Razgovaram s tobom nekoliko dana prije lansiranja Chaos Angela—kako se osjećaš u ovoj fazi procesa? Je li lijepo imati distrakciju na snimanju?
Da budem iskrena, osjećam se izuzetno nervozno. Mislim da sam najviše ja u ovoj ploči i da sam iskrenija nego prije, pa ako se odbije, mislim da bi to bilo osobnije. Kad nešto stvaram, često mijenjam raspoloženja… Nije me briga što tko misli, želim biti divlja i buntovna! Želim stvarati umjetnost za jednu osobu koja će to razumjeti, a ja to osjećam tako čisto. Ako netko kaže: Ovome treba više hooka ili Ubrzaj tempo – ja kažem, Zajebi to. Nije me briga što se ljudima sviđa. Želim napraviti što god ovaj album jest! Ali onda to završim, i idem to izbaciti, i zapravo želim da se ljudima svidi. [smije se.] Pa sam morala na neki način razgovarati sam sa sobom i reći, ako ćeš biti ovako osjetljiva na kritike, moraš stvarati manje čudnu umjetnost. A ja to ne želim učiniti. Neću mijenjati svoj ukus da bih se više svidjela drugima, pa se moram znati nositi s kritikom. Radim na tome. Ipak sam još uvijek nervozna. Mislim da će mi probe ovaj tjedan sa svojim bendom, s kojim sam snimila ploču, i onda nastupi ovog vikenda pomoći da mi ne odvrate pažnju. Da samo sjedim i gledam u svoj telefon, to bi bilo loše.
To ima skroz smisla. Misliš li da sada imaš zdravije metode procesuiranja kritika, budući da si sada autorica u žiži javnosti?
Možda još ne. Radim na tome. [smije se.] Pokušala sam napraviti cijelu samo nemoj to gledati stvar, ali samo je zajamčeno da u najgorem trenutku, kada sam najranjivija, ili kada najviše tražim nekoga tko će mi reći da sam gubitnica kakva ponekad mislim da jesam, to je trenutak kad ću pogledati. Iako je jedna stvar koju ponekad radim jest ta da guglam sliku novinara, jer te to onda podsjeti da je on samo osoba. Ponekad se može činiti kao da ova presuda dolazi od Boga kada je vidite prikačenu uz ime velike publikacije, ali kada o tome razmislite drugačije, shvatite, Oh, to je samo osoba. Oni su obrazovane osobe, pametne osobe i vjerojatno su u pravu za mnogo toga. Ali to je također samo osoba, a postoje i drugi ljudi koji bi se mogli osjećati drugačije.
Potpuno razumem. Također mi se sviđa naziv albuma. Odakle je on došao? Jesi li si razmišljala o “Chaos Angel” kao vrsti arhetipa ili lika koji se provlači kroz cijeli album?
Pa, radila sam na filmu Wildcat o životu Flannery O’Connor. Tu je i pismo Flannery O’Connor iz kojeg uzimamo – uz dopuštenje – dijalog u filmu. Radi se o tome kako je znala udarati svog anđela čuvara, vrtjeti se okolo i pokušavala se oduprijeti tome. I to me jako pogodilo. I pomislila sam kako svi to radimo. Bilo da to želiš nazvati svojim anđelom čuvarom, ili svojim instinktima, ili svojim istinskim ja, svojim najboljim ja, svojom dušom, svojim duhom, kako god… U svim našim glavama postoji glas koji nam pokušava dati dobar savjet, koji kaže , Nemoj čitati recenzije, koji kaže, Mislim da bi trebao ići kući, ništa dobro se ne događa nakon 2 sata ujutro, koji kaže, Reci istinu. Ponekad se tome stvarno opiremo i borimo protiv toga. I još gore od toga, ponekad je i sam glas bolestan, i umjesto da vam da dobar savjet, ozlijeđen je ili povrijeđen ili zbunjen, ili vam se nešto loše dogodilo, a vaš glas vam više ne daje dobre savjete. Kaže: Ne jedi taj hamburger, nitko te neće voljeti ako se udebljaš. Kaže: Ne govori istinu, nitko te neće voljeti ako zna tko si zapravo. Puno sam o tome razmišljala, jer sam željela izliječiti svoj unutarnji glas i biti sigurna da mu mogu vjerovati. Želite se osjećati kao da možete vjerovati svojim instinktima, zar ne? I tako ploča na neki način personificira taj unutarnji glas, a ja sam joj dala ime anđela kaosa, koje je nadahnuto kršćanskim slikama, ali ubrizgano s puno moje izloženosti budističkim i hinduističkim bogovima i božicama od mog djeda po majci. Pa sam razmišljala o ovom liku anđela kaosa koji je odgajan da bude anđeo ljubavi, a onda siđe na zemlju i pokušava to biti—ali stvarno je teško. Umjesto ljubavi, tu je ludilo, kaos i uništenje, a onda ona mrzi samu sebe, jer se osjeća kao da to nije ono zbog čega je došla. Ali nakon nekog vremena ona shvaća da je kaos neophodan sastojak promjene, koji je neophodan sastojak ljubavi. Ponekad će ona unijeti kaos ili stres, ali to je u redu, jer to je neophodna stvar da bi se došlo do dijela gdje je ljubav, znaš? To je vrlo duga i zamršena priča o anđelu kaosa!
Photo: Andrew Lyman
Spomenula si te različite duhovne tradicije koje su utjecale na album – jesi li duhovna osoba?
Vjerojatno bih rekla da sam duhovno znatiželjna. Ni na koji način nisam bila indoktrinirana u bilo kakav religijski sustav kao dijete, što mislim da za mnoge ljude, posebno u Americi, može dovesti do te intenzivne traume oko vjere i tjera ih da isključe dobro kao i loše, jer mislim da se time puno može dobiti. No postoji mnogo toga što može kontrolirati u vezi s tim, a može i puno toga uzeti od vas. Osjećam se sretnom što mogu cijeniti dobre dijelove toga. Volim esej Davida Fostera Wallacea Ovo je voda – vrlo je poznat – ali on govori o ljudskoj sklonosti obožavanju i o tome kako je, koliko god religija destruktivna bila, na mnoge načine Boga bolje obožavati nego druge stvari koje bismo mogli staviti na njegovo mjesto, poput novca ili mladosti ili ljepote, ili samo sebe. Mislim da sam to prvi put čula s 15 ili 16 godina i stvarno mi je progovorilo. Bilo je to također otprilike u isto vrijeme kad sam počela čitati Flannery O’Connor, što je za mene i započelo to putovanje.
Reci mi više o tvom odnosu s radom Flannery O’Connor, posebno s obzirom na to da si radila na Wildcatu otprilike u isto vrijeme kada si pisali ovaj album. Smatraš li da likovi koje glumiš u svojoj glumačkoj karijeri na kraju prelivaju u tvoje pisanje pjesama općenito?
Oni se miješaju, i ja sam tako zahvalna za na tome. Jedna od najboljih stvari u mom životu je to miješanje. Toliko me inspiriraju likovi koje igram i svjetovi u koje ulazim glumeći taj lik. Filmovi koje gledate kako biste pomogli izgraditi svijet za taj lik, i knjige koje čitate, otvaraju vam um i proširuju vaš metaforički jezik te vam pomažu rasti i potiču vas da svijet vidite drugačije. Jedna od mojih najdražih stvari na svijetu je sjediti na snimanju i pisati pjesmu na poleđini scenarija, jer sam bila inspirirana nečime što se dogodilo u trenutku dok sam glumila. Vrsta emocionalne otvorenosti koja je potrebna za glumca odličan je katalizator za pisanje pjesama.
Jedan od aspekata tvoje glazbe koji se čini sjajnim na ovom albumu je tvoj smisao za humor. Je li ti uvijek bila namjera ubrizgati ovaj projekt s malo crne komedije?
Da, mislim, želim da budu smiješni. U pjesmama se često šalim. Osjećam da me ponekad ljudi shvaćaju vrlo ozbiljno iz nekog razloga, ali stihovi na Missing Out o tome da sam rođena s nogom na vratima, o čemu me mnogi ljudi pitali, je zapravo šala. Cijela dva stiha pjesme Missing Out zapravo govore o onome što zamišljam da bi drugi ljudi mogli reći o meni. Ovako se ponekad osjećam kako izgledam drugim ljudima. Ali možda moje šale jednostavno ne uspijevaju. [smije se.] Pretpostavljam da su za određenu publiku.
Jesi li dublje razmišljala o tome kako koristiti modu kao dio priče oko ovog albuma? Što ćeš nositi na turneji da uđeš u Chaos Angel mod?
Stalno razmišljam o tome. Odijelo s omota – crvenu suknju s crvenim slikarskim sakoom – imala sam na umu od samog početka rada na ovoj ploči. Znala sam da je to uniforma Chaos Angela, poput katoličke učenice s buntovnom stranom. A onda bih unijela nešto od mog osobnog stila u lik, pogotovo kako sam se više udaljavala od trenutka kada je ta ideja prvi put stigla—ne želim se osjećati kao da se oblačim u svoj kostim od prije godinu dana. Dizajnirala sam originalnu odjeću Chaos Angela s ovom nevjerojatnom krojačicom Wendy, a odnedavno sam radila s Harryjem Lambertom na oblikovanju stilskih izgleda za revije i nastupe. Pomaže mi da ostanem u duhu zapisa – da ostanem vjeran svom anđelu unutarnjeg kaosa.
Ovaj intervju je uređen i sažet radi jasnoće.
