U svom fokusu na senzorno uranjanje i s time pripadajuće elemente, “Uspavane ljepotice: Ponovno buđenje mode”—nova revija Costume Institutea, otvorena za javnost od 10. svibnja, nakon večerašnje Met Gale 2024.— ruši četvrti zid. Taj se efekt na izložbi postiže ograničenom upotrebom staklenih vitrina kao i s drugim nematerijalnim načinima.
Moglo bi se tvrditi da Andrew Bolton, glavni kustos, i njegov tim pokušavaju stvoriti neku vrstu sinestezije (neurološko stanje u kojem stimulacija jednog osjetila dovodi do stapanja iskustava u drugom) putem mirisa, zvuka i vida. Bolton prepričava anegdotu o mladoj posjetiteljici prošlogodišnje izložbe Karla Lagerfelda koja je pitala čuvara zašto ne može ništa dotaknuti, što je gotovo instinktivna radnja kad gledamo odjeću. Iako je dodir od primarne važnosti za doživljaj odjeće, osjet je to koji se u muzejima uskraćuje radi zaštite predmeta koje zauvijek drži u povjerenju. Naime dodir može ugroziti postojanost odjeće. Izloženost određenim razinama svjetla i masnoće kakvu koža proizvodi dva su faktora koji pridonose razgradnji tkanine. Fizički dodir ostaje nedokučiv u “Uspavanim ljepoticama”, ali ideja o njemu, primjećuje Bolton, je vrlo živa.
Izložba, kaže on, vas natjera da shvatite da je zapravo vaše osjetilo vida način dodirivanja…dodirivanja vaših osjećaja, dodirivanja vaših emocija, dodirivanja vašeg sjećanja. Uvijek je bilo pomalo frustrirajuće kada odjevni predmet dođe u muzej i jedino osjetilo koje vam stvarno preostaje je vid…možete se usredotočiti na konstrukciju, tehniku, vez, ali mislim da aktiviranjem ovih drugih osjetila također shvaćate da je vid mnogo složeniji od samog gledanja u nešto što je izloženo.