Izdvojili smo najbolje romantične komedije svih vremena, za cozy večeri ispod deke

Odrediti koje su romantične komedije najbolje nije nimalo jednostavno, naposljetku, filmovi koji nas dirnu i nasmiju izrazito su subjektivna stvar! Ono što je jednoj osobi preslatko, drugoj može biti presladunjavo; ono što je nekome neugodno za gledati, drugome je urnebesno smiješno.

Unatoč svemu tome, ne može se poreći bezvremenska privlačnost ovog žanra. Romantične komedije osvajaju naša srca već stoljećima. Voljeli su ih i stari Grci, a nekoliko ih je napisao čak i Shakespeare, uz uspone i padove njihove moći i popularnosti. Iako mnogi tvrde da je zlatno doba rom-coma započelo 1989. s filmom When Harry Met Sally i završilo početkom 2000-ih, postoji mnoštvo novijih filmova koji dokazuju da je žanr i dalje itekako živ.

Kako god okrenuli, osnovni recept za vrhunsku romantičnu komediju ostaje isti: jedan dio romantične ljubavi plus jedan dio urnebesnih zapleta. Najbolje rom-comove gledamo iznova i iznova, to su filmovi koji spajaju britak scenarij, tople sretne završetke i dovoljno filmske čarolije da budu istovremeno bliski, šarmantni i savršeni bijeg od stvarnosti.

Stoga, bez daljnjeg odugovlačenja, donosimo najbolje romantične komedije za svaku priliku, prema Vogue-u. Nadamo se da ćete ih voljeti jednako kao i mi.

Licorice Pizza (2021)

Za ponovno proživljavanje nevinosti mlade ljubavi.

Ljubavno pismo odrastanju u Kaliforniji 1970-ih, film redatelja i scenarista Paula Thomasa Andersona nostalgičan je, emotivan i iznimno zabavan, prepun nespretnih tinejdžerskih trenutaka, mladenačkih ludorija i sjajnih sporednih uloga Bradleya Coopera i Seana Penna. No prava drama (i romantika!) vrti se oko 15-godišnjeg Garyja Valentinea (Cooper Hoffman) i 25-godišnje Alane Kane (Alana Haim), čije prijateljstvo tipa „hoće li ili neće“ predstavlja mladenačku ljubav u njenom najnježnijem, najprepoznatljivijem i neočekivano pustolovnom obliku. (Ne propustite ni melankoličnu glazbu koju potpisuje Jonny Greenwood iz Radioheada.)

Emma (2020)

Za uživanje u vizualnom savršenstvu pastelnih šeširića i volana.

Jane Austen je teško nadmašiti… ali usuđujemo se reći da se adaptacija romana iz 1815., koju potpisuje Autumn de Wilde, opasno približila savršenstvu. Anya Taylor-Joy blista u naslovnoj ulozi, a njezin verbalni dvoboj s gospodinom Knightleyjem (Johnny Flynn) poznatoj priči daje novu dozu zabave i lakoće. Usputno pitanje: mogu li filmski kostimi uopće biti bolji?

Palm Springs (2020)

Da preispitate smisao postojanja — i zaljubite se u Andyja Samberga.

Ovo nipošto nije klasična romantična komedija, ali baš zato je obožavamo. Andy Samberg i Cristin Milioti glume dvoje stranaca koji se upoznaju na vjenčanju i završe zarobljeni u istom… kozmičkom vremenskom krugu? Iskreno, ni nama nije sve jasno, ali film je jednako šarmantan koliko i neobičan (što znači: jako). A kemija između Samberga i Milioti jednostavno pršti, čak i dok jure kroz vrijeme i prostor.

Always Be My Maybe (2019)

Za trenutke kad ne znate postoji li iskra između vas i tog jednog prijatelja.

Najbolje veze često izrastu iz velikih prijateljstava. Sasha i Marcus (Ali Wong i Randall Park), prijatelji iz djetinjstva, nisu se vidjeli 15 godina. No kada se Sasha, sada slavna chefica, vrati u rodni San Francisco kako bi otvorila novi restoran, njihovi se putevi ponovno križaju i kao da nikada nije ni otišla. Dok se ponovno zbližavaju, lebdi vječno pitanje: mogu li biti više od prijatelja?

Crazy Rich Asians (2018)

Da vas podsjeti kako ljubav ne poznaje granice — ni zastrašujuće svekrve.

Temeljen na istoimenom romanu Kevina Kwana, film nas uvodi u blještavi svijet singapurske elite kroz priču o Rachel (Constance Wu), koja se zaljubljuje u Nicka (Henry Golding), da bi potom otkrila da je njegova obitelj, predvođena zastrašujućom matrijarhkinjom Eleanor (Michelle Yeoh), među najbogatijima u Singapuru. Pitanje može li ljubav pobijediti novac gotovo zasjenjuju raskošni prizori i Rachelini „novopečeni” bogati prijatelji, koje savršeno tumače Awkwafina i Ken Jeong.

To All the Boys I’ve Loved Before (2018)

Da vas nagovori da pošaljete tu poruku simpatiji.

Temeljen na romanu Jenny Han, ovaj je film za mnoge bio trenutačni klasik, ako ni zbog čega drugog, onda zato što nam je podario Petera Kavinskog (Noah Centineo), internetsku verziju Jakea Ryana. Lana Condor glumi Laru Jean, povučenu srednjoškolku koja se nosi s romantičnim pritiscima pišući ljubavna pisma namijenjena isključivo ladici  uključujući i pismo bivšem dečku svoje starije sestre. Sve dok se ta pisma jedne noći ne pošalju.

The Big Sick (2017)

Da vas uvjeri da ljubav zaista može pobijediti sve.

Ovo nije romantična komedija u klasičnom smislu (ženski lik veći dio filma provede u komi), ali pružit će vam potpuno novu perspektivu o tome što znači istinski voljeti nekoga. Komičar i glumac Kumail Nanjiani briljira u glavnoj ulozi, a film je u velikoj mjeri autobiografski: riječ je o priči o tome kako je upoznao svoju suprugu, spisateljicu Emily V. Gordon, s kojom je i napisao scenarij. Pogledajte ga kad vam treba dobar plač  i podsjetnik na to kako prava ljubav zapravo izgleda.

La La Land (2016)

Da vas podsjeti kako se snovi uvijek isplati slijediti.

Autocesta. Ryan Gosling nad klavirom. Emma Stone kao utjelovljenje neukrotivosti. Njegov ples na šetnici. Njezini okretaji. Način na koji povlači haljinu. Njegov osmijeh dok istovremeno tinja. Njihova ljubav. Ovo je lijek za sve razloge zbog kojih idemo u kino. Ni u jednom trenutku ne sumnjamo da neće završiti zajedno, ali ostajemo očarani čak tapkamo u ritmu. Za mlađe gledatelje, one koji možda nisu upili čaroliju filmova Singin’ in the Rain, West Side Story ili Gigi, La La Land Damiena Chazellea oprašta te propuste. Grli njihovu veličinu jednako kao što grli nas. Naginjemo se prema ekranu ne da bismo učili, već da bismo osjetili čitavo iskustvo mladosti i izvedbe: svu tu nadu, ambiciju, znoj i ljubav. I da, ljubav se ne zaboravlja.

How to Be Single (2016)

Da vas podsjeti kako je najvažnija romansa u vašem životu ona koju imate sa samima sobom.

Na mnogo načina, How to Be Single može se smatrati anti–romantičnom komedijom: film se uglavnom bavi onim što se događa kada niste u vezi. Većina likova u ovom filmu aktivno ne traži ljubav: umjesto toga, svjesno uživaju (ili tek uče uživati) u samačkom životu. Alice (Dakota Johnson) upravo je prekinula dugogodišnju vezu kako bi pronašla samu sebe; njezina sestra Meg (Leslie Mann) odlučuje imati dijete sama, putem IVF-a; a njihova prijateljica Robin (Rebel Wilson) uživa u divljoj slobodi neprekidnih tuluma i veza za jednu noć.

Naravno, tu su romantični izlasci, strastveni seks i mnoštvo simpatičnih slučajnih susreta, ali temeljna poruka filma ostaje nepromijenjena do samog kraja: tek kada volimo sebe, spremni smo u potpunosti voljeti nekoga drugog. Uz pitko pisan scenarij i živahnu glumačku ekipu koju upotpunjuju Alison Brie, Jake Lacy, Colin Jost i Damon Wayans Jr., film nas podsjeća da partnerstvo nije sve. Kako kaže Johnsonin lik na kraju filma, kada ste sami, „trebali biste to cijeniti“.

Obvious Child (2014)

Da vam stavi vezu za jednu noć u perspektivu.

Igranje s vatrom u najboljem smislu: ova nježna, duboko humana komedija redateljice Gillian Robespierre pronalazi posve nove puteve kroz priču o gubitku Gospodina Pogrešnog i pronalasku Gospodina Pravog, tako da naša junakinja, neuspješna komičarka koju tumači nevjerojatno iskrena i beskrajno šarmantna Jenny Slate, popije previše s Gospodinom Pravim, završi s njim u krevetu, zatrudni i zatim se suoči s posljedicama.

Iako je urnebesno smiješan, Obvious Child postavio je novi standard za autentičnu intimnost u komediji. Savršeno izbalansiran scenarij i sirova, ali inteligentna izvedba Jenny Slate stvorili su iznimno precizno ogledalo millenials generacije.

Top Five (2014)

Da se zaljubite u njegov smisao za humor.

Zamislite Funny People susreće Before Sunset, ali u New Yorku umjesto Pariza. Ako vam ta ideja izazove lagano prevrtanje očima — spustite ih natrag na ekran prije nego što propustite niz sjajnih šala. Rosario Dawson glumi novinarku New York Timesa koja treba intervjuirati izrazito slavnog komičara (Chris Rock) koji pokušava preusmjeriti karijeru u ozbiljnijem smjeru (kroz, doduše, prilično lošu ideju o filmu o haitijskom revolucionaru).

Kao i u Roman Holiday, novinarka postupno otkriva stvarnu osobu iza slavne fasade, zaljubljujući se u čovjeka dok pokušava ne pasti na njegovu personu. Dok se probijaju kroz Manhattan, uz gostovanja Jerryja Seinfelda, radijskih voditelja Opieja i Anthonyja, Whoopi Goldberg i sjajnu Gabrielle Union, lako se priključujemo njihovom putovanju.

Silver Linings Playbook (2012)

Za onu vrstu ljubavi koja vas potpuno izbaci iz ravnoteže.

Dirljivo smiješna drama prati Pata Solatana (Bradley Cooper), zamjenskog učitelja koji je upravo pušten iz psihijatrijske ustanove. Bez posla i bez supruge, Pat se vraća živjeti s roditeljima, odlučan ponovno izgraditi svoj život: vratiti posao, obnoviti brak (unatoč zabrani približavanja) i povezati se s ocem (Robert De Niro) kroz strast prema Philadelphia Eaglesima.

A onda se pojavljuje Tiffany Maxwell (Jennifer Lawrence), nedavno ostala udovica, koja pristaje pomoći Patu da osvoji bivšu suprugu, pod uvjetom da joj on bude partner na plesnom natjecanju.

Beginners (2011)

Da biste bolje razumjeli svoje roditelje.

„Povijest tuge“ je skicirnica koju crta Oliver (Ewan McGregor), grafički dizajner koji se nosi s nedavnim coming outom svog oca Hala (Christopher Plummer, koji je za ovu ulogu osvojio Oscara). Halova novootkrivena otvorenost potiče Olivera da preispita vlastitu tugu i započne romansu s francuskom glumicom Annom.

To je iznimno dirljiva i zahtjevna priča, ispričana uglavnom kroz flashbackove, o suočavanju s prošlošću, roditeljskim odnosima, vlastitim izborima i umjetnošću. No u svojoj srži, ovo je ljubavna priča, o tome kako nas roditelji vole i kako mi učimo voljeti, ili ne.

Crazy, Stupid, Love. (2011)

Da vam pomogne vratiti onu jednu osobu.

Ako je The 40-Year-Old Virgin bio dokaz da Steve Carell može biti romantični glavni glumac, ovo je bila konačna potvrda. Uz Julianne Moore kao nevjernu suprugu koju želi osvojiti natrag i Ryana Goslinga kao njegovog ciničnog mentora za spojeve, Carell je savršeno uklopljen. Dodajte Kevina Bacona kao romantičnog suparnika i Emmu Stone kao studenticu prava koja Goslingu izmiče  i imamo pun pogodak.

Ova komedija jednako je o prihvaćanju životnih činjenica, srednjih godina, neostvarivih ljubavi i granica, koliko i o romansi.

It’s Complicated (2009)

Da vas podsjeti da je romantika moguća u svakoj dobi.

Odabrati omiljeni film Nancy Meyers gotovo je nemoguće, svi su toliko dobri! It’s Complicated itekako ima argumente za prvo mjesto: tu su Meryl Streep, Alec Baldwin, Steve Martin, Lake Bell, Rita Wilson, pa čak i John Krasinski: ma dajte! Kad se sredovječna Jane, uspješna vlasnica slastičarnice iz Santa Barbare (u interpretaciji Streep), iznenada nađe u luckastom ljubavnom trokutu sa svojim oženjenim bivšim suprugom (Baldwin) i osebujnim arhitektom (Martin), slijedi čitav niz seksi komičnih situacija, ali i duboko osobno samootkrivanje. Svaki glumac u ovom filmu pruža izvrsnu izvedbu, dok su Meyersino prepoznatljivo, životno pisanje i njezini sunčani, topli setovi doista na vrhuncu svoje ikoničnosti. Možda nećete zavidjeti Janeinoj „kompliciranoj“ situaciji, ali njezinoj kuhinji iz snova, svakako hoćete.

Forgetting Sarah Marshall (2008)

Da vas podsjeti da niste jedina osoba koja je ikad ostavljena.

Koliko često se u istinski dirljivoj romantičnoj komediji pojavljuje mjuzikl s lutkama o Drakuli? Forgetting Sarah Marshall možda je jedini film koji se može pohvaliti tom osobitošću, i ako vam to zvuči bizarno… i jest, ali funkcionira. Film prati nedavno ostavljenog skladatelja Petera (Jason Segel), koji odlazi na odmor kako bi pokušao zaboraviti svoju bivšu Saru (Kristen Bell), samo da bi na kraju naletio na nju u luksuznom hotelu na Havajima. Srećom, ubrzo se zaljubljuje u britku i inteligentnu hotelsku službenicu Rachel (Mila Kunis), a na sreću publike, putem ne nedostaje urnebesnih trenutaka, uz pojavljivanja Paula Rudda, Billa Hadera i Marije Thayer.

Nick & Norah’s Infinite Playlist (2008)

Da pronađete svoju pjesmu.

U Norahinoj potrazi za vlastitim orgazmom ima nečeg gotovo staromodnog. Srednjoškolku, koju glumi Kat Dennings, kolege iz razreda omalovažavaju jer još nije doživjela „veliko O“. Možda to zvuči prostački, no taj zaplet priziva slađe tinejdžerske komedije iz doba Johna Hughesa (s nekoliko obrata), u kojima je potraga za jednostavnim seksualnim iskustvom bila dovoljna motivacija za niz scena, ako ne i za cijeli film. No Norahin nedostatak ispunjenja nije ono što pokreće radnju; umjesto toga, krećemo u potragu za njezinom najboljom prijateljicom i tajnim koncertom jedne nevjerojatno cool grupe, kroz njujoršku glazbenu scenu, s Nickovim (Michael Cera) nespretnim bendom i njegovim jednako nespretnim automobilom (Yugo). Riječ je o zabavnom filmu, s vedrim glumačkim izvedbama i sporednom glumačkom postavom zbog koje 90 minuta prođe kao brzih 30. Među njima je i Alexis Dziena, koja glumi Nickovu sasvim svježu bivšu djevojku: igrala se s njim i nikada nije cijenila glazbene kompilacije koje joj je slagao (spojler: Norah ih obožava). Njezin „seksi“ ples, u blještavom svjetlu Nickovih dugih svjetala, na pjesmu „You Sexy Thing“ grupe Hot Chocolate, jedan je od velikih filmskih padova s pijedestala i vrijedan cijene ulaznice.

Juno (2007)

Da vas podsjeti da život ne ide uvijek po planu — ali da je to ponekad u redu.

U filmu Juno Elliot Page ostvario je probojnu ulogu kao naslovna tinejdžerica koja slučajno ostaje trudna i hrabro nastavlja kroz srednju školu, dok se istodobno priprema dati svoje dijete na posvajanje bolno potrebitom bogatom paru (ili „bebom izgladnjelim luđacima“, kako ih naziva njezin otac). Junina iskrenost i njezina pomalo unatrag ispričana ljubavna priča s preslatko štreberskim Pauliejem (Michael Cera) podsjećaju nas na pravo značenje toga što znači biti cool te na činjenicu da se slomljeno srce može pretvoriti u nježnu, otpornu budućnost.

Two Days in Paris (2007)

Za dozu realizma i Pariza.

Kad je riječ o urnebesno neurednom, kompliciranom realizmu, Two Days in Paris odnosi pobjedu. Sjajna i iznenađujuća Julie Delpy potpisuje scenarij, režiju i glavnu ulogu Marion, mlade Francuskinje koja dovodi svog američkog dečka Jacka (Adam Goldberg) u rodni grad na povratku s putovanja u Veneciju. Zajedno se probijaju kroz nesporazume, jezične barijere, kulturne sudare, susrete s Marioninim brojnim bivšim dečkima i njezinim neukrotivim roditeljima (koje glume Delpyjini stvarni roditelji, glumci Marie Pillet i Albert Delpy), te jedva uspijevaju izaći s druge strane. Pouka, kako kaže Marion, jest da „nije lako biti u vezi, a još je teže doista upoznati drugu osobu i prihvatiti je takvu kakva jest, sa svim njezinim manama i teretima“. Možda nije lako, ali izuzetno je zabavno gledati ih kako pokušavaju.

The Holiday (2006)

Da vas nagovori da već jednom rezervirate to putovanje, u redu?

Postoje filmovi koji postaju sve bolji s ponovljenim gledanjima, a The Holiday Nancy Meyers definitivno je jedan od njih. Zapravo, idilične lokacije, sunčani Los Angeles i snježna engleska provincija, same su po sebi dovoljan razlog da film postane obavezno blagdansko gledanje. No to nije jedini adut; i radnja je prilično zabavna. Kad dvije slomljene i svega sitne žene (Kate Winslet i Cameron Diaz) impulzivno zamijene domove za Božić, susreću se s nizom neočekivanih  ili, s obzirom na to da je riječ o romantičnoj komediji, možda potpuno očekivanih: iskustava. Njihove paralelne priče podjednako su šarmantne, duhovite i dovoljno životne, s mnoštvom obrata koji drže priču u pokretu. A da i ne spominjemo obilje „slatkiša za oči“ u vidu Judea Lawa, Eda Burnsa, Jacka Blacka i Rufusa Sewella.

Me and You and Everyone We Know (2005)

Da vas potakne da se usudite i povučete potez.

Jedan od čudnijih naslova na ovom popisu, što i ne čudi, dolazeći iz divno luckastog uma Mirande July: Me and You and Everyone We Know govori o našoj potrebi za povezivanjem i o tome koliko zastrašujuća može biti istinska intimnost. Tu su Christine (July) i Richard (John Hawkes), video-umjetnica i prodavač cipela koji se čine kao da imaju nešto posebno, sve dok Richard to ne prekine; Richardov šestogodišnji sin Robby (Brandon Ratcliff) i starija žena (Tracy Wright) s kojom započinje internetsko koketiranje; dvije tinejdžerice (Natasha Slayton i Najarra Townsend) u uznemirujućem odnosu sa svojim susjedom (Brad William Henke); te još nekoliko neobičnih duša koje oprezno ulaze u orbite jedne druge. „Debitantski film Mirande July nije bio prvi film o internetu“, primijetio je David Ehrlich s IndieWirea 2020. godine, „ali je možda bio prvi koji je prepoznao kako ćemo se kroz njega izražavati i kako će utopijsko obećanje ‘društvenih mreža’ tako jasno razotkriti koliko se zapravo bojimo zbližavanja jednih s drugima.“

How to Lose a Guy in 10 Days (2003)

Da vas uvjeri da se prava ljubav može dogoditi čak i onda kad se svim silama trudite da je spriječite.

Kate Hudson glumi vedru i upornu novinarku Andie Andersen, koja je zapela na rubrici „Kako da…“ u jednom ženskom časopisu, iako sanja o izvještavanju iz Tadžikistana. Kad dobije izazov da natjera muškarca da prekine s njom u roku od 10 dana, na nišan uzima marketinškog stručnjaka Bena Barryja (Matthew McConaughey)… ne znajući da je on istovremeno sklopio okladu sa suradnicima da će je uspjeti natjerati da se zaljubi u njega. Iskre frcaju, suze se prolijevaju, a nose se i apsolutno legendarne modne kombinacije ranih 2000-ih (sjećate se čipkastih topića i nisko krojenih traperica?).

Lost in Translation (2003)

a vas podsjeti da nisu sve bezvremenske romanse fizičke.

Nikad nije bilo sumnje da će Scarlett Johansson postati megazvijezda, no film Sofije Coppole, o usamljenoj supruzi fotografa koja se tijekom boravka u Tokiju sprijatelji s pomalo potrošenom filmskom zvijezdom (Bill Murray), bio je trenutak u kojem je svijet shvatio da je riječ o ozbiljnoj glumici. Kao i mnogi filmovi s ovog popisa, Lost in Translation smješten je u buržujski svijet, gdje su najveći ulozi nečije srce ili buduća emocionalna sreća, ali rijetko koji film je tako učinkovito uhvatio osjećaj otuđenosti koji donose i putovanja i brak, kao i težinu egzistencijalne melankolije. Stariji muškarac i mlađa žena ne upoznaju se toliko simpatično koliko se sudare, skupljajući međusobno razbijene komadiće i spašavajući jedno drugome živote dok se probijaju kroz svoj nadrealni okoliš. To je spoj stvoren na nebu, a bez otkrivanja previše, njihova oproštajna scena spada među najbolje u povijesti Hollywooda.

Love Actually (2003)

Da vas provede kroz blagdane.

Love Actually je, zapravo, prilično klišeizirana božićna romantična komedija, ali dovraga, svejedno je obožavamo. Kako i ne bismo, uz ovu ansambl-glumačku postavu britanskih romantičnih zvijezda (Hugh Grant, Emma Thompson, Liam Neeson, Colin Firth, Keira Knightley i mnogi drugi)? Priče su možda pomalo nevjerojatne — ali su istovremeno i neodoljivo tople: tu je premijer (Grant) koji se zaljubi u mlađu članicu osoblja; tihi obožavatelj koji čezne za mladenkom (Knightley) svog najboljeg prijatelja (Chiwetel Ejiofor); prevareni dečko (Firth) koji ponovno gradi svoj slomljeni život uz pomoć svoje sramežljive kućne pomoćnice. Besmislica. Sve redom. Ali neodoljiva. Dajte, molimo vas, niste valjda od kamena? Pokušajte ne pustiti suzu u završnoj sceni. Izazivamo vas.

Something’s Gotta Give (2003)

Da utaži vašu čežnju za kućom na plaži u Hamptonima.

Ova razigrana romantična komedija s Diane Keaton i Jackom Nicholsonom utjelovljenje je idealnog filma Nancy Meyers, s prizorima uz more, kašmirskim dolčevitama i beskrajnim količinama „kuhinjskog porna“. Jednako je šarmantan i središnji, polako razvijajući odnos između Nicholsonova nepopravljivog neženje Harryja i Keatonine ozbiljne dramaturginje Erice (iako je, budimo iskreni, prilično neugodno to što film započinje Harryjevom vezom s Ericinom kćeri, koju glumi Amanda Peet). Bonus: Keanu Reeves kao zgodni liječnik zlatna srca. „Kad ti se dogodi nešto što ti se nikad prije nije dogodilo, ne moraš li barem otkriti što je to?“ pita se njegov lik u jednom trenutku. Da, rekli bismo. Da, moraš.

Under the Tuscan Sun (2003)

Da vam, barem posredno, ispuni fantaziju o bijegu u Europu nakon lošeg prekida.

Malo što pruža takvo zadovoljstvo kao ovaj klasik ranih 2000-ih, u kojem Frances (Diane Lane) tuguje zbog nedavnog razvoda u San Franciscu. Neobuzdana tura Toskanom dovodi je do vile na prodaju i tako započinje njezina velika talijanska avantura. Naravno, u filmu ima i romantike, ne možete se impulzivno preseliti u Italiju bez nekoliko ljubavnih avantura! Ali najbolji dio Under the Tuscan Sun jest gledati kako Frances ponovno pronalazi samu sebe. (Ni pojavljivanja Sandre Oh i Kate Walsh ne odmažu – kao ni prizori neodoljivo romantičnog krajolika.)

Maid in Manhattan (2002)

Za vašu dozu vintage J. Lo.

Dugo prije nego što je Jennifer Lopez zapalila ekran u Hustlers, mijenjala je plahte i sanjala o pravoj ljubavi kao Marisa Ventura, samohrana majka koja radi kao sobarica u luksuznom hotelu i upoznaje šarmantnog kandidata za senatora, koji, zahvaljujući nizu tipično romantično-komičnih zapleta, povjeruje da je ona pripadnica visokog društva. Ova moderna Pepeljuga pokazuje J. Loine glumačke sposobnosti, ali i njezinu kemiju s Ralphom Fiennesom.

Two Weeks Notice (2002)

Da vas podsjeti koliko Hugh Grant može biti neodoljivo šarmantan.

Hugh Grant + Sandra Bullock = kombinacija koju se nikako ne smije propustiti. Ova pomalo podcijenjena romantična komedija donosi Bullock u ulozi mrzovoljne, predane odvjetnice za zaštitu okoliša koja prihvaća posao u golemoj tvrtki Hugha Granta kako bi osigurala opstanak svog voljenog lokalnog društvenog centra. Romantična napetost gradi se paralelno s iskrenim prijateljstvom, čineći Two Weeks Notice rijetkom rom-com pričom sa sretnim završetkom koji se doista čini zasluženim.

Bridget Jones’s Diary (2001)

Da vas podsjeti da će fuckboyi uvijek biti fuckboyi.

Hollywood ima ovu glupu, groznu naviku: kad žele pokazati da je žena „smiješna“, učine je nespretnom. „Jeste li vidjeli to? Pala je pred šefom u kojeg je zaljubljena dok je nosila hrpu stvari! Kakav humor!“ Srećom, ovaj film, koji ostaje prilično vjeran svom izuzetno popularnom književnom predlošku,  zaista je duhovit, kao i Renée Zellweger u ulozi Bridget Jones. S 32 godine Bridget se osjeća predebelo (što je upitno), zaglavljena je u slijepoj ulici karijere i ostaje bez romantičnih opcija. Kako bi popravila situaciju, odlučuje voditi dnevnik u kojem bilježi ne samo količinu alkohola i svoju težinu, već i osjećaje prema muškarcima u svom životu: šarmantnom, ali pokvarenom kolegi Danielu (Hugh Grant) i namrgođenom prijatelju iz djetinjstva Marku Darcyju (Colin Firth). Kad se obojica počnu nadmetati za njezinu nesigurnu naklonost, svatko na svoj neprivlačan način, nastaje klasični ljubavni trokut. Tko će pobijediti: dobri dečko ili gad? Trik-pitanje: pobjeđuje Bridget, naravno.

Legally Blonde (2001)

Da opravda vašu opsesiju Pradom.

Film koji nam je dao legendarni bend and snap nimalo ne razočarava. Reese Witherspoon pruža možda svoju najikoničniju ulogu kao Elle Woods, djevojka iz sestrinstva koja postaje studentica prava i upisuje Harvard Law School kako bi vratila svog bezobraznog dečka, ali ubrzo shvaća da u pravu, i u životu, ima mnogo više nego što se čini na prvi pogled. Elle razvija svoj intelekt i pronalazi ljubav sa simpatičnim odvjetnikom (Luke Wilson), ali još važnije, sve to postiže bez odricanja od svog besprijekornog modnog stila  ili svojih vrijednosti. I, iskreno, je li ikad postojao bolji način izgovaranja replike od Jennifer Coolidge i njezina: I’m taking the dog, dumbass?

Bring It On (2000)

Da vas nabrije i digne na noge.

Ovo je zagrijavanje prije utakmice romantičnih komedija. Ljubavna priča  (između milenijskih ljepotana Kirsten Dunst i Jesseja Bradforda) upakirana u 98 minuta šala, rivalstava, tinejdžerske romantike i apsurdnih navijačkih pokliča.  Neki od nas brane ovaj film još otkad se pojavio (a zatim napravio kolut i zračni premet) 2000. godine, kao oštru i iskrenu proslavu tinejdžerske kulture i tinejdžerskog filma – bez cinizma, ali s obiljem igre riječima.

But I’m a Cheerleader (2000)

Da vaša rom-com kolekcija bude malo manje heteronormativna i uska.

U režiji Jamie Babbit, ova mračna komedija prati religioznu srednjoškolsku navijačicu Megan (Natasha Lyonne), koju šalju u „kamp za preodgoj“, gdje osoblje pokušava nju i ostale queer tinejdžere „vratiti na pravi put“ i približiti ih Bogu. Na njihovu žalost, plan ne uspijeva, jer se Megan do ušiju zaljubljuje u svoju kolegicu iz kampa, Graham (Clea DuVall). Čak i više od dvadeset godina kasnije, But I’m a Cheerleader ostaje jedan od najkampastijih, najslađih i, budimo iskreni, rijetkih lezbijskih romantičnih filmova koji postoje.

Miss Congeniality (2000)

Da umiri vašu feminističku dušu koja se buni protiv patrijarhata.

Romantične komedije rijetko idu dalje u „riba na suhom“ situaciju od Miss Congeniality, u kojem Sandra Bullock glumi FBI-agenticu Grace koja se infiltrira na izbor ljepote kako bi razotkrila ubojicu. U početku krajnje cinična prema svemu što ima veze s natjecanjima ljepote, Grace na kraju stvara prava prijateljstva usred laka za kosu i ruževa za usne; a, naravno, razvija i nešto više od prijateljstva sa svojim kolegom, kojeg glumi Benjamin Bratt. Bonus: film sadrži jednu od najboljih montaža preobrazbe svih vremena, uz pjesmu „Mustang Sally“.

10 Things I Hate About You (1999)

Za savršenu večer s curama.

Ovaj film, tinejdžerska adaptacija Ukroćene goropadnice, nudi simpatične uloge mladih Josepha Gordona-Levitta, Julije Stiles i Larise Oleynik, ali pitajte većinu žena i reći će vam da je izvedba Heatha Ledgera ona koja se pamti, njegov grubi Patrick Verona mnogima je doslovno oduzeo dah. Kao i Bring It On, i za razliku od većine drugih filmova, osobito tinejdžerskih, ovaj je fokusiran na ženske likove. One su moralno središte priče. Heroine za koje navijamo. I aktivne su sudionice narativa, jednako koliko su i njegov predmet (što je rijetkost!).

How Stella Got Her Groove Back (1998)

Da se barem nakratko isključite s posla.

Film koji je inspirirao oko 90 % šala o avanturama na odmoru još od 1998. godine (ali ozbiljno, moramo pričati o Tayeu Diggsu s puka školjkom oko vrata; taj čovjek može učiniti da sve izgleda dobro). Radoholičarka, uspješna direktorica i samohrana majka Stella (Angela Bassett) dobije mnogo više nego što je očekivala kad je najbolja prijateljica, koju glumi Whoopi Goldberg, nagovori na itekako zasluženi odmor na Karibima. Drzak, subverzivan i vraški seksi, ovaj je film preokrenuo pravila mnogih romantičnih komedija kojima dominiraju muškarci (zahvaljujući jednoj vrlo vrućoj vezi između Bassett i Diggsa, koji glumi muškarca dvadesetak godina mlađeg od nje) i prolazi Bechdelov test s lakoćom.

You’ve Got Mail (1998)

Da vam pomogne da svoje zaklete neprijatelje sagledate u nježnijem svjetlu.

Nora Ephron jednostavno nije znala promašiti. S Tomom Hanksom i kraljicom ugodnih romantičnih komedija Meg Ryan u glavnim ulogama, You’ve Got Mail — inspiriran mađarskom kazališnom predstavom Parfumerie iz 1937., priča je o Joeu Foxu, moćnom vlasniku lanca knjižara, i Kathleen Kelly, vlasnici male nezavisne knjižare. Kako dvoje poslovnih suparnika iz 90-ih završe (spojler!) zaljubljeni? Putem e-maila, naravno.

Rushmore (1998)

Da vam pomogne odlučiti koliko daleko ići.

Ovo je najstiliziraniji film scenarista i redatelja Wesa Andersona i možda njegov najbolji. (Kao i većina njegovih najuspješnijih radova, supotpisuje ga Owen Wilson.) Max Fischer (Jason Schwartzman) stipendist je u privatnoj školi. Akademski ne briljira, ali sudjeluje u svakoj mogućoj izvannastavnoj aktivnosti, osobito u pretjeranim kazališnim predstavama koje sam producira i režira. Upušta se u natjecanje za naklonost udovice, učiteljice prvog razreda, s lokalnim industrijalcem  i svojim novopečenim mentorom Hermanom Blumeom (Bill Murray). U ovom se filmu savršeno poklapa mnogo elemenata: ansambl-glumačka postava, scenografija koja je taman na granici uvjerljivog i nevjerojatnog te ubojiti soundtrack klasičnog rocka. No ono što ga izdiže iznad ostalih jest potpuna opsesija Maxa i Hermana, dok ljubav i rivalstvo postaju važniji od svega u njihovim životima. Obojica su spremni spaliti selo da bi ga spasili, što je istodobno urnebesno za gledati i katarzično za svakoga tko je ikad bio zaljubljen.

There’s Something About Mary (1998)

Da vas podsjeti da će muškarci pokušati baš sve.

Prije nego što smo imali predsjednika koji se javno hvalio da hvata žene „for the pussy“, ovo je bio standard za „odvratnu“ komediju. Među scenama sperme korištene kao gela za kosu i testisa zaglavljenih u patentnim zatvaračima, braća Farrelly uspjela su složiti simpatičnu priču o štreberskom Tedu (Ben Stiller), koji unajmljuje privatnog detektiva kako bi pronašao Mary (Cameron Diaz), objekt svoje neuzvraćene srednjoškolske ljubavi. Unatoč pretjeranim, svlačioničarskim gegovima (ona scena s Diaz i zalijepljenom kosom ostala je zloglasna!), film gotovo da i nema seksa te na kraju ispada nevjerojatno duhovit, sladak i zadovoljavajući.

The Wedding Singer (1998)

Da dodatno ohladi već ionako hladna stopala pred oltarom.

Smješten u osamdesete, film prati Robbieja Harta (Adam Sandler), nedavno ostavljenog pjevača na vjenčanjima (i beznadnog romantika), koji pomaže Juliji (Drew Barrymore) isplanirati vjenčanje s potpuno pogrešnim muškarcem. Kemija između Sandlera i Barrymore iznimno je snažna, a upravo je ovaj film učvrstio Barrymore kao zlato romantičnih komedija (vidi: Never Been Kissed, 50 First Dates i Fever Pitch). Romansa je sjajna, šale su sjajne, kostimi su sjajni, a da( ne kvarimo iznenađenje) i Billy Idol je prilično sjajan. Uistinu, lijep je dan za bijelo vjenčanje.

As Good as It Gets (1997)

Da vam pomogne pogledati dalje od njegovih neuroza.

Malo je glumaca koji mogu ravnopravno parirati Jacku Nicholsonu. Redatelj James L. Brooks pronašao je dostojnu suparnicu u Shirley MacLaine u filmu Terms of Endearment, a gotovo 15 godina kasnije ponovno je pogodio zlatnu žilu s Helen Hunt. Hunt glumi konobaricu s bolesnim djetetom, prema kojoj Nicholson: zločest, rasistički, homofobni, opsesivno-kompulzivni pisac i stalni gost restorana u kojem ona radi, razvija određenu naklonost. Dodajte u priču Nicholsonova susjeda, homoseksualnog umjetnika (Greg Kinnear) koji je prisiljen osloniti se na Nicholsonov lik (počevši od brige za svog preslatkog psa), ubacite jedno putovanje cestom i dobit ćete jednu od najšarmantnijih i najpromišljenijih komedija 90-ih. Film ne žuri  i to mu ide u korist. Brooks nam dopušta da svakog od ovih likova upoznamo temeljito, kao i njih međusobno, pa kad šale i romantika napokon pogode, pogađaju snažno i ostaju s nama. (Uostalom, tko bi mogao odoljeti Nicholsonovu režanju: „Zbog tebe želim biti bolji čovjek“?)

My Best Friend’s Wedding (1997)

Za okršaj Julie Roberts i Cameron Diaz.

Slava romantično-komičnoj kraljici Juliji Roberts u ovom klasiku 90-ih. Ona glumi Julianne „Jules“ Potter, 28-godišnjakinju koja shvaća da je zaljubljena u svog dugogodišnjeg prijatelja Michaela O’Neala (Dermont Mulroney) tek nakon što on objavi zaruke s Kimmy Wallace (Cameron Diaz), studenticom na koledžu. Što djevojci preostaje nego pokušati ih razdvojiti? Hoće li uspjeti? Tko zna, ali jedno je sigurno: ovaj film ne možete pogledati, a da vam se pjesma I Say a Little Prayer ne ureže u glavu. Upozoreni ste.

Chasing Amy (1997)

Da stripovi dobiju priznanje koje zaslužuju.

Crtač stripova (Ben Affleck) s nerazdvojnim najboljim prijateljem (Jason Lee) zaljubi se u prelijepu lezbijku (Joey Lauren Adams) koja se potom zaljubi u njega, samo da bi otkrio kako se s tim ne zna nositi. Stripovi? „Preobraćenje“ lezbijke? Najbolji prijatelji? Zvuči kao romantična komedija koju su napravili muškarci, za muškarce. I jest! No Kevin Smith istodobno uspijeva ponuditi donekle nijansirano istraživanje prijateljstva i umjetnosti, kao i suvremenih romantičnih normi, u svojoj preradi ljubavnog trokuta. U vrijeme kada se gotovo svaka druga šala u Friendsima temeljila na paničnom strahu od homoseksualnosti, Smith je prikazivao višedimenzionalne koncepte lezbijskog identiteta. Ono što bi se moglo shvatiti kao tipična muška fantazija može se jednako tako promatrati kao svojevrsno proljeće emocija 90-ih.

Jerry Maguire (1996)

Da vam pomogne pronaći svoju drugu polovicu.

Cameron Crowe ima više od jednog filma na ovom popisu s dobrim razlogom: razumije ljude i ono što ih pokreće. Unatoč nezaboravnim, demonstrativnim i pomalo pretjeranim replikama poput „You complete me“ i „Show me the money“, Jerry Maguire je u srži film o tome kako se ljudi doista zaljubljuju. Da, Renée Zellweger voli Toma Cruisea od samog početka (to je ipak film, a on je Tom Cruise), ali prava čarolija Jerryja Maguirea leži u istraživanju onoga što se događa nakon prvog poljupca i nakon medenog mjeseca, kad moramo istinski voljeti osobu kao osobu,  a ne samo gledati u nju i njezino preslatko štene (ili, u ovom slučaju, preslatkog sina, kojeg glumi Jonathan Lipnicki) kao bijeg ili alternativu vlastitom životu. Drugim riječima, ovo je rom-com koji ide duboko.

Clueless (1995)

Da vas podsjeti da preispitate svoj popis kriterija.

Lik kćeri bez majke, koja brine o ocu i traži svog princa, seže sve do bajki. No u rukama Alicije Silverstone (koja glumi našu junakinju Cher) i scenaristice i redateljice Amy Heckerling, ova suvremena verzija romana Emma Jane Austen postaje trenutačni klasik. Smješten u živopisan, plastičan, privilegiran svijet Beverly Hillsa u kojem su djeca praktički odrasli, film je prepun danas kultnih replika („Whatever!“; „As if!“), ludih modnih kombinacija i krajnje neusporedivih problema, a ipak zadržava bajkovitu notu. Štoviše, uspijeva zadržati našu simpatiju prema zaljubljenoj Cher, čija je površnost nadjačana njezinom dobrotom, odanošću i iskrenom dobrom voljom. Vjerujemo da zaslužuje ljubav — i želimo da je pronađe, ali tek kad postane dovoljno mudra da je prestane tražiti na „pravim“ mjestima. Film i desetljećima kasnije odlično funkcionira, kao i Paul Ruddov bezvremenski šarm. (Ozbiljno, kako on još uvijek izgleda isto?!)

While You Were Sleeping (1995)

Za najneobičniji ljubavni trokut od svih.

Upoznajte Lucy (Sandra Bullock), skupljačicu žetona u čikaškom javnom prijevozu, koja žudi za više od društva svoje mačke (koliko god ona bila prekrasna). Vrhunac njezina dana? Zgodni putnik po imenu Peter (Peter Gallagher). No nakon što Lucy spasi Petera od nadolazećeg vlaka i prati ga u bolnicu, zamijene je za njegovu zaručnicu dok on leži u komi. Zaplet se dodatno komplicira kad se Lucy počne zaljubljivati u Peterovu obitelj i, najzanimljivije, u njegova brata Jacka (Bill Pullman).

Four Weddings and a Funeral (1994)

Da vas provede kroz sezonu vjenčanja.

Kako ne voljeti film o vjenčanjima čije prve stranice dijaloga čini samo riječ „Fuck“? Koliko god suosjećali sa svima, ovo je ipak film Hugha Granta. I pomalo film Andie MacDowell. Ali uglavnom Hugh Grantov. To je film koji nas je upoznao s njegovim spoticavim, smušenim, a opet samouvjerenim etonskim šarmom i duhovitošću (koje ćemo iznova gledati u Nine Months, Notting Hill, Music and Lyrics, About a Boy i drugima). Priča o Grantu i njegovim prijateljima koji prisustvuju vjenčanjima svojih prijatelja  (i jednom sprovodu) savršeno hvata romantiku braka, ali i sav stres, obvezu i emocionalnu… kako to Britanci kažu?… ah da, gnjavažu koja dolazi s razdobljem u životu kad se svi oko vas žene i udaju. Pitanje koje se ovaj rom-com usuđuje postaviti glasi: možete li u svom tom vjenčanom ludilu ostati „onaj izvan kruga“ i ipak biti sretni?

Muriel’s Wedding (1994)

Da vam pomogne razlikovati prave prijatelje od lažnih.

Muriel (Toni Collette), sanjarka i meta zlobnih djevojaka koje smatra svojim prijateljicama, ne želi ništa više nego pobjeći iz svog malog grada i od svog groznog oca, preseliti se u Sydney i udati se. Kad pobjegne s roditeljskom ušteđevinom, ponovno se poveže s drugom odbačenom osobom iz svog grada i dobije priliku udati se za prekrasnog južnoafričkog plivača kojem treba viza, čini se da joj se snovi mogu ostvariti. Podjednako priča o odrastanju i romantična komedija (Muriel je u dvadesetima, ali je čeka još puno sazrijevanja), ovaj film briljantno ruši naša očekivanja dajući nam točno ono što smo oduvijek željeli i pritom nas zapliće u sve one skrivene „uvjete“ koji dolaze u paketu.

Reality Bites (1994)

Da se zaljubite u svoje prijatelje — i u devedesete.

U onome što je tada bio kultni hit, a danas je čisti magnet za nostalgičare 90-ih, Winona Ryder (nakon Edwarda Škarorukog i nakon Johnnyja Deppa) glumi Lelainu Pierce, ambicioznu dokumentaristicu koja radi kao asistentica napornom TV-voditelju u Houstonu (urnebesno ga tumači John Mahoney, kasnije poznat iz Frasiera). Ona i njezini grunge, generacija-X prijatelji — koje glume Steve Zahn, Janeane Garofalo i tinjajući Ethan Hawke (koji možda i nije samo prijatelj) – samo pokušavaju shvatiti tko su i što žele od života. U redateljskom debiju Bena Stillera, on ujedno glumi i yuppie direktora u MTV-jevskom televizijskom okruženju, čija romansa s Lelainom i interes za njezin rad dovode stvarni svijet u sudar s postfakultetskom hipsterskom maglom ove ekipe. Osim neprekidne modne gozbe 90-ih koju čine ormari Winone i Janeane (mama-traperice, crop-topovi, haljinice, kardigani, muške košulje, sakoi, chokersi, mary janes!), tu su i ljubav i slomljena srca, seks i ljenčarenje, drame među najboljim prijateljima pa čak i malo izdaje. A tu je i obilje kulturnih vrhunaca tog doba: Lisa Loeb, Dickies, kratke šiške, Gap, te cameo-pojava Davea Pirnera iz grupe Soul Asylum koju možete lako propustiti, kao i neke od mračnijih stvarnosti vremena, uključujući stalnu prijetnju HIV/AIDS epidemije i skupe 1-900 pozive vidovnjačkim linijama. Sve u svemu, ovo je savršena snimka hipsterskih 90-ih.

It Could Happen to You (1994)

Da vas podsjeti da postoje stvari koje se ne mogu kupiti novcem.

Zasjenjen nekim zvučnijim romantičnim komedijama 90-ih, film It Could Happen to You iz 1994. zaslužuje drugo gledanje. Policajac iz New Yorka (Nicolas Cage) nema dovoljno gotovine da ostavi napojnicu konobarici u zalogajnici (Bridget Fonda), pa joj umjesto odlaska do bankomata ponudi da podijele dobitak s njegovog loto-listića – ako kojim slučajem osvoji. Kad dobitak zaista i dođe, taj pošteni policajac održi obećanje i preda novac razvedenoj ženi u financijskim problemima, na veliko nezadovoljstvo svoje supruge (Rosie Perez), a njih dvoje se na kraju zaljube i odlete balonom na vrući zrak iznad Central Parka. Skandalozno? Pomalo. Nevjerojatno? Svakako. Ali to je romantična komedija  i ne možemo a da ne navijamo za njezin sretan završetak.

Groundhog Day (1993)

To make you consider what you could have done differently.

Cinični meteorolog iz Pittsburgha (Bill Murray) poslan je u Punxsutawney u Pennsylvaniji sa svojom producenticom Ritom (Andie MacDowell) na, naizgled, potpuno besmislen zadatak: izvještavanje o Danu svisca. I, vjerujte, to je stvarno slijepa ulica. Murray ondje zapne i to ne samo u snježnoj oluji, već u beskonačnoj vremenskoj petlji u kojoj se, bez obzira na to što učini (uključujući i samoubojstvo) budi u istom hotelu, istog dana. U početku je, očekivano, shrvan, ali s vremenom počinje koristiti sve informacije koje je prikupio ponovnim proživljavanjem istog dana kako bi postao bolja osoba i poboljšao živote ljudi oko sebe, a na kraju i impresionirao Ritu promjenom svoje osobnosti. Gledati Billa Murraya je zabavno, gledati Billa Murraya kako se muči još je zabavnije, a gledati Billa Murraya zaglavljenog u prostorno-vremenskom čepu, kako se hrva s moralnom filozofijom dok pokušava osvojiti Andie MacDowell,  to je najzabavnije od svega.

Sleepless in Seattle (1993)

Da ponovno date priliku ljubavi.

Tom Hanks već je bio zaslužan za nekoliko hitova iz ’80-ih — Splash i Big — ali s filmom Nore Ephron iz 1993. o udovcu čiji sin nazove radijsku emisiju u pokušaju da mu pronađe novu suprugu, učvrstio je status američkog miljenika pa, čovjeka. Meg Ryan, njegova konkurencija za tu titulu tijekom ’90-ih, glumi nesretno zaručenu novinarku Baltimore Suna koja mu, na mah, napiše pismo i pozove ga da se na Valentinovo nađu na vrhu Empire State Buildinga (vidi: An Affair to Remember). Potpuno iskonstruiran, ali i neodoljivo šarmantan, ovaj brz, luckast i duhovit film pravo je emocionalno gorivo za svakoga tko vjeruje u druge prilike i pravu ljubav.

Father of the Bride (1991)

Podsjetnik da obitelj dolazi na prvo mjesto.

Prije nego što se posvetila pisanju izravnih ljubavnih priča, Nancy Meyers je za ’90-e osvježila istoimeni film iz 1950-ih. Sa Steveom Martinom u ulozi ukočenog oca koji se pokušava sabrati uoči vjenčanja svoje kćeri, uz partije košarke u dvorištu uz glazbu The Temptationsa film je postao nezaobilazno štivo za očeve i kćeri. (Verzija iz 2022., u režiji Gaze Alazrakija i prema scenariju Matta Lopeza, također je vrlo zabavna — i jednako slatka.)

Pretty Woman (1990)

Da vas inspirira na velike promjene.

Postoji li uopće lista romantičnih komedija koja ne uključuje ovaj film? Što još reći o priči iz 1990. o lijepoj, šarmantnoj seksualnoj radnici i korporativnom grabežljivcu s Wall Streeta koji se zaljubljuju? Evo u čemu je genijalnost redatelja Garryja Marshalla (i Julie Roberts i Richarda Gerea): uvjere nas da je cijela priča pomalo bezbrižna šala. Film je smješten u kasne 1980-e, razdoblje vrhunca HIV krize i iznimno opasno vrijeme za bavljenje seksualnim radom. No to nam, dok gledamo film, ne pada na pamet (osim jedne rane scene o kontracepciji); mi razmišljamo o udarcima po travnjaku i Richardu Gereu koji pobjeđuje strah od visine. Takvi su mu užici! Film sadrži i jednu od najboljih „preobrazbi“ u povijesti, uz iznimno utjecajnu modu i dalje uzdišemo nad Roberts u točkasto-polo kombinaciji za polo.

Say Anything… (1989)

Da vam pomogne da shvatite je li “on” vrijedan vaše muke

Ako ni zbog čega drugog, ovaj film morate pogledati kako biste razumjeli što znači kada netko drži boombox iznad glave ispod prozora žene koju voli. Kao i većina tinejdžerskih romansi na ovom popisu, Say Anything… ne završava velikim plesom. Film Camerona Crowea (u produkciji Jamesa L. Brooksa) daleko je previše sofisticiran za takav osrednji kraj. Umjesto toga, duboko se bavi tjeskobnim, sveobuhvatnim i nespretnim izazovima mlade ljubavi, utjelovljenima u vječnom autsajderu Lloydu Dobleru i njegovim pokušajima da osvoji prelijepu maturanticu Diane Court.

When Harry Met Sally… (1989)

Da vam pomogne da se izvučete iz friend zone.

Da je ovo lista 20 filmova, ovaj bi i dalje bio na njoj. Isto vrijedi i za top 10, pa čak i top 5. Kandidat je za najbolju romantičnu komediju svih vremena jer je drska, senzualna, britka i kinematografski savršena, zahvaljujući riječima Nore Ephron i režiji Roba Reinera. Riječ je o svojevrsnom epu žanra koji se proteže kroz više od 10 godina prijateljstva (između likova Meg Ryan i Billyja Crystala) uz koje se svi pitaju: „Zašto to dvoje nisu zajedno?“ Smiju li prijatelji spavati zajedno? Ako to učine, što se onda događa? Ovaj bi film trebao pogledati svaki student na planetu. Bonus savjet: gledajte ga s dečkom i obratite pažnju na njegov izraz lica tijekom najpoznatije scene Meg Ryan, u kojoj pokazuje koliko je ženi lako odglumiti orgazam.

Coming to America (1988)

Da vam pomogne pronaći vašeg princa.

Nepravedno je što Eddie Murphy ima samo jedan film na ovom popisu. Vladao je ’80-ima i snimio neke od najvećih komedija tog razdoblja – Trading Places, Beverly Hills Cop, 48 Hrs., ali ovo je jedini film u kojem ljubavna priča ima glavnu ulogu. Ukratko: Murphy glumi princa iz izmišljene afričke države koji nije siguran u dogovoreni brak pa kreće u potragu za svojom kraljicom tamo gdje vjeruje da je trava zelenija. A gdje bolje započeti nego u Queensu, New York? Praktički živeći skromno sa svojim najboljim prijateljem (sjajni Arsenio Hall), Murphyjev lik pronalazi posao u restoranu nalik McDonald’su, gdje se zaljubljuje u vlasnikovu kćer, ženu koja bi mogla biti „ona prava“. Priča je jednostavna i u svakoj sceni izaziva smijeh, ali je i pametna satira klase i rase, koja se istovremeno može smatrati možda i ultimativnom reaganovskom komedijom: ako si bogat i slijediš svoje srce, možeš postati još bogatiji!

Crossing Delancey (1988)

Da vas podsjeti da slušate sebe.

U filmu Joan Micklin Silver Crossing Delancey, Amy Irving glumi Isabelle „Izzy“ Grossman, ženu koja ima sve, drage prijatelje, zanimljiv posao, stan s kontroliranom najamninom na Manhattanu, osim muža, na veliku žalost svoje bake Ide. Dok Izzy žudi za Antonom (Jeroen Krabbé), svjetskim, oženjenim piscem kojeg upozna u knjižari u kojoj radi, Ida joj dogovara spoj preko bračne posrednice, koja Izzy upoznaje sa Samom (Peter Riegert), vlasnikom obližnje trgovine kiselih krastavaca. Iako se Izzy u početku opire njegovu nenametljivom šarmu i „prepušta“ Sama prijateljici, s vremenom spoznaje i žaljenja ustupaju mjesto sretnom pomirenju.

Working Girl (1988)

Da vam pomogne da šefu otmete posao.

Najprije pogledajmo glumačku postavu: Melanie Griffith, Harrison Ford, koji je vladao ’80-ima u Hollywoodu i ovo mu je jedina romantična komedija – Sigourney Weaver, Joan Cusack, Oliver Platt, Alec Baldwin (u svojoj najbahatijoj verziji) i Kevin Spacey. Zatim redatelj: Mike Nichols, ako postoji panteon romantičnih filmova, on vjerojatno sjedi na Zeusovu prijestolju. I naposljetku: ramena na odijelima. Bože, ta ramena. Jesu li vrata bila šira u ’80-ima? Na stranu Adventures in Babysitting, ovaj je film zapravo onoliko feministički koliko su mainstream filmovi ’80-ih uopće mogli biti. Melanie Griffith glumi Tess McGill, snalažljivu diplomanticu poslovne škole koja radi kao tajnica u investicijskoj banci i izgovara nezaboravne replike poput: „Imam glavu za biznis i tijelo za grijeh.“ Kad joj šefica (Weaver) ukrade ideju za spajanje tvrtki i potom završi izvan pogona (privremeno prikovana za krevet nakon skijaške nesreće), Tess preuzima stvar u svoje ruke: uz podršku prijatelja i potencijalnog ljubavnika (Ford), spletkari, koketira i koristi dobru staru upornost kako bi nadmudrila nadređene, pobijedila muškarce i osvojila poziciju koja joj s pravom pripada. Griffith je čudesna (jedan ju je kritičar usporedio s Marilyn Monroe; mlađi gledatelji možda će u njoj vidjeti predložak za Cher Alicije Silverstone), uzimajući ulogu koja je mogla biti samo „slatka“ i pretvarajući je u nijansiranu i očaravajuću. Upravo takav je i film — toliko da ćemo vam oprostiti ako nakon gledanja iznenada razvijete simpatije prema jastučićima na ramenima.

Broadcast News (1987)

Da savladate svoj work crush

Sredinom i krajem ’80-ih nije bilo ničega većeg od televizijskih vijesti i Jamesa L. Brooksa, a Broadcast News bio je njihov susret. Nakon luckastih, vrlo blesavih i izrazito muških komedija kasnih ’70-ih i ranih ’80-ih (poput Animal House, Porky’s i Revenge of the Nerds), te paralelno s epskim blockbusterima poput Ghostbusters i originalnog Indiana Jonesa, Brooks je nastavio redefinirati što romantične komedije mogu biti ovim razgranatim, povremeno dramatičnim, ali nikad samodopadnim filmom o radnom mjestu. Navijamo za Aarona Altmana (Albert Brooks), pametnog, nervoznog i ozbiljnog novinara koji se bori za naklonost neurotične producentice Jane Craig (Holly Hunter) protiv besprijekorno uglađenog (i intelektualno inferiornog) Toma Grunicka (William Hurt). Brooks stoji iza filmova poput Bottle Rocket, Say Anything… i Big, kao i TV serija The Mary Tyler Moore Show, Taxi i The Simpsons. Nitko ne zna kako dirnuti naše srce: promišljeno, elegantno i s humorom, kao on.

Moonstruck (1987)

Da prijeđete preko te malene (ili ogromne) mane.

U jednoj od svojih najprepoznatljivijih uloga, Cher glumi udovicu i knjigovotkinju iz Brooklyn Heightsa koja se suočava s nevjerom (i nesavršenošću) svojih roditelja i zaljubljuje se u mlađeg brata svog zaručnika (Nicolas Cage), koji nosi drvenu protezu umjesto ruke nakon nesreće s rezačem kruha. Samo se prepustite! Njihova prva zajednička noć donosi jedan od velikih trenutaka u povijesti romantičnih komedija: kad Cage kaže Cher da je voli, ona ga ošamari i kaže: „Dođi sebi!“ Film prikazuje New York koji danas gotovo da više ne postoji, primjerice, Brooklyn Heights danas je pun bankara. To je prozor u neko drugo vrijeme, kada je brak značio nešto drugo u muškarcima dominantnim obiteljima druge generacije imigranata, a borba koju vodi Cherin lik protiv društvenog poretka istovremeno je važna i razotkrivajuća (za nju je osvojila Oscara). Na kraju navijate ne samo za njezinu ljubavnu priču, već i za čitavu malu pobunu.

Something Wild (1986)

Da lakše prepoznate dobrog dečka (a i onog lošeg).

Prije nego što je Jonathan Demme odlučio prestrašiti cijelu jednu generaciju (i osvojiti Oscara) s The Silence of the Lambs, bio je majstor razigrane komedije ’80-ih — a ovo je njegovo najbolje ostvarenje. Riječ je o priči o blagoćudnom, povučenom korporativnom izvršnom direktoru (Jeff Daniels) čiji se sjedilački, uredni život potpuno preokrene kad upozna divlje pustolovnu, pomalo prevarantsku Lulu (Melanie Griffith) – ženu čija šarena prošlost uključuje i nasilnog, kriminalnog bivšeg dečka kojeg glumi Ray Liotta. Ideja „lude“ djevojke koja ulazi u život „normalnog“ muškarca i okreće ga naglavačke ponavlja se bezbroj puta u ovom žanru, od Bringing Up Baby do The Girl Next Door. Demmeova alkemija leži u tome što tom tropu dodaje nepredvidivost. Komedija nas drži na rubu sjedala tako što klasično pitanje „hoće li ili neće“ nadograđuje iznenadnim provalama nasilja, prijetnji ili potjera. Romantične komedije rijetko su ovako uzbudljive.

Annie Hall (1977)

Da vas podsjeti da nisu sve veze tu da traju.

Ljubav je preslaba riječ za ono što osjećamo prema Annie Hall  i nismo jedini; film se naširoko smatra jednom od najboljih romantičnih komedija svih vremena. U glavnim ulogama su scenarist i redatelj Woody Allen kao neurotični Alvy Singer i Diane Keaton kao lepršava naslovna junakinja, a film istražuje složenost ljubavi, romantike i gubitka, uz obilje Allenove prepoznatljive ekscentričnosti i samoironičnog humora. Ispričan kroz voice-over, flashbackove i monologe izravno upućene kameri, film je i narativni tour de force, koji je u svoje vrijeme smatran revolucionarnim, ponajviše zbog nekonvencionalnog, gorko-slatkog završetka. No prava čar Annie Hall zauvijek će biti Keatonina ikonična izvedba; njezin androgini stil muške mode i danas utječe na svijet mode.

Shampoo (1975)

TDa potvrdite da vas vara.

U Shampoo se događa mnogo toga, to je priča o frizeru iz Los Angelesa (Warren Beatty) koji spava, pa… praktički sa svima (uključujući Julie Christie, koja glumi jednu od glavnih meta njegove naklonosti) i na prvi pogled film bi mogao djelovati kao još jedna seks-komedija ’70-ih. No treba imati na umu da je redatelj Hal Ashby, kralj promišljenih i pomaknutih romansi, te da je scenarij supotpisao sam Beatty, jedna od ključnih figura holivudske ljevice 1970-ih. Film je objavljen godinu dana nakon Nixonova pada, a radnja se odvija uoči njegove izborne pobjede 1968., pa se u njemu snažno isprepliću politička i seksualna politika tog vremena – u trenutku kada je kontrakultura gasnula, kontracepcijska pilula postajala mainstream, a Amerika se počela gledati u znatno mračnijem svjetlu. Ipak, Beattyjev prikaz iscrpljenog, rastrojenog i izrazito libidinoznog Georgea neodoljiv je i bez tog konteksta, kao i nastup mlade Goldie Hawn, koja osvjetljava svaki kadar – i savršeno kontrira Beattyju, kalifornijskom plavokosom svjetlošću i srce-topećom, paperjastom nevinošću.

Harold and Maude (1971)

Da opravda vašu romansu od svinja do prosinca.

Jedno pitanje lebdi nad većim dijelom Harold and Maude – priče o mladiću opsjednutom smrću (uživa u vožnji mrtvačkih kola, pohađanju sprovoda i lažiranju vlastitih samoubojstava) koji se zaljubljuje u mnogo, mnogo stariju ženu: Hoće li njih dvoje stvarno završiti zajedno? Zvuči nezrelo, ali zapravo je ključno. Harolda i Maude dijeli otprilike 60 godina; da bi film funkcionirao, da bismo povjerovali da se ljubav doista temelji na onome što dijelimo, a ne na izgledu ili estetskim vrijednostima, moramo povjerovati da se između njih razvila istinska privlačnost. Nitko nije toliko duboko propitivao egzistencijalizam (osobito u filmovima koje smatramo „romantičnima“) kao redatelj Hal Ashby, a Harold and Maude nije iznimka. Ova mračno duhovita priča natjerat će vas da preispitate što vam je doista važno u vlastitom shvaćanju ljubavi, i, u konačnici, života.

Barefoot in the Park (1967)

Da vas izgura iz zone komfora.

Adaptiran prema kazališnoj predstavi Neila Simona, majstora tog žanra na Broadwayu, film Genea Saksa Barefoot in the Park u glavnim ulogama ima Roberta Redforda i Jane Fondu kao mladence Paula i Corie Bratter; on je pomalo ukočen, ona opuštenija i optimističnija. Film obuhvaća prve dane njihova zajedničkog života u novom stanu: klimavoj, propusnoj zgradi bez lifta u Greenwich Villageu i manje je o samom zaljubljivanju (iako postoji šarmantna sporedna priča o Corienoj majci i susjedu Victoru Velascu), a više o pokušaju da se u ljubavi ostane.

Breakfast at Tiffany’s (1961)

Da vam pomogne ostaviti prošlost iza sebe.

Nitko nije ukrao više srca od Holly Golightly. Temeljen na (znatno oštrijoj) noveli Trumana Capotea iz 1958., Breakfast at Tiffany’s, priča o prijateljstvu između rijetko zaposlenog pisca Paula Varjaka i njegove susjede, naivno lijepe Golightly (Audrey Hepburn), slobodnjačke djevojke čiji životni stil financiraju bogati udvarači koji je okružuju, jedan je od temeljnih stupova naših holivudskih romantičnih fantazija. Film ima sve: neuzvraćenu ljubav, iznevjerena očekivanja, samootkrivanje, pa čak i nedvojbeno rasistički prikaz azijskog stanodavca (kojeg glumi Mickey Rooney) – detalj koji je u današnje vrijeme teško zanemariti. Unatoč tome, generacije gledatelja smatraju ovaj film najvećom romantičnom komedijom svih vremena. A njegov utjecaj na modu, naravno, i dalje nadilazi vrijeme.

Roman Holiday (1953)

Da uzmete pauzu sami do sebe.

Postoji divan trenutak u Roman Holiday, priči o europskoj princezi koju glumi Audrey Hepburn, a koja se umori od svojih dužnosti i pobjegne od pratnje tijekom posjeta Rimu — u kojem Joe (Gregory Peck), novinar koji joj pokazuje grad, stavi ruku u Usta istine (kip za koji se vjeruje da odgrize ruku lažovima) i izvuče je bez šake. Princeza vrisne, Hepburn navodno ovdje uopće nije glumila, a zatim se prene. To je metaforički krik svega što bi romantična komedija trebala biti: iznenađenje, prepuštanje strancu, otkrivanje nove strane sebe dok se zaljubljujemo u nekog drugog. A to je samo jedan trenutak!

Singin’ in the Rain (1952)

Da date polet svojim ciljevima u karijeri.

Stvar je u ovome: zapravo ne smijete voljeti La La Land ako ne volite Singin’ in the Rain. Ili ga barem morate pogledati; to je originalni mjuzikl o uspjehu u Hollywoodu. Priča o prodanom glavnom glumcu (Gene Kelly) koji se zaljubljuje u plesačicu iz zbora (Debbie Reynolds) koja bi mu mogla promijeniti život (i on njoj), ova vesela vožnja kroz Hollywood 1920-ih u produkciji 1950-ih ima sve: pjevanje, ples i temeljne pjesme poput “Make ’Em Laugh”, “Good Morning” i, naravno, “Singin’ in the Rain”. Nevjerojatno je sladak i do krajnjih granica tap-plesno razigran.

The Philadelphia Story (1940)

Da vam pomogne preboljeti bivšu ljubav.

Odjavna špica The Philadelphia Story izgleda poput sna: Cary Grant i Jimmy Stewart bore se za ljubav Katharine Hepburn. Film je producirao Joseph L. Mankiewicz (scenarist All About Eve i Cleopatra), a režirao George Cukor (autor A Star Is Born iz 1954., My Fair Lady i drugih klasika, koji je jednom rekao Marilyn Monroe: „To će biti sasvim u redu, draga“, kada je, uoči scene golog plivanja u filmu Something’s Got to Give, izrazila zabrinutost jer zna samo „pseće“ plivati). The Philadelphia Story oslanja se na pouzdane trope — bivše ljubavnike, situaciju „hoće li se ili neće ponovno spojiti“ koji su stvarali romantičnu napetost od A Midsummer Night’s Dream do Crazy, Stupid, Love. No upravo je Hepburn, koja se ovdje vraćala nakon niza neuspjeha, i njezina britka razmjena replika s dvojicom udvarača, Grantom (njezinim reformiranim, „zločestim“ bivšim mužem koji dizajnira jahte) i Stewartom (tabloidnim novinarom), ono što film čini nezaboravnim. Main Line nikada nije izgledao bolje.

Bringing Up Baby (1938)

Da vam malo olakša ljubavne svađe.

Evo koliko su romantične komedije bile slatke 1930-ih: cijela radnja počiva na psu koji zakopa kost brontosaura. Katharine Hepburn, za koju je film i pisan, glumi hirovitu, šarmantnu bogatašicu koja se zaljubi u inače zaručenog (doslovno i figurativno) paleontologa, kojeg glumi Cary Grant, i pokušava ga zadržati kako ne bi otišao oženiti neku „dosadnjakovićku“. Njezina strategija? Pozvati ga u svoju kuću kako bi joj pomogao dovesti mladunče leoparda u grad. (Kasnije se pas i leopard hrva.) Ovo je definicija screwball komedije. I neprocjenjiva je, Hepburn zasipa Granta svojim slatkim, rafalnim stilom, dok Grant glumi ukočeno, kao da bi ijedan muškarac, a kamoli blagi paleontolog, mogao odoljeti takvim čarima.

Vogue.com