Zvijezde su opsjednute čudotvornim anti-age tretmanom. Jesu li NAD+ infuzije predobre da bi bile istinite?

“Bit ću iskrena”, priznaje dizajnerica Azeeza Khan. “Za NAD+ sam prvi put čula zbog Hailey Bieber.” Snimili su je kako prima intravenoznu infuziju s nikotinamid adenin dinukleotidom (ili NAD+) za jednu epizodu serije The Kardashians. Njezina prijateljica Kendall Jenner također je s njom sudjelovala u ovom hit tretmanu.

Khan naglašava kako inače nije osoba koja slijepo prati savjete za dugovječnost od slavnih dvadesetogodišnjakinja, no ovo je pobudilo njezinu znatiželju. NAD+ je, naime, uobičajeni koenzim koji je postao meta kako opsjednutih wellness entuzijasta, tako i uglednih znanstvenika. Zagovornici ovog tretmana vjeruju da može stati na kraj neumoljivoj realnosti starenja, od gubitka mišićne mase do opadanja energije.

Od Calabasasa do medicinskih spa centara na Madison Avenueu, i celebrityji i obični smrtnici u pohodu su na NAD+ tretmane, i to na tolikoj razini da se smatra kako je riječ o novom Ozempicu. No za razliku od ovog kontroverznog načina mršavljenja, zvijezde svoju ljubav prema ovom novom “eliksiru” ne sakrivaju.

Čini se da je Hailey Bieber preobratila i svog supruga – možemo ga vidjeti spojenog na NAD+ infuziju u njegovom dokumentarcu Seasons, a Jennifer Aniston je NAD+ infuziju opisala kao “fascinantnu”. Emily Oberg, osnivačica brenda Sporty & Rich, sama si je dozira kod kuće, tvrdeći da vidi poboljšanja u raspoloženju i energiji, dok Mara Raden, klinička direktorica Raden Wellness centra gdje naša sugovornica iz početka članka Khan prima svoje NAD+ tretmane u Chicagu, kaže da joj pacijenti njegove učinke opisuju kao čistu “snagu uma”.

Zvuči kao čarobno rješenje (ili prodavanje magle, ovisno o vašoj perspektivi), ali iza toga stoji i znanost, barem u teoriji

Michael Sagner, dr. med., osnivač i izvršni direktor neprofitnog Europskog društva za preventivnu medicinu, objašnjava da se NAD+ nalazi u svakoj stanici ljudskog tijela, pomažući pri najosnovnijim i najvažnijim funkcijama: regulaciji proizvodnje energije, staničnom metabolizmu i arbitraži preživljavanja stanica. Sirtuini – obitelj proteina koja se bavi upalom i oksidativnim stresom u stanicama – pogotovo trebaju NAD+ za rad.

Shin-ichiro Imai, dr. med., profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu, otkriva da se upravo njegov laboratorij bavi sirtuinima već više od desetljeća. S profesorom MIT-a Leonardom Guarenteom, Imai je u 2000. godini objavio značajan rad koji je pomogao uspostaviti vezu između NAD+, sirtuina i starenja. “Otkrili smo da proizvodnja NAD+ opada kako starimo”, kaže Imai. A budući da energija također opada s godinama, Imaiju i njegovim kolegama sinulo je da bi vrijedilo istražiti može li povećanje NAD+ nadoknaditi normalan proces starenja. Imai se usredotočio na manje molekule koje stanice koriste za proizvodnju NAD+, koje lakše prodiru kroz stanične stijenke. U 2016. godini objavio je još jedan rad, pokazujući da povećanje jednog od tih građevnih blokova jednostavnim dodatkom prehrani može imati “mnoštvo” anti-age učinaka, ali – kod miševa.

“Vrlo jednostavno rečeno, intramuskularan i intravenozni unos NAD+ je besmislen”

Znanstvenici i liječnici koji proučavaju neurološke poremećaje posebno su zainteresirani za to što bi točno povećanje razine NAD+ moglo učiniti za njihove pacijente. Charalampos Tzoulis, dr. med., profesor neurologije i neurogenetike na Sveučilištu u Bergenu i Sveučilišnoj bolnici Haukeland u Norveškoj, vodi centar koji testira nove tretmane za bolesti poput Parkinsona. Nakon davanja vrlo visoke doze jednog od NAD+ prekursora, Tzoulis i njegov tim uspjeli su pokazati, među malim uzorkom pacijenata s Parkinsonom, povećane razine NAD+ u mozgu, trajni metabolički odgovor i “malo, ali značajno” kliničko poboljšanje simptoma.

“Poboljšanje je zaista bilo prisutno”, nastavlja Tzoulis. “I to bez nuspojava.” Otada je uključio 400 pacijenata u opsežnije follow-up istraživanje, s rezultatima koji se očekuju sljedeće godine. Ako uspije, dodaje, “to će biti velika stvar.” Međutim, kako Tzoulis upozorava, deseci obećavajućih intervencija propali su u prošlosti. Neurološki poremećaji, starenje općenito – to su složeni procesi koje je teško poremetiti.

Tzoulisa ne iznenađuje što su se oni bez neurodegenerativnih stanja – od Aniston preko obitelji Bieber, pa i do prosječnog kupca u Happier Grocery – uhvatili za to istraživanje. “Te su bolesti povezane sa starenjem”, kaže on. “Pa ljudi misle, ako NAD+ može pomoći u borbi protiv neurodegenerativne bolesti, mogu li ga uzimati da spriječim neurodegeneraciju?” S karakterističnom norveškom izravnošću, Tzoulis kaže da znanstvenici nemaju odgovor. Još. Ako njegovo trenutno istraživanje pokaže da je NAD+ održiva opcija liječenja za pacijente s Parkinsonom, prijeći će na istraživanje može li pomoći u prevenciji bolesti.

Nakon toga, istražit će može li općenita populacija koja pije smoothieje i traži rješenje za starenje imati koristi od suplementacije. “Nismo gledali na ovo kao na wellness tretman. Nismo tražili rješenje za bore“, izjavljuje. Isto se ne može reći za spa centre u hotelima s pet zvjezdica i VIP ulaznicama koji već sada nude infuzije i brendirane injekcije, u rasponu od 900 do 1.300 € po tretmanu. Šteta je, prema gotovo svakom liječniku i istraživaču s kojim razgovaram, što ne djeluju. “Intravenozne infuzije su nepotrebne i biološki nemaju previše smisla, jer ne postoji transporter koji bi unio NAD+ molekulu u stanice”, kaže Sagner. Kad obožavatelji hvale njihove čudesne učinke, Eric Verdin, predsjednik i izvršni direktor Buck instituta za istraživanje starenja, sumnja da su njihove reakcije posljedica “snažnog placebo učinka”. Tzoulis to objašnjava neznanstvenim rječnikom: “Vrlo jednostavno rečeno, intramuskularan i intravenozni unos NAD+ je besmislen.”

Ipak, postoji nekoliko manje sumnjivih mehanizama pomoću kojih možete dobiti učinak ovog “eliksira”. Istraživači su identificirali namirnice poput edamame i avokada bogate NAD+ prekursorima, iako se čini da ljudi ne mogu nadoknaditi pad NAD+ jedući dovoljno takvih namirnica. Ono što bi vas moglo motivirati na aktivnost – vježbanje može podići razine NAD+.

U međuvremenu, Verdin strpljivo prati nekoliko kliničkih ispitivanja u tijeku da vidi hoće li istraživanje potvrditi ovu “NAD+ maniju”. Veseli ga razmišljati još više unaprijed. Uspoređuje pad NAD+ tijekom vremena s bazenom punim vode koji kao da se prazni. “Je li problem u tome što voda ne ulazi, ili u tome što negdje nešto curi?” postavlja pitanje. “Mislim da ima mnogo više smisla vidjeti gdje je curenje i kako ga možemo začepiti.” Bi li takvo otkriće moglo omogućiti sedamdesetogodišnjim trkačima da postignu osobne rekorde? Pomoći našem DNK da se popravlja duboko u starost? Učiniti našu kosu sjajnijom? Kožu blistavijom? Nokte snažnijima? Je li NAD+ bolji od Botoxa? Znanstvenici su presavjesni da bi sada sa sigurnošću odgovorili na ova pitanja. Ali spremni smo čekati. Uostalom, za desetljeće ili dva možda ćemo moći uzeti jeftinu malu pilulu i vratiti vrijeme unatrag.

vogue.com