i marinirana korica limuna), jaja pečena u srebrnoj tavi s bottargom od cipla, njoke od bundeve i jesetre, tunu i lignje iz srebrne tave, mesnu štrucu alla Artusi s pireom, toskansku juhu od slanutka, integralnu rižu s cvjetačom, pinjolima i grožđicama, sezonsko povrće poput tikvica trombetta s uljem i senfom te puntarelle s inćunima.

Omiljena među ljudima iz svijeta mode, dizajna i arhitekture. Cijene nisu lagane, ali iskustvo to opravdava. Informacije: tel. 02 6597653

Osteria Brunello

Corso Garibaldi 117

U samom centru grada, u pješačkoj zoni Corso Garibaldi, Osteria Brunello moderna je reinterpretacija klasične osterije s obiteljskom i druželjubivom atmosferom. Prostor je svijetao, nedavno renoviran, a kuhinja suvremena, ali odmjerena. Glavni adut je prava cotoletta alla milanese, višestruko nagrađivana i proglašena „Najboljom cotolettom” na izdanju Gambero Rosso 2015. godine.

Chef Vittorio Ronchi nudi i rižoto alla milanese, rižoto s ossobuccom, spaghettone s tri vrste rajčice, domaću tjesteninu (njoke i raviole), vitello tonnato, paštetu od jetrica s briocheom i gelom od kuhanog vina, tempura cvjetove tikvica punjene ricottom i inćunima. Prava izvrsnost leži u vinskoj karti: više od dvjesto etiketa koje je odabrala sommelierka Tunde, s posebnim naglaskom na Brunello i vina iz Montalcina, ali i nebbiolo, sangiovese te rijetka vina malih proizvođača. Cijene su iznad prosjeka, ali u skladu s kvalitetom. osteriabrunello.it

ISTOK I PORTA ROMANA

(Porta Venezia, Città Studi, Porta Romana, XXII Marzo)

Trattoria Mirta

Piazza San Materno 12

U srcu Casoretta, ovaj kutak autentičnog Milana nastaje iz susreta Juana Leme, urugvajskog chefa koji je upravo ovdje otkrio svoju kulinarsku strast, i Cristine Borgherini, prave Milanke rođene u kvartu. Ime restorana posveta je Mirti, Juanovoj majci, onoj koja je „uvijek znala nešto smisliti čak i kad u hladnjaku nije bilo gotovo ničega” i koja je sinu prenijela ljubav prema kuhinji bez otpada.

Ambijent je izrazito obiteljski: podovi od crvene graniglie, drveni stolovi i stolice sa slamnatim sjedalima za 45 gostiju u interijeru, uz dodatnih 30 mjesta u vanjskom prostoru koji se otvara samo ljeti. Gosti su stalni, „svi se poznaju”, a atmosfera podsjeća na dom. Filozofija kuhinje slijedi Mirtina učenja: sve se koristi i pretvara. Mondeghili se peku u pećnici (nikada se ne prže) i poslužuju s salatom i jogurt-umakom, teleće tripice dugo se krčkaju, pašteta od jetrica priča priču kućne tradicije, a puding od kruha postaje desert obogaćen grožđicama. Žuti rižoto zapeče se u pećnici s fondutom.

Jelovnik se često mijenja, prateći sezonu i ponudu tržnice, kruh i deserti uvijek su domaći. Juan i Cristina obilaze stolove poput domaćina koji dočekuju stare prijatelje. trattoriamirta.it

Trippa Milano

Via Giorgio Vasari 1

Deset godina nakon otvaranja, Trippa je postala jedan od najvećih fenomena milanske restoranske scene. Diego Rossi i Pietro Caroli stvorili su trattoriju koja je redefinirala žanr: jednostavan prostor s retro notom, bistro stolice i neformalna atmosfera koja je gotovo uvijek puna (rezervacija znatno unaprijed je nužna). Rossijeva kuhinja slavi „petu četvrtinu” i talijansku tradiciju: pržene tripice s ružmarinom postale su ikona, vitello tonnato je prava milanska legenda, a od pomisli na battutu od pijemontske fassone s lješnjacima već nam cure sline.

Jelovnik se mijenja svakodnevno, prateći tržnicu i sezonalnost: naći ćete juhe s drevnim začinskim biljem, iznutrice pripremljene na bezbroj načina, a svakog četvrtka na meniju su njoki, uz tiramisu kao obavezni završetak. Prirodna vinska karta Pietra savršeno prati jela. Lokal ima mladu, suvremenu dušu koja privlači chefove iz cijelog svijeta, ovdje je večerao i Ferran Adrià. Michelinov Bib Gourmand potvrđuje najbolji omjer cijene i kvalitete.
trippamilano.it

Osteria dell’Acquabella

Via San Rocco 11

U četvrti Porta Romana, Acquabella je od 1950. godine dio povijesti radničkog Milana. Gospodin Artuso osmislio ju je kao mjesto za okrjepu radnika iz okolnih tvornica i ureda, ne zanemarujući klasičnu osterijsku tradiciju s kartama za igranje. Ambijent odiše prošlim vremenima: podovi od terakote, vidljiva opeka, pastelno obojeni zidovi, masivni drveni stolovi i stolice, viseće lampe sa stropa. Izreke na dijalektu i stare fotografije upotpunjuju uređenje, a lijepa fotografska reprodukcija podsjeća na kanal Acquabella po kojem lokal nosi ime.

Jelovnik strogo poštuje milansku tradiciju: rižoto sa šafranom, ossobuco, cotoletta alla milanese s krumpirom, nervetti, tripice, cassoeula i mondeghili. Vinska karta daje prednost lombardskim proizvođačima. Porcije su izdašne, cijene poštene, a restoran jednako dobro funkcionira za radnički ručak kao i za večeru onih koji traže autentične okuse. Ljubazna, obiteljska usluga u prostoru u kojem se osjećate dobrodošlo. acquabella.it

Trattoria Masuelli San Marco

Viale Umbria 80

Četiri generacije obitelji Masuelli (od 1921. godine) vode ovu trattoriju koja je prava milanska institucija. Osnovali su je djed Francesco i njegova supruga Virginia, porijeklom iz Masija (Alessandria), a današnja lokacija u viale Umbria postoji od 1930. godine. Ime San Marco potječe od stare gostionice koja je administrativno pripojena, ali je zadržano iz sentimentalnih razloga.

Unutrašnjost, s lusterima Gio Pontija iz 1930-ih i uređenjem u art déco stilu, trenutačno vas vraća u neko drugo doba. Kuhinja spaja lombardsku i pijemontsku tradiciju: Solare (teleća milanese s rižotom allo zafferano) zaštitni je znak restorana, poslužen na oslikanom tanjuru koji gosti mogu ponijeti kući kao suvenir. Na jelovniku su i gusta juha od tjestenine i graha „u kojoj žlica stoji uspravno”, agnolotti del plin s umakom od pečenja, prženi teleći mozak, ossobuco te cotoletta s izuzetno hrskavom panaturom (jaja, krušne mrvice i panko, uz odležano meso).

Klasični tiramisu i krema od mascarponea su neizostavni. Obiteljsko vođenje s Massimilianom Masuellijem u kuhinji, predstavnikom treće generacije. Atmosfera je elegantna, ali bez pretjerane formalnosti. masuellitrattoria.com

Trattoria del Nuovo Macello

Via Cesare Lombroso 20

Otvorena 1928. godine nasuprot povijesnoj milanskoj klaonici, ovu je trattoriju 1959. preuzeo djed Giovanni Traversone. Primijetivši istrošen prag, zaključio je da je to „sretan lokal” jer se u njemu uvijek puno radilo i bio je u pravu. Danas unuci Paola (zajedno sa suprugom Claudiom u sali) i Giovanni (chef) čuvaju art déco atmosferu Milana 1930-ih, uz vrhunsku suvremenu regionalnu kuhinju.

Cotoletta alla milanese ovdje je među najpoznatijima u gradu: visoka, od mesa odležanog 40 dana, poslužena s kosti, bez kosti ili čak u verziji s polpetom od istog mesa. Rižoto sa šafranom, kremasto all’onda, još je jedan klasik, kao i mondeghili, žablji krakovi, trippa del vint te patka u tri kuhanja (ružičasta prsa, prženi raviol punjen patkom i confit batak). Giovanni Traversone radi isključivo s vrhunskim namirnicama: janjetinom iz bergamskih dolina, tjesteninom Vicidomini, rižom iz Cascina Vione.

Ambijent podsjeća na stare kvartovske trattorije, ali s posebnom pažnjom posvećenom estetici serviranja. Gualtiero Marchesi pojavio se ovdje nenajavljeno devedesetih godina, privučen dobrim glasom. trattoriadelnuovomacello.it

ZAPAD I JUGOZAPAD

(De Angeli, Washington, Tortona, Navigli)

Al Garghet

Via Selvanesco 36

U milanskom zaleđu drevnog Gratum Soliuma (današnjeg Gratosoglia) gdje se nekad čulo kreketanje bezbrojnih kolonija žaba, od 1991. godine nalazi se jedno od najčarobnijih mjesta u Milanu. „Garghet” na milanskom znači upravo „kreketanje žaba”, a ljeti se taj zvuk i danas čuje u velikom cvjetnom vrtu u kojem se večera. Glavna zgrada potječe iz 13. stoljeća i izvorno je bila stara osterija s plesnom dvoranom.

Vlasnica Emanuela Cipolla voli ovo mjesto nazivati „Međuzemljem”, inspiriranim Tolkienovim svijetom patuljaka i vila: „Zaljubila sam se u ovo mjesto na prvi pogled.” Atmosfera podsjeća na engleska sela i boemsku Francusku, s prizvukom milanskih kuća s unutarnjim galerijama. Više od deset unutarnjih i vanjskih prostora dočekuje goste s kariranim stolnjacima, platnenim sjenilima, kaminima koji zimi gore, svjetlucavim lampicama i svijećama koje večeru pretvaraju u emotivno iskustvo.

Jelovnik je rukom pisan u bilježnicama s kockicama, isključivo na milanskom dijalektu, uz prijevod. Tipična lombardska kuhinja povjerena je executive chefu Luci Mauriju i slavi recepte Emanuelina djetinjstva: mondeghili, nervetti, žuti rižoto, ossobuco, bubrezi, cassoeula, rustin negàa. Najpoznatije jelo je cotoletta, u dvije verzije: Costoletta alla Milanese od teletine s kosti, pažljivo očišćene od masnoće i panirane na maslacu, te Cotoletta del Garghet „slonovo uho”, prema receptu Emanueline majke, od svinjskog lungića istučenog do iznimne tankoće (recept nastao u poraću kako bi se koristilo manje mesa).

Tjestenine, povrtne juhe i deserti pripremaju se u kući, od prirodnih sastojaka. Unatoč snažnoj mesnoj tradiciji, postoje i vegetarijanske te bezglutenske opcije. Pronaći slobodno mjesto prava je mala misija (rezervacije već postoje za sljedeći prosinac), ali bajkovita atmosfera, osobito u božićno vrijeme kada se restoran pretvara u čaroliju s ukrasima iz cijelog svijeta, u potpunosti nagrađuje trud. algarghet.it

La Pesa Trattoria dal 1902

Via Giovanni Fantoni 26

La Pesa je pravi bastion milanske kuhinje u četvrti San Siro. Lokal, otvoren još 1902. godine, sastoji se od dvije manje sale s tipično milanskim ugođajem, dovoljno rustikalnim da se odmah osjećate kao kod kuće: karirani stolnjaci, prigušena rasvjeta i pažljivo njegovana atmosfera. Jelovnik je svojevrsni priručnik klasičnih recepata koji se kreće od čiste milanske tradicije do povremenih izleta u susjedne gastronomske krajeve.

Među predjelima se ističu valtellinski sciatt (hrskave fritule s topljenim sirom u sredini) i nervetti s lukom. Nezaobilazni su rižoto alla milanese s ossobucoom, u kojem je riža savršeno mantecata, te cotoletta, koju mnogi smatraju jednom od najboljih u gradu. Mondeghili se poslužuju uz umak od senfa i meda. Jelovnik uključuje i platu suhomesnatih proizvoda s emilijanskim gnoccom fritto te cassoeulu. Vinska karta je dobro opskrbljena, s naglaskom na lombardske etikete. Ugodna atmosfera i cijene u skladu s milanskim prosjekom za kuhinju koja je izravna, iskrena i bez pretencioznosti. Vlasnik Fabio Paolini s ponosom nastavlja tradiciju dugu više od jednog stoljeća. trattorialapesa1902.it

Osteria dei Malnat

Via Caccialepori 3

U četvrti De Angeli, Osteria dei Malnat definira se kao „kuhinja s planinskih pašnjaka” i slavi lombardsku bioraznolikost kroz oda proizvodima planine: mlijeku, sirevima, planinskom maslacu, krumpiru i povrću. Prostor impresionira stropom s drvenim gredama i otvorenom kuhinjom iz koje se može pratiti priprema jela. Atmosfera je topla i živopisna, s velikim šankom koji postaje pozornica večeri.

Jelovnik obuhvaća recepte iz Milana i cijele regije: rustikalne crostine od palente s lardom, ragùom od divlje svinje ili fondutom od parmezana; rižoto alla milanese poslužen s kremom od pirjanog moždanog tkiva; tortelle od bundeve s fondutom od gorgonzole i umakom od gorkog kakaa; casoncelli alla bergamasca. Među glavnim jelima su cotoletta alla milanese (dostupna i u debeloj verziji i kao „slonovo uho”), ossobuco, cassoeula te rustin negàa s kestenima. Chef Simone Marchisio reinterpretira lombardsku tradiciju kroz originalne kombinacije, dok je maître Giampaolo Caggiano duša lokala zahvaljujući svojoj profesionalnoj i srdačnoj gostoljubivosti. Izdašne porcije i atmosfera zbog koje se osjećate kao kod kuće. osteriadeimalnat.it

Osteria del Binari

Via Tortona 1/3

Osnovana 1870. godine kao željeznički dom za radnike uz stanicu Porta Genova, Osteria del Binari već više od sto godina jedan je od najfascinantnijih lokala u Milanu. Smještena u povijesnoj kući s velikim kamenim kaminima, starinskim šankovima i pet sala na dvije razine, čuva romantičnu atmosferu stare Milana. Cesare Denti, bivši tekstilni industrijalac, pretvorio je prostor u elegantan restoran u kojem su radili Gualtiero Marchesi i Davide Oldani. Danas lokal s puno strasti vodi njegov sin Matteo.

Kuhinja nudi velike milanske klasike: riso al salto, cotoletta alla milanese, ossobuco i mondeghili, uz autorska jela poput paccherija s rakovima. Posebno se ističe vinska karta s više od 800 etiketa. Ljeti je veličanstveni vrt (jedan od najvećih u Milanu) prekriven divljom lozom i savršen za večere na otvorenom. Zimi, sale s upaljenim kaminima stvaraju intimnu i toplu atmosferu. Kao nekada, postoje dva ulaza: desno Caffè del Binari (doručak i ručak), lijevo restoran (samo večera). osteriadelbinari.it

Trattoria Madonnina

Via Gentilino 6

Na ovoj se lokaciji od 1722. godine nalazi gostionica istog imena, što je čini jednom od najstarijih trattorija u Milanu. Ime potječe od drvene edikule s likom Djevice Marije na pročelju zgrade, koja je štitila putnike na putu prema groblju Gentilino. Ondje gdje je nekoć bila štala, danas se blaguje na otvorenom ispod bujne pergole. Unutarnji prostor pravo je putovanje u prošlost: vitrina s vintage naočalama i starim radijima, zidovi prekriveni povijesnim plakatima, kredenci puni sitnih ukrasa, karirani stolnjaci i barski pult iz 1960-ih.

Veliki tenor Giuseppe Di Stefano ovdje je živio kao dijete u unutarnjem dvorištu i upravo je u Madonnini otkriven sa samo 13 godina. Danas Angela, Tommaso, Pasquale i Mauro nastavljaju obiteljsku lombardsku kuhinju: rižoto alla milanese, cotoletta (dostupna i pripremljena na maslacu, kao nekada, umjesto pržena), cassoeula, ossobuco, njoki s gorgonzolom. Do 1990-ih dvorište je bilo dom Bocciofile Madonnina, iznimno popularnog boćališta. Ugođaj je druželjubiv, na pola puta između sportskog bara i osterije, s obilnim porcijama i poštenim cijenama. trattoria-madonnina.eatbu.com

Osteria Conchetta

Via Conchetta 8

U ulici Via Conchetta kuha se još od 1885. godine, u ovom bezvremenskom lokalu koji je danas autentičan simbol milanske kuhinje. Chef i vlasnik Pietro Paolo Tateo, svima poznat kao Pier, već gotovo trideset godina vodi ovaj kutak stare Milana, koji je sedamdesetih godina bio omiljeno okupljalište Renata Vallanzascae i milanskog podzemlja. Ambijent je jednostavan, ali profinjen, smješten svega nekoliko koraka od Naviglia Pavese.

Kuhinja pokazuje Pierovu romantičnu opsesiju milanskim klasicima: mondeghili s umakom bernese, rižoto Riserva San Massimo sa šafranom, mantecato all’onda s maslacem i 36 mjeseci starim Grana Padanom, teleći ossobuco s moždanom srži, cotoletta u dvije verzije (svinjska „slonovo uho” i teleća „all’antica”, visoka i ružičasta u sredini), te cassoeula s kobasicama verzini, rebarcima, kožicom i keljom. Pier je mnogo naučio od Maurizija Ghiringhellija, sous chefa Alfreda Vallija u restoranu Gran San Bernardo. Tagliatelle s ragùom od teletine, pjenom od Grana Padana i goveđim jusom odlikuju se punim karakterom i izraženom slanošću. Intimna atmosfera, prigušena rasvjeta i opuštajući ugođaj. osteriaconchetta.it

El Brellin

Alzaia Naviglio Grande 14 (Vicolo dei Lavandai)

U slikovitom Vicolo dei Lavandai na Navigliu Grande, gdje su nekada pralje ribale rublje na drvenom brellinu, nalazi se ovaj romantični restoran smješten u kući iz 18. stoljeća. Prostori su nekoć bili drevna drogerija koju je do 1950-ih vodila Maria Bambina, a u kojoj su se pralje opskrbljivale toplom vodom, četkama i sapunom. Danas El Brellin vjerno čuva duh mjesta i vremena, s pet sala na dvije etaže, kaminima, kasetiranim stropovima i pogledom na Naviglio.

Kuhinja spaja milanske specijalitete s reinterpretacijama lombardskih recepata: tradicionalni rižoto sa šafranom s umakom od teletine i gremolatom od moždane srži, ravioli punjeni škampima s kremom od bundeve i burratom, njoki od krumpira i cikle s jelenom i fondutom od kozjeg sira. Lokal može ugostiti do 200 osoba te je prikladan kako za romantične večere uz svijeće, tako i za svečane prijeme. Ljeti je vrt s pogledom na Naviglio jedan od najromantičnijih prizora Milana. Atmosfera nekih drugih vremena, u kojoj se čarolija povijesti odražava u jelima pripremljenima s puno strasti. brellin.com

Antica Osteria Il Ronchettino

Via Lelio Basso 9

Na južnim rubovima Milana, među stambenim blokovima Gratosoglia izgrađenima 1960-ih, opstaje seosko imanje iz 19. stoljeća sa skrivenim vrtom koji je gotovo nepromijenjen kroz vrijeme. Korijeni Antica Osteria Il Ronchettino sežu u Milano kraja 17. stoljeća, kada je zgrada služila kao poštanska stanica u kojoj su putnici, trgovci i seljaci pronalazili okrepu prije povratka u grad.

Od 2001. godine obitelj Meazza-Angelillo s velikom pažnjom njeguje ovu baštinu: Patrizia, duša lokala, uz pomoć djece Alessije i Francesca uspješno održava snažan milanski identitet, uz nešto svježiji, mlađi pristup jelovniku i vinskoj karti. Interijeri čuvaju povijesni šarm s vidljivim ciglama, dok je ljeti veličanstveni skriveni vrt jedan od najljepših prizora milanske periferije.

Zahvaljujući suradnji s obrtnicima i strastvenim proizvođačima, jelovnik vjerno poštuje obiteljske recepte prenošene s generacije na generaciju: rižoto alla milanese s ossobucoom poslužen u istom tanjuru (oss büs), mondeghili u umaku ili prženi na maslacu u tavi, riso al salto, rustin negàa s pireom od krumpira, cassoeula, te milanska tripica s borlotti grahom. Cotoletta alla milanese nudi se u klasičnoj verziji „slonovo uho”, ali i u impresivnoj verziji Imperiale od čak dva kilograma, dovoljnoj za četiri osobe. Uz klasike, na jelovniku se nalaze i sezonska jela izvan stalne ponude pod nazivom „Fuori Milano”, koja otkrivaju kreativni duh kuhinje. ronchettino.it

Vogue.it