Razlika između zanata i umjetnosti je 9 minuta i 9 stupnjeva

Anksiozni svijet intimnosti, distorzija tjelesne slike i održivi odnos između odgovornosti prema okolišu i umjetnosti samo su neke od tema i pitanja koja mlada slovenska interdisciplinarna umjetnica Meta Mramor doslovno pretače iz skica i ideja u svoja djela i istražuje kroz svoj rad.

Njezino stvaralaštvo nalazi se negdje na presjeku između unikatnog dizajna i umjetnosti. Usavršavanje znanja o tehnikama obrade stakla i drugih medija tijekom studija odvelo ju je u Njemačku, Češku i Estoniju. U sklopu grupnih projekata izlagala je u Ljubljani, Beogradu, Zagrebu, Rijeci, Pragu, Berlinu, Leipzigu, Bruxellesu, Lommelu, Tbilisiju i mnogim drugim gradovima, a prošle godine njezini su radovi bili među odabranima za međunarodnu izložbu The Venice Glass Week HUB Under 35 u Veneciji. Trenutačno njezin život oscilira između rodne Ljubljane i Wrocława u Poljskoj, gdje započinje doktorske studije. Uoči otvaranja izložbe u utorak u Gradskoj kući u Ljubljani, uspjela je u svom pretrpanom rasporedu izdvojiti malo vremena tijekom ovog kišnog vikenda za razgovor sa mnom.

Courtesy of Meta Mramor

Još od početka studija, kada se na smjeru Unikatni dizajn susrela s keramikom i staklom, bilo je jasno da će je staklo još više privući. Upravo taj prvi izazov – nemogućnost izravnog kontakta sa staklom tijekom oblikovanja – probudio je njezinu radoznalost. Što ga je bolje upoznavala, to su je više osvajale beskrajne mogućnosti obrade i tehnika. “Ne mogu zamisliti da se ograničim na samo jednu tehniku”, priča mi dok opisuje svoj proces. “Oduvijek me intrigiralo spajanje različitih pristupa. Na primjer, trenutačno istražujem neon bending – izrađujem staklene cijevi za neonska svjetla”, dodaje sa smiješkom. Često je upravo eksperimentiranje s određenom tehnikom i sam proces učenja ono što je vodi do konačnog rada. Njezina umjetnost, međutim, ne traži objašnjenja – ona govori sama za sebe. Bilo da se bavi duboko intimnim temama, poput radova Menstruacija (2020) i Distorzija tjelesne slike (2022), ili globalnim pitanjima, kao što je djelo Očuvanje (2024), Meta uvijek suptilno poziva promatrača da uroni u njezin svijet i osjeti poruku iza forme. Nerijetko i kroz interakciju.

U zajedničkom projektu pod nazivom Raz-bitje (2023), koji je osmislila s umjetnicom i dizajnericom Brigite Gantar, istraživale su životni vijek jednog predmeta, odnosno preispitivale mogu li materijali nastaviti „živjeti“ i nakon što se razbiju. Jedna od tri instalacije unutar projekta bile su glinene kugle, odnosno sfere savršenog oblika, koje su visile jedna pored druge sa stropa u prostoru. Na izložbi su pozvale posjetitelje u interakciju s radom, ohrabrujući ih da dotaknu instalaciju i zaljuljaju kugle, kako bi one počele udarati jedna o drugu. Zanimalo ih je koliko će daleko posjetitelji otići. Kada je performans započeo, prostor je ispunila zvukovna simfonija šupljih glinenih kugli koje su se lagano sudarale. Međutim, kada su se posjetitelji preselili u drugu prostoriju, gdje je Meta izvodila sljedeći performans, iz prethodne sobe začuo se zvuk razbijanja gline – netko je, u tišini i bez publike, odlučio ispitati krajnju granicu interakcije. Meta kaže da je sve više privlači interaktivna umjetnost jer želi u suvremenoj umjetnosti “osloboditi postavku” i pomaknuti granice onoga što je dopušteno, a što nije u galerijskom prostoru.

Trenutno na doktorskim studijima istražuje ono što naziva “skrivenim znanjem o staklu” – sve one vještine i uvide koji još nisu “utjelovljeni”, već se mogu steći isključivo kroz iskustvo. “Znanje o staklu je poput ledenog brijega. Ono što je opće poznato samo je njegov vrh, ali toliko toga još ostaje neistraženo. Staklo nudi beskrajne mogućnosti”, objašnjava mi. Svaka tehnika sama po sebi je vrhunsko umijeće koje se može usavršavati cijeli život. Istovremeno, kaže da staklo ne doživljava samo kao medij, već čak i kao ravnopravni subjekt. “Imam osjećaj kao da s njim vodim dijalog. Neke stvari možeš predvidjeti, ali odnos sa staklom je poput međuljudskih odnosa – nikada ne znaš točno kako će materijal reagirati.” Upravo taj proces neizvjesnosti i istraživanja ono je što je najviše intrigira.

Ponekad gotovo identičan proces dovede do potpuno različitih rezultata, baš kao što joj se dogodilo tijekom razmjene u Njemačkoj. Dan prije završne izložbe godine, njezin finalni rad još je uvijek bio u peći, pa je profesorici pokazala raniju verziju istog rada, izrađenu pod identičnim uvjetima. Na to je dobila komentar: “Just don’t put it on the floor because it looks like craft.” (“Samo ga nemoj staviti na pod, jer izgleda kao zanatski rad.”) “U umjetnosti se na zanat i dalje često gleda s visine, iako smatram da je zanatsko znanje neophodno za samo stvaranje. Priznajem, taj komentar me pogodio.” Rad koji je bio u peći bio je podešen na isti program kao prethodni, s tom razlikom što se pekao 9 minuta kraće i na 9 stupnjeva nižoj temperaturi. Međutim, rezultat je bio potpuno drugačiji. Staklo se previše istopilo, formirale su se kapljice, i umjesto jednog komada, sljedećeg dana iz peći je izvukla četiri dijela. Misleći da ne može lošije od toga, odlučila ih je postaviti u kompoziciju u prostoru. Kada je profesorica, neposredno prije otvaranja izložbe, vidjela njezin rad, rekla je: “Wow, now this is art.” (“Wow, e, ovo je sada umjetnost”). “Tada sam shvatila da je, očito, razlika između umjetnosti i zanata u 9 minuta i 9 stupnjeva”, kaže kroz smijeh.

Chocolate, Courtesy of Meta Mramor

U staklenom atriju ljubljanske Gradske kuće, 25. ožujka bit će otvorena njezina samostalna izložba pod nazivom Smrt slike, na kojoj će kronološki biti predstavljena četiri njezina projekta. Odabrani radovi nastali su u različitim zemljama, ali ih povezuje osobna ispovijest – različita emocionalna stanja kroz koja je Meta prolazila dok ih je stvarala. Neka djela bit će prvi put prikazana u Sloveniji, zbog čega vam toplo preporučujem da se uputite u centar Ljubljane i sami doživite kako Meta kroz hladnoću i čvrstoću stakla suptilno pripovijeda vrlo emotivne priče. U nastavku vam donosimo poseban uvid u ono što nas očekuje na izložbi koja se otvara 25. ožujka.

Photo: Roman Rus