Najuspješniji dizajneri današnjice sve češće zaranjaju u druge discipline – glazbu, književnost, arhitekturu – kako bi kroz njih oblikovali emocionalnu dubinu i složene narative jedne modne priče.
Isidora Mitri8 studenoga, 2025
Kada promatramo rad uspješnih dizajnera, primijetit ćemo da se inspiracija rijetko crpi isključivo iz same modne arhive. Oni koji stvaraju komade dovoljno snažne da nadžive sezonu i ostanu relevantni godinama, gotovo uvijek zaranjaju u druge discipline – poput književnosti, glazbe ili, možda najočiglednije, arhitekture.
Veza između mode i arhitekture izravna je, utemeljena na zajedničkim principima forme, linije, materijala i funkcije. I u modi i u arhitekturi cilj je isti: stvoriti strukturu koja ne samo da služi svojoj svrsi, već i prenosi emociju, duh epohe i, najvažnije, priču. Jedan odjevni komad konstrukcija je oko ljudskog tijela, baš kao što je zgrada konstrukcija oko životnog prostora. U oba slučaja autor koristi materijal i formu kako bi izrazio identitet.
Prisjetimo se kako je Zaha Hadid fluidnim formama preoblikovala poimanje prostora. Njezini se principi mogu prepoznati u radu najavangardnijih modnih dizajnera. Arhitekt ne stvara samo funkcionalan prostor – on kreira doživljaj. Slično tome, najuspješniji modni komadi nadilaze puku uporabnu vrijednost, a njihove kreacije postaju objekti dizajna, mali, nosivi spomenici nekoj ideji. Kada moda uspije ući u takav dijalog, odjeća i modni dodaci prestaju biti samo proizvodi.
Malo koji komad tako uspješno prevodi arhitektonski jezik u modni objekt kao što to čini torba Whitney modne kuće MaxMara. Ove godine slavi svoju desetu obljetnicu, a nije nastala u uobičajenom studiju za dizajn modnih dodataka, već kao rezultat suradnje s arhitektonskim studijem Renzo Piano Building Workshop. Priča započinje 2015. godine, povodom otvorenja novog Whitney muzeja američke umjetnosti u New Yorku. Torba je zamišljena kao izravan hommage talijanskom zanatstvu i spoju vrhunske tehnike, no ono što je čini posebnom jest njezin prepoznatljiv, rebrasti dizajn. Ti modularni, ritmični nabori na koži zapravo su vjerna interpretacija fasade samog muzeja. Torba je postala mala, nosiva skulptura.
Njezina bezvremenska elegancija i profinjena estetika doveli su je do statusa simbola talijanskog dizajna, što je potvrđeno uvrštavanjem u stalne zbirke prestižnih institucija poput pariškog Musée des Arts Décoratifs i Fashion Institute of Technology u New Yorku (FIT).
Deset godina nakon lansiranja, MaxMara obilježava jubilej torbe reizdanjem u limitiranom izdanju, proširujući ponudu s trinaest novih nijansi i šest različitih veličina. Poput filmskog lika koji evoluira kroz priču, torba je zadržala svoj izvorni identitet, a istodobno se prilagođavala novim funkcionalnim i estetskim zahtjevima. Komadi s takvom pričom, inspirirani fasadom zgrade i utemeljeni na ideji trajne forme, nude mnogo više od prolaznog trenda. Oni pružaju osjećaj trajnosti i pripadnosti jednom širem, bogatijem kulturnom narativu. A to je, na kraju, jedina istinska definicija luksuza.
Članak je nastao u suradnji sa brendom MaxMara.
