Jadranska magistrala: Filmski doživljaj kroz vetrobransko staklo

Svake godine, s prvim ljetnim danima, odmah po završetku škole, moja obitelj zaputila bi se zmijolikim putem Jadranske magistrale – na more. Put od Zagreba do Biograda na Moru zapravo nije dug, mogla bih slobodno kazati da samo jednim malim dijelom zahvaća Jadransku magistralu, no ona se osjeća čim prođete Karlovac.

Jadranska magistrala značila je natrpan auto ili gužvu u autobusu. S nerijetko zavezanim putnim torbama i koferima na krovu stojadina, peglice ili fićeka; Jadranska magistrala značila je neudobno putovanje i najveću sreću na svijetu. Sjećam se, jednom nas je tetak, sve nas dicu, odvezo na more zgurane u peglici. Ja sam se putem cijelo vrijeme pridržavala za rub natrpanog kofera. Brisala se granica između prtljažnika i stražnjih sjedala. Udobno i praktično, nema šta! Nekada je pauza putovanja bila u Borju, pa u Macoli, a sada odmorišta dobivaju i neka nova imena, mijenjaju identitete, sve u skladu s novim vremenima i novim generacijama.

Bez obzira na protok vremena, na izmjenu generacija ljudi i vozila, bez obzira na konkurentsku autocestu, Jadranska magistrala je tu, postojana, trajna, zauvijek. Ona povezuje napuštena i nova mjesta, povezuje prošlost i budućnost, ona povezuje nepovezivo.

Magistrala, kako je svi skraćeno zovemo, kreće od Trsta preko Pule, Rijeke, Zadra, (Biograda na Moru), Splita, Ploča i Dubrovnika te vodi do Ulcinja, u ukupnoj duljini od cijelih 1006 km. Ovo je važna cesta, cesta koja je utjecala na mnoge generacije ljudi od početka do zadnje destinacije. Umjetnik Mark Požlep je u ljubljanskoj Cukrarni nedavno postavio izložbu, inspiriranu njome ili bi čak njegove radove mogli gledati kao hommage Magistrali. Ovisno kako gledate; iz pozicije starta ili finiša. Složena priča o Jadranskoj magistrali odvela je Marka Požlepa na dugo putovanje i duboko u istraživanje u koje su uključeni stručnjaci iz drugih područja i iskazi svjedoka iz prve ruke koji su mu pružili širok spektar informacija o cesti koja prolazi kroz pet država i dira još barem toliko generacija.

Photo: y0y production

Kao i dosad, Požlep je i ove godine u istraživanju udružio snage sa stručnjakom iz drugih disciplina; ekonomistom Igorom Feketijom te su zajedno prikupili podatke o gospodarskim i društvenim promjenama te utjecajima tijekom i nakon izgradnje ceste. Za predstavljanje različitih priča i činjenica na izložbi umjetnik se odlučio za dva medija: performans i crtež. Požlepova poetska interpretacija vodi promatrače u svijet nejasnih granica između stvarnosti i slučajnosti kao intimnog iskustva umjetnika, u svijet u kojem poruka suživota i poštivanja različitosti ima prednost pred jednostavnim iznošenjem činjenica. Umjetnik na taj način odustaje od izlaganja prikupljenih materijala, ostavljajući samo metafore i osjećaj. Izložba prigodno nosi naziv Permanent Vacation, zapravo savršenu metaforu tog osjećaja.

Čitajući i promatrajući Vaš rad Permanent Vacation, isprva me malo iznenadio jer sam na trenutak zamislila da se radi o koncertu. Možete li pobliže objasniti koncept forme izložbe i rada i kako to da ste se odlučili na takav intermedijalni način realizacijei predstavljanja rada?

Projekt je započeo istraživanjem Jadranske magistrale. S prijateljem i suradnikom, ekonomistom Igorom Feketijom, sjeli smo u auto i prešli put od Trsta, na granici Slovenija Italija, do Ade Bojane, na granici sa Crnom Gorom i Albanijom, 1006 kilometara. Sedam različitih sklopova koji su se formirali tijekom istraživanja: Jadranska magistrala, gastarbajteri, dinamitaši, hotel Haludovo, nudizam, Jadrolinija i izbjeglice, predani su u ruke pjesnika Muanisa Sinanovića, koji je napisao sedam pjesama, a glazbu za njih je napisao Gašper Piano. Video performans, koncert za nijeme promatrače, bio je izveden na posebnim lokacijama uz Jadransku obalu; na brodu Jadrolinije, ispred ruševina Hotela Palace na Haludovu, u Mitićevom motelu, pored Jadranske magistrale i u Bakarskom zaljevu, s pogledom na rafineriju. Izvođeno je sedam prije opisanih komada u sastavu električna gitara, piano i vokal, Požlep. Kako je napisala Neva Lukić; referirajući se na fenomen ljetnih terasa – Požlep više nije nijemi pripovjedač, kao u crtežima i zapisima, već postaje suvremeni trubadur jugoslavenske Route 66. Crteži su nastali na osnovi raznoraznog vizualnog materijala koji sam skupio tijekom istraživanja i ilustrira pregled povijesnih događaja.

Magistrala je prošlo vrijeme dominirala hrvatskim domovima zbog dokumentarnog serijala istog naziva, a koji je izazvao veliku dozu nostalgije valjda kod svih gledatelja. Što Vama Magistrala znači, na osobnoj razini? I zašto ste baš za nju odlučili kao motiv za svoje stvaralaštvo?

Ovaj put predstavlja kičmu razvoja obalnog turizma u Jugoslaviji. 1.006 kilometara jugoslavenske Route 66 protežu se od Trsta do granice Crne Gore i Albanije, prolazeći kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Crnu Goru. Politička direktiva u vreme njegove izgradnje bila je sljedeća: Sa psihološkog i estetskog stajališta, Jadranska magistrala mora biti dizajnirana tako da se kroz vjetrobransko staklo otkriva kao film u kojem putnici mogu uživati tijekom cijelog puta. Mnoge društveno-političke promjene u Jugoslaviji mogu se pratiti kroz razvoj Jadranske magistrale, posebno, kako je već spomenuto, kroz razvoj obalnog turizma koji se poklopio sa prelaskom iz socijalizma u kapitalizam. Također je fascinantno u smislu kontradikcija tog vremena: socijalni turizam i bum masovnog turizma; socijalizam i Bob Guccione, koji je izgradio hotel Haludovo Palace na otoku Krk 1970-ih godina; trokut Haludovo – Goli otok (politički zatvor i radni logor u desetljećima poslije Drugog svjetskog rata) – Brijuni (nakon Drugog svjetskog rata, predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito učinio je Brijunima svojom osobnom državnom ljetnom rezidencijom); lokalni pastiri ukorijenjeni u tradiciji i nudistički turizam koji je generirao 70% prihoda od turizma; izgradnja hotela i ribolov dinamitom…

Photo: y0y production

Što je Permanent Vacation Vama i kako taj termin povezujete s Magistralom? Nekima je Magistrala dugi i teški rad, asocijacija na njega. Može li se Permanent Vacation u tom slučaju čitati kao ironijsko povezivanje s Magistralom?

Permanent Vacation je više povezan sa preispitivanjem cilja. Što nam je potrebno i što smo spremni učiniti kako bismo došli do tog cilja? U metaforičkom smislu obuhvaća Jadransku magistralu kao nosioca te ideje i kroz povijesnu, političku, socijalnu i ekološku raščlambu perioda od 1945. do raspada Jugoslavije ističe promijene koje su se dogodile na ovom području.

Socijalni turizam je bio prilično razvijen uz Magistralu, no s dolaskom kapitalizma, sada Magistralu povezujemo s dva tjedna brzog ljetnog godišnjeg odmora, nešto što je u potpunosti suprotno od onoga kako je boravak uz magistralu zamišljen? Koje je Vaše viđenje tih odnosa, i kako ste mu pristupili u svojem radu?

Smatram da je to slika vremena u kojem živimo i mislim da je vrlo bitno preispitivati ta pitanja, posebno zato što smo već imali primjer sistema koji je bio suprotan kapitalizmu i masovnom turizmu koji se događa sada.

S Vašim performansom postavljate i pitanje glazbe i zabave uz Magistralu. Kako sami vidite razvoj i ostalo zabavno stvaralaštvo tog doba i je li preživjelo?

Glazba koja se na terasama svirala u šezdesetim i sedamdesetim godinama veoma se razlikuje kako u kvaliteti izvedbe tako i u sadržaju od glazbe koja je na terasama predstavljena danas. U masovnom turizmu, nažalost, kvantiteta je važniji od kvalitete.

Photo: y0y production

Vjerujem da ste, ako ništa kao dječak, putovali duž Magistrale, ove vijugave, zmijolike ceste koja se proteže od Trsta do Budve, povezujući pet zemalja. Koje emocije i sjećanje vežete uz nju tada, a kako je vidite danas? Magistrala kao svjedok velikih promjena, vremena, a opstaje, samo u drugim kontekstima…?

Rođen sam 1981. tako da sam još išao na more Magistralom. Veliki autoput izgrađen je tek puno godina kasnije i Magistrala ima vrlo snažnu komponentu u mom sjećanju, to je put koji me dovodio do Jadrana. Sada je vidim skoro kao muzejski artefakt, svjedok velikih promjena, ideja i drugačijih vremena.

Na poetičan način brišete granice između vremena i prostora Magistrale, a istovremeno u suradnji sa stručnjacima i profesionalcima donosite podatke i informacije o Magistrali koje, vjerujem, većina ne zna. Barem ne većina mlađih generacija. Kako ste uspjeli pomiriti taj nostalgičan, emotivan trenutak s tim neutralnim, neki bi rekli hladnim trenutkom brojki i informacija?

To je period s vrlo jakim emotivnim nabojem koji ljudi različito doživljavaju. Mislim da je pjesma sredstvo sa dovoljno slobode kako bi izrazila različite nivoe apsurda i prenese sadržaj sa humorom. Tko pjeva zlo ne misli.

Izložba Permanent Vacation može se pogledati do 17. rujna, u ljubljanskoj Cukrarni te do 5. listopada u beogradskoj Hestiji. Taman do kraja ljeta. Taman za dobru dozu ljetne nostalgije. Ili da bacite pogled kroz prozor u prošlost. Kako bi možda malo bolje cijenili ono ispred sebe, budućnost.