Moda je u posljednje vrijeme opčinjena spavanjem. U čemu je stvar?

Lavovi spavaju oko 23 sati dnevno. Slonovi svega tri, kao i konji. Ako ima sreće, čovjek spava oko osam. Većina odraslih danas će, međutim, reći da je to čista fantazija. Zahvaljujući hustle kulturi ili naprosto zato što nastoje udahnuti dok ih guši nepopustljiv stisak kapitalističkog sustava, mnogi će o snu govoriti čeznutljivim glasom, prisjećajući se kako su posljednji put dobro spavali tijekom školskih praznika. To vjerojatno nije posve istina – kad je riječ o nesanici ili naprosto o manjku sna, mnogi od nas pomalo su dramatični – no to ne znači da taj vapaj za osmosatnim odmorom dolazi bez razumnog povoda. Kad ću se naspavati i zašto nikad? memeovi ili sveprisutan TikTok trend bed rottinga kroz koji stotine tisuća ljudi mašta o tome da cijeli dan jede u krevetu i gleda Netflix, zanemarujući bez grižnje savjesti sve obaveze, nije tek odraz pojedinačnih hirova. Videozapisi koji tematiziraju odmor i san na društvenim mrežama, dajući im simpatične -core etikete, bilježe milijunske preglede. No romantiziranja odmora puno je više od još jednog prolaznog trenda – ono je odgovor na svijet koji živi u eri burnouta.

Povezano: Burnoutcore: je li nas količina mikrotrendova dovela do potpune ravnodušnosti?

Moda, koja uvijek pulsira u ritmu društva, odražavajući naše težnje, brige i strahove, kolektivnu je iscrpljenost prelila u vlastiti vizualni jezik. Iako su modni brendovi poput Alexandera McQueena, Viktor&Rolfa i Marca Jacobsa godinama prije pronalazili nadahnuće u krevetu, snovima i spavanju, želja za snom ili posljedice tvrdoglave nesanice posljednjih su sezona postale posebno izražen lajtmotiv – prelile su se na piste tjedana mode u bezbroj različitih referenci čineći bedcore jednim od najvećih trendova današnjice.

U kolekciji za jesen/zimu 2025., Pradinom pistom promarširali su modeli čije su zamršene, nepočešljane frizure i „no-make-up make-up“ aludirali upravo na ono što svakodnevno gledamo u zrcalima kad se nevoljko iskobeljamo iz kreveta kako bismo na vrijeme stigli na posao. Setovi koji podsjećaju na pidžame nose se s čizmama, a „noćne košulje“ nononšalantno uparene s ostatkom odjeće kao da upućuju kako je to najviše truda koji ujutro možemo pokloniti izlasku u svijet. „Estetika nemara“ koja podsjeća na nekoliko preskočenih REM ciklusa, ali i sveopću iscrpljenost koja odražava neumoljiv ritam naših života, odraz je onoga kakav svijet jest, a ne kakav bi volio biti, kao i dokaz da Miuccia Prada i Raf Simons nikad ne miču prst s pulsa društvenih kretanja.

No spomenuti vizionarski duo u tom osluškivanju društva, njegovih raspoloženja i htjenja nikako nije jedini. Razigrani Adrian Appiolaza u Moschino kolekciji za proljeće/ljeto 2025. modele je „zaogrnuo“ haljinama koje podsjećaju na netom oprane plahte i jaknama koje se doimaju da su izrađene od patchworka satenskih vintage popluna, Fendi je mekani kućni ogrtač namijenio za nošenje izvan topline doma, baš poput Haidera Ackermanna za Tom Ford, a danski dizajner Nicklas Skovgaard, talijanska Vivetta i francusko-kanadski 3.Paradis poigrali su se motivom jastuka koji je, ili činio dio odjevnih komada ili bio nošen u ruci kao najpoželjniji modni dodatak – signalizirajući kako je riječ o predmetu od kojeg se naprosto ne želimo odvojiti. 

Povezano: Cipele iz nove Valentino kolekcije nećete htjeti izuti čak ni u krevetu

Valentino Resort 2026, Courtesy of Valentino

Nadahnuće udobnošću i toplinom spavaće sobe nastavilo je odijevati modne piste i u sezonama koje su uslijedile, a koje tek imamo dočekati. Uvijek sanjiva Simone Rocha svoju je viziju nadolazećeg proljeća opremila satenskim oversized torbama koje podsjećaju na vintage jastuke s romantičnim volanima, Domenico Dolce i Stefano Gabbana većinski su dio svoje proljetne kolekcije od 66 lookova posvetili odjeći koja asocira na setove pidžama, zavodljive negližee i spavaćice, a Alessandro Michele cijeli je lookbook Valentino Resort 2026 kolekcije snimio u krevetu – tom mitskom mjestu o kojem, očito, bez zadrške maštamo. Dnevna odjeća inspirirana svijetom snova kreirala je fuziju privatnog i javnog koji se do sada nisu miješali u toj mjeri, a granica između outweara i sleepweara ozbiljno je zamagljena. 

Povezano: Odlazila sam ranije na spavanje tjedan dana i promjene koje osjećam su iznenađujuće

Premda opsesija udobnošću koju nudi kućna odjeća traje još od COVID pandemije i ere trenirki, fokus mode na san posljednjih sezona predstavlja refleksiju šireg kulturološkog zaokreta. U eri wellbeinga na spavanje sve više gledamo kao na ritual, luksuz i oblik self-carea umjesto kao na temeljnu biološku potrebu koju nikad ne bismo smjeli žrtvovati. U vremenu kolektivne iscrpljenosti, kad milijuni ljudi diljem planeta maštaju o nečemu toliko osnovnom kao što je san, spavanje se pretvorilo u sinonim za nešto nedostižno i neuhvatljivo – nešto što si ne možemo tek tako priuštiti. „Višak“ slobodnog vremena koje ćemo, poput kakvog dokonog bogataša, „rasipati“ na spavanje postalo je gotovo poput statusnog simbola – tihi luksuz koji sugerira kako si možemo priuštiti da nas osam sati (ili više) naprosto nije briga ni za što. 

Vivetta Spring, 2025, gorunway.com

U svom sjaju tog paradoksa, u kojem je biološka nužnost postala nedostižnom, moda je romantizirala sleepwear i sve što nas asocira na san. Iako i dalje kronično iscrpljenima i emotivno iscijeđenima, modne nam kuće svojim nosivim verzijama popluna, mekanih pokrivača koji podsjećaju na bakine i jastucima u formi asesoara nude utjehu i način da se zakukuljimo (premda nemamo vremena za hibernaciju). Taj topao omotač, kao asocijacija na ono sigurno i poznato, pritom je i svojevrstan štit koji nosimo kako bi se zaštitili od svijeta koji iz dana u dan sve više raspiruje našu anksioznost. Ratovi, ekološke katastrofe, financijska nesigurnost i ugrožavanje do sada stečenih prava i sloboda tek su neke od prijetnji zbog kojih je posve razumno poželjeti ostati u krevetu zauvijek. Višesatni bed rotting bez agende ne čini se nimalo sumanutim. U svijetu koji naprosto odbija usporiti, neprestano nas testirajući svojom surovošću, pidžame, satenski jastuci, kućni ogrtači i krevet, kao posljednja utvrda našeg spokoja zbilja postaju simboli otpora.