Izložba koja povezuje modu i psihoanalizu istražuje što odjeća govori o našoj seksualnosti i nesvjesnom

Moda je leća kroz koju promatramo sebe – i način na koji nas vide drugi. Daleko od površnog, ona komunicira naše nesvjesne želje i tjeskobe, pri čemu nitko od nas nije u potpunosti svjestan poruka koje odašiljemo, izjavila je Dr. Valerie Steele najavljujući izložbu Dress, Dreams, and Desire: Fashion and Psychoanalysis koja je jučer otvorila svoja vrata u muzeju Fashion Institute of Technology (MFIT) u New Yorku. Riječ je o prvoj izložbi koja povezuje povijest mode i psihoanalizu, oslanjajući se na ključne psihoanalitičke koncepte o tijelu, seksualnosti i nesvjesnom kako bi interpretirala gotovo 100 odjevnih predmeta dizajnera među kojima su Azzedine Alaia, Gabrielle “Coco” Chanel, Willy Chavarria, John Galliano za Christian Dior, Jean Paul Gaultier, Rei Kawakubo, Alexander McQueen i mnogi drugi.

Steele, koju je kritičarka Suzy Menkes svojevremeno prozvala „modnim Freudom“, pet je godina radila na istraživanju i kuriranju izložbe koja povezuje modu s nesvjesnim, istražuje potrebu da u odjeći pronađemo oklop te utkamo ono što nas uzbuđuje i privlači. Organizirana kronološki i tematski, izložba započinje promišljanjem povijesnog odnosa mode i psihoanalize. Uvodna galerija posvećena je osobnom stilu Sigmunda Freuda oko 1900. godine, koji je sam pažljivo birao odjeću — najčešće stroga, uredna, konvencionalna odijela krojena tako da mu pristaju kao salivena. Istovremeno, izložba prikazuje njegove radikalne ideje o seksualnosti i nesvjesnom, kao i problematične teorije o „egzibicionističkom” i „narcističkom” odnosu žena prema modi.

Povezano: Uskoro se otvara izložba posvećena privatnoj vintage Dior kolekciji Azzedinea Alaïe

Elsa Schiaparelli, proljeće 1939. Francesca Galloway, London © Francesca Galloway (Photograph Katrina Lawson Johnston)

Izložba potom vodi posjetitelje kroz 1920-e i 1930-e godine, razdoblje kada se psihoanaliza sve više povezivala sa seksualnom i osobnom slobodom, osobito za žene i seksualne manjine. Za razliku od Freuda, britanski psihoanalitičar J. C. Flügel zavidio je ženama na slobodi da se ukrašavaju, dok je Joan Riviere, jedna od sve brojnijih žena psihoanalitičarki, tvrdila da je ženstvenost zapravo „igranje uloga” kako bi se zadovoljila društvena očekivanja, posebice muške predrasude.

Nakon povijesnog pregleda, izložba se nastavlja tematski, pokazujući kako se moda može tumačiti kroz psihoanalitičke ideje o snovima, želji, seksualnosti i smrti. Marc Jacobs je 1990. predstavio haljinu nazvanu Freudian Slip, koju krasi lik Sigmunda Freuda, a Galliano je 2000. za modnu kuću Dior kreirao kolekciju Freud or Fetish temeljenu na istraživanju seksualnih fantazija.

Freud je većinu snova vidio kao prikrivene seksualne želje – primjerice, Moschinova haljina u obliku čokolade evocira užitak, odnosno težnju za zadovoljstvom i izbjegavanjem boli. S druge strane, Carl Jung tumačio je snove kroz arhetipove kolektivnog nesvjesnog. Kasnije je Freud proširio teoriju uvođenjem nagona smrti. Nizozemski dizajner interijera i modni dizajner Josephus Thimister referirao se na stradanja tijekom Prvog svjetskog rata u kolekciji 1915 Opulence and Bloodshed, dok Jun Takahashi iz Undercovera u svojoj kolekciji kombinira ruže i britve, evocirajući sukob života i ljubavi s destrukcijom i smrću.

Kroz teoriju Jacquesa Lacana o „ogledalu” izložba također istražuje kako se razvija slika koju imamo o svom tijelu i osobni identitet. Kreacija Else Schiaparelli ukrašena ugledalom može se tumačiti kao izraz njezinog ambivalentnog odnosa prema vlastitom odrazu, odnosno slici koju oblikuje pogled drugoga. Izložba također istražuje psihoanalitičke ideje o objektu želje i fetišima, kao i pomake prema nebinarnoj i rodno fluidnoj odjeći, odražavajući otvorenost suvremenog društva prema seksualnosti i rodu.

Povezano: U Londonu se otvara izložba s više od 200 kultnih Schiaparelli kreacija

Psihoanaliza je poznata po svojoj usmjerenosti na potragu za skrivenim značenjima. Ključna riječ ovdje je „potraga”, jer značenje nije samo po sebi očito niti nepromjenjivo. Postavljanjem Sigmunda Freuda, Jacquesa Lacana i drugih psihoanalitičara u njihov povijesni kontekst, izložba rasvjetljava promjenjivi pejzaž ideja. Unatoč brojnim krivim smjerovima i slijepim ulicama, psihoanaliza nudi važne naznake o moći i privlačnosti mode, ali i o njezinoj ambivalentnosti, objasnila je Steele u tekstu predgovora. Izložba je otvorena sve do 4. siječnja 2026.