Ulazi li modna industrija u novu eru?

Jedna od ključnih istina o modi jest da se neprestano kreće naprijed. Uostalom, njena sadašnjost nikad nije prava sadašnjost, već više ideja kako bi sadašnjost mogla izgledati za šest mjeseci. Ono što koliko-toliko uspijeva sidriti ovaj stalni ciklus noviteta jest da su njeni glavni akteri, kreativni direktori u europskim modnim kućama s bogatom poviješću, često na svojim mjestima dugi niz godina. Od 2023. godine, međutim, industrija je doživjela masovnu promjenu, s novim kreativnim direktorima koji su imenovani — ili će uskoro biti imenovani — u više od 10 modnih kuća, uključujući Alessandra Michelea u Valentino, Seána McGirra u Alexander McQueen, Chemenu Kamali u Chloé, Sabata de Sarna u Gucci, Pharella Williamsa u muškoj liniji Louis Vuittona, Petera Hawkingsa u Tom Fordu i Adriana Appiolazu u Moschinu. Nasljednik još nije imenovan za Bruna Sialellija u Lanvinu i Matthewa M. Williamsa u Givenchyju, čiji su odlasci potvrđeni prošle godine. Možda najviše iznenađujuća vijest godine dosad bila je objava Driesa Van Notena da napušta poziciju kreativnog direktora u modnoj kući koju je osnovao 1986. godine, a da će nasljednik biti imenovan kasnije ove godine. Industrija je, očekivano, reagirala srdačnim i pomalo tugavljivim pozdravima čovjeku koji je gotovo 40 godina pomagao graditi garderobe ponosno neovisnih žena koje su istovremeno njegovale romantične ideje o odijevanju. Više je nego očito — ulazimo u novu eru modne industrije.

Pozicije kreativnih direktora u velikim modnim kućama ponekad mogu izgledati poput one dječje igre glazbene stolice, u kojoj ako se dizajner ne imenuje ubrzo na neko drugo mjesto unutar industrije, ispada iz igre. Na sreću, to nije bio slučaj za Michelea, koji je uživao u dvogodišnjoj pauzi punoj spekulacija prije nego što je njegov novi posao objavljen. No, ovaj posljednji krug imenovanja sastoji se gotovo u potpunosti od dizajnera koji dolaze s behind-the-scene pozicija.

Gledajući unatrag, možemo identificirati ove promjene fashion vibea — termin koji je 2022. godine skovao Sean Monahan, predviđač trendova — kao trenutke kada se stavovi dizajnera ili grupe dizajnera savršeno usklađuju s preokupacijama društva i kulture u cjelini. Sjetite se samo minica i vrućih hlačica Mary Quant iz 1960-ih, vrijeme kada su se mladi ljudi pobunili protiv statusa quo, ili na poslovna odijela Claude Montana dok su žene masovno ulazile na tržište rada 1980-ih. Industrija je posljednji put doživjela ovakvu promjenu prije gotovo jednog desetljeća, kada je Michele pokazao svoju prvu Gucci F/W menswear kolekciju 2015., a zatim i Demna svoju debitantsku kolekciju u Balenciagi sljedeće godine. Obojica dizajnera bili su relativno nepoznati u to vrijeme. Michele je proveo 13 godina u ovoj talijanskoj modnoj kući, probijajući se do pozicije kreativnog direktora accessoriesa, kada je, sada već slavno, zamoljen da sastavi kolekciju muške mode u pet dana nakon što je kreativna direktorica brenda Gucci, Frida Giannini, ranije od planiranog napustila svoju dužnost. Rezultat je bila kolekcija svilenih bluza s mašnama i krznenih mula, na modelima androgenog izgleda s dugom kosom. Pokrenula je trend rodno neutralne mode koji je postao jedna od definirajućih karakteristika stila 2010-ih. Demna — koji je tada koristio svoje puno ime, Demna Gvasalia — bio je vođa kolektiva dizajnera odgovornih za Vetements, čije je konceptualno preispitivanje svakodnevne odjeće i dramatične siluete poslao jedan električni naboj kroz industriju. Vetements je imao tri kolekcije iza sebe kada je Kering angažirao dizajnera i time legitimizirao njegov anarhični pogled na modu. Demna je dodao nove riječi poput pantabootsa u naš rječnik, neprekidnu zalihu ironičnih logotipova na odjeći i dodacima, i ideju da jakna nikad ne može biti previše velika niti ramena previše široka.

Sada možemo opisati te trenutke kao početak nove ere dizajnera, gdje su nove ideje koje su uveli vanjski akteri potpuno promijenile način na koji se ljudi — i to svi ljudi, i oni izvan modnog svijeta — odijevaju, dok su njihove odjeće pronašle put ne samo do masovnih maloprodajnih trgovina već su postale i ukorijenjene u politici identiteta našeg vremena. Najvažnije, otvorili su raspravu o samom značenju odjeće, eksplodirajući rodne i klasne oznake kao način prekida s očekivanjima društva.

No, ova promjena nije uvijek ovisna o nepoznatom dizajneru koji se uspinje na kreativnu poziciju moći. Sjetimo se 2010. godine kada je Phoebe Philo predstavila svoju prvu pravu kolekciju Céline. S njezinim pročišćenim suvremenim minimalizmom, označila je veliku promjenu od boho-inspirirane ženstvenosti koju je stvorila dok je bila kreativna direktorica u Chloéu početkom 2000-ih. To je ista ta ženstvenost kojoj se Kamali vratila svojom debitantskom kolekcijom u francuskoj etiketi prošlog mjeseca, koja je s oduševljenjem prihvaćena od strane mladih milenijalaca i starijih pripadnika generacije Z koji su s nestrpljenjem čekali povratak izgleda koji je definirao njihovu adolescenciju. Ostaje za vidjeti hoće li se Micheleova nova vizija u Valentinu izgraditi na njegovom prethodnom opusu ili će prokopati značenje valentinovosti kako bi pronašao zajedničke točke između svojih senzibiliteta i onih velikog Valentina Garavanija. Philo sama je također jedan od glavnih likova u ovoj trenutnoj promjeni, dok promatramo njezin pokušaj odvajanja od vječne želje industrije za sve više i više u stvarnom vremenu. I to s novoosnovanom etiketom koja nosi njezino ime.

Komercijalni temelji koji podržavaju industriju (tj. robne kuće i njihovi online pandani) nisu tako stabilni kako smo nekada mislili i sve je veća hitnost adresiranja pitanja održivosti koja su se nekad činila samo kao neki lijepi prefiksi kolekciji. Sve te promjene kreativnih direktora osvještavaju ideju da je budućnost modne industrije odjednom širom otvorena. Naposljetku, nije moda sama donijela razgovore o rodu i seksualnosti u prvi plan u posljednjem desetljeću, ali je svakako dala dobru startnu poziciju za početak razgovora. Dizajneri su sada na poziciji da redefiniraju ne samo kako se oblačimo (zabavni dio) već i kako možemo živjeti bolje, iskrenije živote stvarno usmjeravajući svoj fokus na angažman u ekološki i socijalno odgovornim poslovnim praksama kroz cijeli opskrbni lanac. Ne radi se samo o radu s organskim ili recikliranim materijalima ili o oprezu oko ugljičnog otiska; radi se i o tome da se osigura da ljudi uključeni u proces na svakom koraku nisu iskorištavani i da su pravedno plaćeni (ozbiljni dio). Ostaje za vidjeti kuda će nas ova nova era mode odvesti, ali za sada, vrijedi pokušati popratiti ovu novu eru s dozom optimizma.