Arts
“Tako sam nervozna!” izjavila je jučer Marina Abramović javivši se iz Londona. “Ne postoji niti jedan umjetnik, a ne govorim o pjevačima, oni su druga kategorija, već vizualni umjetnik, koji je ikad prije učinio ovako nešto, i to pred 250 000 ljudi. Potpuno sam poludjela.” Za manje od 24 sata Abramović je trebala izaći na Pyramid Stage u Glastonburyju, kultnu glavnu pozornicu festivala, i zatražiti sedam minuta šutnje. “Znam da radim nešto što je važno i volim rizik. Spremna sam i na neuspjeh.”
Tema ovogodišnjeg festivala je “Mir”, bez obzira na taj koncept, ono što je Abramović večeras napravila je nešto nekonvencionalno. Idemo na glazbene festivale kako bismo pobjegli od stvarnosti i svakodnevice, ali Abramović je Glastonbury pretvorila u hram refleksije. “Ljudi dolaze kako bi se dobro proveli. Piju, drogiraju se, vrijeme je lijepo. No tražim od njih da šute i da razmisle o stanju ovog planeta, koji je trenutno pravi pakao.”, rekla je, ukazujući na probleme uključujući globalno zatopljenje i ratove u Ukrajini i Palestini. “Toliko toga može poći po zlu, ali ja ću stajati tamo, raširenih ruku.”
Abramović je učinila tišinu najmoćnijim alatom u svom radu – sjetite se “The Artist Is Present ”. Ali sinoć je bilo mnogo ambicioznije. Abramović je trebala imati ukupno pet minuta na pozornici, što se na kraju pretvorilo u oko deset minuta kada je PJ Harvey , čiji je nastup trebao uslijediti nakon Abramovićine intervencije, odustala od pjesme u svom setu kako bi produžila vrijeme Marini Abramović na piramidi, ostavljajući joj malo prostora za manevriranje.
Umjetnica je razgovarala putem Zooma iz svoje hotelske sobe, gdje je upravo završila s dotjerivanjem: svileni ogrtač u stilu kimona koji je za nju napravio nitko drugi do njezin bliski prijatelj Riccardo Tisci . “Novinari me pitaju: ‘Kao umjetnica, što ćeš raditi?’”, razmišlja Abramović. “Znam što radim, ali što ti radiš kao novinar, kao filmaš, kao radnik? Svi mi imamo mogućnost mijenjanja.” To uključuje i modu, unatoč tome što je industrija naizgled slijepa na katastrofe koje se oko nje odvijaju.
Abramović tijekom završne montaže Foto: Linda Nylind
“Nije lako nositi ovu haljinu, jer ne nosiš haljinu, nosiš simbol”, rekla je Abramović o svom izgledu. Photo: Linda Nylind
“Moda je u krizi.”, kazala je Abramović. “To je recikliranje različitih dizajnera za različite marke; sve je u sadržaju. Ali jučer je bila aukcija za odjeću Vivienne Westwood , tražila sam stvari i razmišljala kako je revolucionarna, kako nevjerojatno progresivna bila u to vrijeme, promišljajući o društvu i šaljući poruku. Zatim sam pomislila na Riccarda i kako je promijenio svijet donoseći couture na ulicu, imajući gay i transrodnu zajednicu u svijetu mode. U to vrijeme nitko ništa od toga nije radio.”
Tisci i Abramović često su surađivali. Bilo je to vrijeme kada je napravio kostime za njezinu operu 7 smrti Marije Callas i vrijeme kada je ona umjetnički režirala njegov Givenchy u proljeće 2016. , održan na 14. godišnjicu 11. rujna u New Yorku. “Tako je lijepa haljina. Riccardo je napravio nevjerojatan koncept”, kazala je Abramović o sinoćnjem ansamblu. “Razmišljala sam kako predstaviti tu ideju, a on je napravio ovaj simbol mira. Kad stojim tamo, ne izgleda ništa posebno, ali kad raširiš ruke, to je znak mira. Završit će u muzeju.”
Tisci se oglasio putem e-pošte: “Budući da je poruka bila mir kroz tišinu, razmišljali smo o tome što tišina zapravo znači: ona je uvijek nastavak stvarno jake emocije. To je ono što je ova haljina morala utjeloviti. Inspiracija je došla iz velike umjetnosti japanskog kimona. Svidjela nam se ideja da to pretvorimo u znak mira. Puno smo se igrali s tamom na našem modnom putovanju, pa je bilo jako dobro i kao poruka odabrati svjetliju eteričnu kreaciju za ovaj poseban trenutak.”
Tisci je trenutno slobodan, nakon što je napustio Burberry krajem 2022. “Nakon gubitka majke, koja mi je oduvijek bila najvažnija osoba u životu, sretan sam što ću se malo odmoriti. Radio sam cijeli život! Stoga uzimam vremena da uživam prije nego što ponovno izađem na svjetlo,” rekao je. “Zbog naše veze, Marina i ja često zovemo jedno drugoga za podršku u velikim prekretnicama naših života. Pitala me imam li vremena učiniti to za nju. Uvijek ću naći vremena za Marinu.”
Marina Abramović izvodi “Seven Minutes of Collective Silence” tijekom trećeg dana Glastonbury Festivala 2024. Fotografija: Joe Maher/Getty Images
Tijekom godina, Abramović je prigrlila modu kao malo koja vizualna ili izvedbena umjetnica njezine generacije. U 70-ima, rekla je uz smijeh, umjetnici su “nosili samo prljave traperice…. Moda je bila neprijatelj, crvene usne i crveni lak za nokte, a vi ste se previše trudili. To se smatralo strašnim”, rekla je. “Uvijek sam se osjećala jako ružno kao žena, a nikad se nisam osjećala sigurno kao umjetnica. Nikada nisam imala samopouzdanja kao žena.” Ali tada je, prisjetila se, pronašla modu kao alat. “Nije loše osjećati se osnaženo, osjećati se zapravo dobro u svojoj odjeći. Otkrila sam to i prestala osjećati krivnju zbog mode.”
Ključni trenutak, sjeća se umjetnica, bilo je čuti nešto što se pripisuje dizajneru Isseyju Miyakeu. “Bila sam impresionirana kada su ga pitali: ‘Zašto ti je odjeća tako velika?” I rekao je nešto zbog čega sam shvatila koliko je ovo važno. Rekao je: ‘Zato što volim imati dovoljno prostora za život duhova.’” Shvatila je, rekla je, da dizajneri mogu biti duhovni ljudi. “A onda je došao Riccardo i učinio da se osjećam sigurnom kao žena kakva jesam – da mogu utjeloviti odjeću i još uvijek biti vokalna umjetnica.” Od tada, rekla je, za nju su se moda i umjetnost stopile jedna u drugu.
Abramovićina intervencija na Glastonburyju mogla bi se zabilježiti kao novi vrhunac umjetnosti. “Toliko je bijesa posvuda u svijetu, i ratova ima posvuda, i globalnog zatopljenja i siromaštva, i nereda u Ukrajini i Palestini,” rekla je Abramović, “prije je ovo bio Afganistan, a prije je bio Iran, i prije je bila moja vlastita država, slavenski ratovi, a prije toga je bilo nešto drugo. Gledam ovu veliku sliku, da se ljudska bića neprekidno ubijaju, a mi nikada nismo naučili lekciju o opraštanju,” rekla je. “Ono što mogu poručiti ljudima je da, ako promijenite sebe, promijenit ćete i druge.” Kao primjer revolucije kroz mir navela je Mahatmu Gandhi. “Odbacujemo tu mogućnost. Šutnja nije nešto što je otpor, nije protest. Tišina je stvaranje veze sa sobom i drugima kako biste shvatili što ja mogu učiniti – ne što oni mogu učiniti, što ja mogu učiniti. Uvijek kritiziramo nekog drugog, ali nikada ne gledamo sebe.
