Logo
Please select your language

Home

Mauro Massarotto i njegov stil življenja, izgled prostora i životna filozofija - vječni godišnji odmor

Tena Razumović Žmara

25 svibnja, 2024

Mauro Massarotto je dizajner, kreativac i art direktor koji stoji iza mnogo kreativnih projekata, od mode, do glazbenih festivala. Uz njegovo ime i pojavu sam nekako uvijek povezivala sunce koje sja cijele godine, odmor, ljeto i svaki dan kao da je slavlje i sve prožeto nekom retro estetikom, retro atmosferom. I mislim da nisam pogriješila.

Naime, posjetili smo ga u njegovom domu u Madridu koji izgleda kao da je upravo sve – to. Mauro u svom radu, a očigledno i životu i prostoru u kojem obitava, nadahnjuje se Mediteranom, retro estetikom podneblja i kreira dizajne koji su jedan jako fini spoj pametnog dizajna s najvišim standardima kvalitete i modernog, ljetnog prizvuka mekanih osjećaja. Svojim radovima vodi kroz vrijeme i prostor. I upravo je takav i njegov madridski dom. Doduše, usudila bih se reći i rovinjski, i bilo koji drugi koji je imao ili koji će tek stvoriti. Sve je osobno. – govori Mauro. Kada sam se selio iz Barcelone u Madrid, selio sam stvari iz jednog u drugi stan, iz jednog u drugi, drugačiji prostor. A opet kada sam došao, bilo je kao da sam oduvijek, cijeli život ovdje. Njegov pristup uređivanju prostora je prilično nenametljiv, organski, osoban i nonšalantan. Istovremeno i brz. Nakon ulaska u stan, namjestio ga je u dva dana. Naravno, tek su onda na red došli detalji, slike, osobni predmeti i sl. U prijašnjem stanu je imao džunglu od biljaka, a ovdje je trebalo vremena da se biljke prilagode na drugačiju klimu.

I sada biljke i životinje, psi, zauzimaju njegov prostor i dio života. Zapravo, ne uzimaju, nadopunjuju. To me jako veseli. – govori – Taj spoj svega: i biljaka, i predmeta i život sa životinjama. Kako je sam kazao – Nije da imam jedan stil. Prije, u nekoj drugoj, bivšoj fazi života, imao sam mnogo komada iz sredine dvadesetog stoljeća, tzv. mid century komade. Sačuvao sam neke komade i nalaze se u nekim mojim drugim prostorima, u Rovinju, neke stvari sam prodao, neke sam poklonio. Sad u ovom stanu imam taj jedan surf, coffee table, dizajnerice Grete Juel Jalk, jako mi je drag, podsjeća me na jedan period mog života, podsjeća me na ljude.  Većina ljudi u mom životu nisu dizajneri, već su producenti, umjetnici, glazbenici. Imam više prijatelja iz svih drugih područja, nego iz mode. Mnogo stvari me podsjeća na druge ljude, prilično sam romantičan što se toga tiče. 

Kuća, zgrada u kojoj Mauro živi ima pak svoju zanimljivu priču. Radi se o La Casa de Pérez Villaamil, modernističkoj zgradi s početka stoljeća, djelo arhitekta Eduarda Reynalsa. Zgrada je izgrađena u periodu od 1906. do 1908. godine za inženjera Enriquea Péreza Villaamila, unuka slavnog slikara Jenaroa Péreza Villaamila. Njegovu arhitektonsku i dizajnersku viziju su, uz arhitekta Reynalsa, realizirali još kovač José García-Nieto López, stolar Antonio Maldonado te kipar Salvador Llongarríu koji potpisuje floralne dekoracije na pročelju. Drvenariju, stubište, prozore i vrata potpisuje glasovita Maumejean House. Kuća ima bogatu i šaroliku povijest, bilo je jedino logično da će Mauro Massarotto u takvoj zgradi naći svoj stan. Jedino osobe s toliko izraženom ljubavlju ka životu i karizmom mogu u potpunosti ispuniti jedan ovakav prostor. 

Iako je odustao od mid century komada kao dominantnog stila u prostoru, Mauro je eklektičnim, iako nenamjernim, spajanjem kreirao prostor u kojemu se živi, bez obzira radi li se o skupocjenim dizajnerskim komadima ili običnim predmetima koji krase većine domova. Ja sam rak u horoskopu, podznak lav, meni je dom najbitniji. – objašnjava Mauro slikovito. – Ja moram imati sve svoje stvari uz sebe, moram se dobro osjećati, volim taj permanent vacation osjećaj u domu. A dom stvarno izgleda kao mjestu u koje želite pobjeći od svakodnevice. Gdje se želite odmoriti, ostaviti stres posla iza sebe. – Jako mi je bitan osjećaj opuštenosti, takva vibracija. Kao što on sam voli za sebe kazati da je dizajner koji – ne dizajnira, tako je Maurov životni prostor, stan ispunjen i dizajnerskim komadima no koji ne dominiraju prostorom, već ga nadopunjuju. Tako odmah primjećujemo radni stol Hommage a Mondrian kojeg je dizajnirao Danilo Silvestrin za Rosenthal Einrichtung, šarenu Miamina stolicu koju potpisuje Salviati & Tresoldi za Missoni i Saporiti. Oni svi prirodno postoje uz mnogo dekora iz osamdesetih godina i umjetničkih radova koje potpisuju sada renomirani domaći umjetnici Marina Mesar a.k.a. OKO, TARWUK i Zlatan Vehabović, između ostalih. Mauro na svojim zidovima ima njihove, mogli bismo slobodno kazati, ranije radove, a koji su stvarno sjajna umjetnička djela. 

Volim spajati komade, intuitivno ih uzimati i spajati u prostoru. Ja se ne vodim planiranjem na način da gledam makijavelistički koji komad ide s kojim drugim komadom, gdje u prostoru, kako bih kreirao dizajnersku savršenu cjelinu. Mnogi moji prijatelji dobro znaju da se moj prostor može transformirati za čas. Ja promijenim cijeli stan u jednom vikendu, razmjestim namještaj, slike, zamijenim sobe… Dodala bih, poput ljetovanja, odmora, svaki put na nekoj drugoj osunčanoj lokaciji. 

 

Mnoge dizajnerske komade namještaja nabavio mu je ASPARAGVS (Studio Asaparagus) poznat po istančanom ukusu i dobrom nosu kada je u pitanju pronalazak komada. A da su tu vibra i emocije bitni vidimo po tome da mu je upravo stolić, čije podnožje čini zapravo skulptura delfina u pokretu, donio ASPARAGVS. Maurov spirit animal je upravo delfin. Priča prostora i čovjeka tu dobiva svoj puni krug. A i pas mu se zove Delfina. 

 

Ja ne bih mogao živjeti u kući s previše stvari, ne bih mogao živjeti u kući hoardera. Selio sam se mnogo puta, živio sam na raznim mjestima, kontinentima i tako se učiš da čistiš stvari iza sebe, od sebe. Stvari su mi drage, ali mi nisu bitne. Drage su mi slike prijatelja umjetnika. Ako bih morao izdvojiti najdraže stvari, to bi bile njihove slike, imam ih iz svakakvih njihovih umjetničkih faza. 

Zanimalo me što Mauro misli da estetu čini estetom, što mu je bitnije funkcionalnost ili estetika? Prilično je banalno; ja pazim na detalje, ali nisu mi presudni. Funkcionalnost mi je bitna. Ja sam komotan, volim da mi sve radi, funkcionira i da je udobno. Volim lijepe stvari, volim da svaka stvar ima svoju važnost, no najvažnija je ljubav i zdravlje, ljudi s kojima se provodi vrijeme, život. Sve ostalo se može napraviti. 

Za kraj je Mauro otkrio svoj svakodnevni ritual koji oplemenjuje njega, njegov život, a i prostor čini privlačnijim, ako je to uopće moguće. – Prvo što ujutro napravim su kava ili čaj, plivanje, šetnja psa i sportske vijesti, nikakve druge vijesti, samo sport. Volim imati to vrijeme za sebe svako jutro, trudim se tada ne čitati mejlove i poruke i dan započeti relaksiran, na miru i da je prostor ispunjen upravo takvom, lijepom energijom.

 

Photo: Pepe Lobez @pepelobez

Film Lab: Aulaga @aulagalab

VOGUE RECOMMENDS