Je li istina da u Micheleovom Valentinu nema baš ništa Valentina?

Bio je to jedan sasvim običan ponedjeljak. Raspored Tjedna muške mode u Milanu išao je svojim uobičajenim, davno uglavljenim tijekom, a onda je, sasvim neočekivano, u dnevni red ionako zagušen modnim vijestima ušetao Alessandro Michele. Kreativni direktor modne kuće Valentino, samo dva i pol mjeseca nakon imenovanja na spomenutu poziciju, modnom je svijetu predstavio svoju prvu kolekciju za talijansku kuću i, kao što to običava činiti, iznova uskomešao duhove. Iako se njegova debitantska revija očekuje (kao što je i najavljeno) tek u rujnu, Michele je odlučio ne čekati službeni datum na pariškoj pisti i šačici izabranih urednika predstavio je lookbook za Valentino pre-Spring 2025 kolekciju. Tu modnu priču značajno je nazvao “Avant les Débuts”, što u prijevodu s francuskog znači “prije početaka”, a imamo li na umu da se lookbook sastoji od čak 171 fotografije, poprilično elaboriranih, total lookova (i 93 fotografije raznih modnih dodataka), teško je povjerovati da je odluka donesena “od danas do sutra”.

Ono što je također izuzetno interesantno je i timing objave koja se, kako piše Vogueova Tiziana Cardini, nije niti trebala dogoditi jer je kolekcija planirana da završi u buticima “bez fanfara”, ali je Michele “nekoliko dana ranije promijenio planove”. Naime, priča o debitantskom Micheleovom istupu preplavila je novinske stupce svega nekoliko sati prije nego što je Sabato de Sarno, Micheleov nasljednik u Gucciju koji je tamo stigao iz Valentina, trebao predstaviti svoju drugu mušku kolekciju u Milanu. Ako smo nešto naučili o Micheleu tijekom njegove ere u Gucciju, onda je to da poprilično vješto barata okretanjem reflektora u svom smjeru. No, ako ostavimo postrance marketinške odluke, a ponajviše možebitne zavade i osvete, ono što ostaje bitno jest pitanje: Kakav je Micheleov Valentino?

Kada je riječ o ljudima koji rade u modnoj industriji, moji se kolege dijele u dva tabora. Jedan klan silno je kreativan kada Micheleovu estetiku treba usporediti s plijenom iz opljačkanog bakinog ormara, a drugi bi u taj “plijen” najradije zaronio i, do kraja svog vijeka, živio sretno – optočen šljokicama, perjem, turbanima i svom silinom nakita. Oni koji imaju ikakav interes za modu ili ga obožavaju ili ga ne mogu smisliti. I pritom su vrlo vokalni oko tih stavova. Jednostavno, Micheleova fuzija maksimalizma, psihodelije i retro referenci malo koga ostavlja ravnodušnim.

Ekspresije tog manjka simpatije ili pak potpune zaluđenosti očitovale su se i u ponedjeljak, kada je na sveopće iznenađenje, virtualni svemir okupirao Micheleov “Avant les Débuts”. No komentar koji je poput kakve pošasti naselio društvene mreže bio je onaj da “Valentino izgleda kao Gucci”. Nisam bila previše iznenađena, ali tek mi je kasnije sinulo. Izgleda li “kao Gucci” Toma Forda, Fride Giannini ili Sabata de Sarna? Ne. Izgleda kao Micheleov Gucci. I to iz jednostavnog razloga. Jer ga potpisuje Alessandro Michele. Kada mu je brend ponudio poziciju, i pružio mu olovku da ugovor ukrasi svojim “autogramom”, poprilično je izvjesno da su imali na umu da neće pobjeći od svog senzibiliteta i postati netko posve drugi. Zašto? Jer bi inače angažirali nekog posve drugog. Željeli su da izgleda kao Michele. Hoće li ta poslovna odluka rezultirati rastom prodaje, drugi je par rukava, no jesu li znali što “kupuju”, sasvim je sigurno da jesu.

Micheleova estetika izuzetno je ekspresivna, a njegovi lookovi nisu niti sramežljivi niti decentni. U prezentaciji svoje vizije nerijetko ide “all the way” vrludajući na tankoj granici između kiča i campa, gradeći priče sazdane od gomile nakita, uzoraka, slojeva, boja i retro referenci. Ronjenje kroz arhive i traženje nadahnuća u minulim modnim erama “sport” je koji vjerojatno najviše prakticira. No gledajući Micheleov “Avant les Débuts” nisam se mogla ne zapitati: Zar u novom Valentinu zbilja nema ništa Valentina?

Premda sam te slike pohranila u nekom krajičku mozga, arhivske fotografije mode Valentina Garavanija podsjetile su me na estetiku koju je utkao u talijansku kuću šezdesetih i sedamdesetih godina. Upravo je to bila era na koju se najviše referirao Michele gradeći kolekciju. Smjernice, očekivano, nije precrtao no ostavštinu velikog maestra mode pronašao je, primjerice, u njegovoj kolekciji Sfilata Bianca iz 1968. godine, kao što je i sam objasnio. Naime, Sala Bianca i Sfilata Bianca, predstavljene 1962. godine u Firenci i 1968. u Rimu, jedne su od ikoničnih modnih priča Valentina Garavanija koje je sam dizajner nazivao “revijama bez boje”. Kolekcije su bile izuzetno popularne među američkom klijentelom, a dijelom su inspirirane arhitektonskim pokretom brutalizma koji je također slijedio “bezbojnu” estetiku. Kolekcije koje su se odlikovale bjelinom privukle su tada pažnju i Jackie Kennedy, a potkraj desetljeća Valentino je počeo odijevati prvu damu u svoje kreacije. Kao što su to svojevremeno učinili Maria Grazia Chiuri i Pierpaolo Piccioli, isto je nadahnuće “bezbojnom” kolekcijom iz arhive, ispričao i Michele. Iz svog kuta.

Model Gunilla Lindblad i francuski glumac Gérard Falconetti u Parizu; Ona nosi Valentino. (Vogue ožujak 1972., photo: Alex Chatelain)

No osim “valentinovske” bjeline, Michele se pronašao i u krojevima, ekscentričnosti, slobodi i fluidnosti koje su obilježile sedamdesete godine, a samim time i smjer Valentina Garavanija. Bilo je tu i volana, i resa, i paisley uzorka, i turbana, baš kao što ima kod Michelea. Reći da u novom Valentinu “nema baš ništa Valentina” naprosto je pogrešno, a na momente zvuči i poprilično maliciozno. Ne bih, naime, imala ništa protiv konstruktivnih komentara kada bi oni bili potkovani temeljitim istraživanjem, a ne pukim manjkom simpatije. Nažalost, u slučaju Michelea upravo je to posrijedi. A ako imamo više od deset godina, komentari koje plasiramo u javnost trebali bi ipak ići dalje od pukog “sviđanja”.

Valentino nikada nije bio minimalist, više maksimalist, čak ni u 70-ima kada je bio na svom vrhuncu. Uvijek je postojao vrlo rimski osjećaj raskoši u njegovom radu, destiliran kroz njegovu opsjednutošću ljepotom, objasnio je Michele, vjerojatno predosjećajući kakvi će komentari dočekati novi Valentino. No, kada bolje razmislim, koliko je uopće važno pronalaziti “sličnosti” i “razlike”? Nimalo. Niti “kreativne” doskočice kao što su “Vucci”, “Valengucci” ili “Guccintino” ne znače ništa više od komentara kojeg će istomišljenici nagraditi virtualnim izrazima odobravanja. Oni ionako nikad neće promijeniti mišljenje. Ono što će presuditi Micheleovom stažu u Valentinu bit će, kako to obično biva, novčanici iz tabora onih kojima se sviđa, bez obzira na etiketu. A hoće li se to dogoditi, ostavit ćemo da presudi vrijeme.

Valentino Fall 1970 Ready To Wear, Getty Images

Lookbook: Courtesy of Valentino