Dizajnerica Marija Kulušić otkriva koje je komade nedavno "ulovila" na resale platformama

Prošlog sam tjedna, sasvim nenadano, u jednom zagrebačkom vintage storeu nabasala na lakirane Miu Miu salonke s početka milenija. Besprijekorno očuvane, kao da nikada nisu dotaknule prašnjavi gradski asfalt, s “reda radi” kitten heel potpeticom i velikom zlatnom kopčom na prstima – bile su jedan od onih preloved dragulja oko kojih se ne razmišlja predugo. I nisam. Kao što ponosne susjede pokazuju fotografije svojih unuka, sljedećih sam dana pokazivala njihovu sliku svim sretnicima koje sam susrela, očekujući da ih obaspu superlativima o najljepšim cipelama kojima je čovječanstvo imalo čast svjedočiti i da to oduševljenje pokažu iskrenim facijalnim ekspresijama.

Ako bih, nakon svog dugogodišnjeg thrifting staža, trebala podvući crtu i reći što me najviše veseli u tom procesu traganja za stvarima koje će me oboriti s nogu to bi svakako bio faktor iznenađenja. U vintage shopping se ne ide s namjerom da kupiš bijeli pulover jer ćeš na kraju završiti s balonerom i šeširom, a kad kreneš po baloner naići ćeš na deset bijelih pulovera. I to je sasvim OK. Vintage shopping je rollercoaster. Baš kao i u životu, najbolje stvari pronađeš kada prestaneš tražiti. Tu simbiozu uzbuđenja i euforije, koja vas navodi da cipelama skladate simfonije i “opsjedate” slučajne (ne)sretnike njihovim fotografijama, teško je objasniti nekome tko ne thrifta, no oni koji redovno upražnjavaju taj čudnovati “hobi” itekako znaju o čemu pričam. Jedna od njih je i zagrebačka dizajnerica Marija Kulušić čija je garderoba prava riznica sjajnih Céline cipela (iz vremena dok je brend još imao naglasak na slovu e), dizajnerskih torbi i runway komada koje je skupila tijekom godina traganja za rijetkim modnim draguljima.

Radoznala poput djevojčice koja jedva čeka proučiti novu Barbiku svoje prijateljice, ulazim u Marijin showroom jednog poslijepodneva ne bih li vidjela kakva je sve čudesa s resale platformi dodala svojoj kolekciji otkako smo se posljednji put vidjele. Već s vrata, uz bukete suhog cvijeća koje Marija aranžira tako da svoj besprijekorni stil unosi u sve što dotakne, dočekuje me štender na kojem uredno posložene vise stvari, a oko kojeg su se utaborili parovi svakojakih cipela. Jedne od prvih koje primjećujem su krznene Céline natikače za koje komentiram kako su poprilično iznenađenje u Marijinom arsenalu no ona već ima strategiju kako će ih nositi. Loewe haljina pepita uzorka s našivenim grudnjakom koje kombinira s jednostavnim hlačama u tamnoj boji samo su jedno od rješenja. No osim spomenutih, tu su i Jil Sander kožna torba minimalističkog stila u svijetlo smeđoj nijansi, Balenciaga sandale s upadljivim bijelim vezicama, jedne Maison Margiela MM6 gležnjače s ovalnom bijelom petom i uski Maison Margiela x H&M top s printom “grudnjaka” zbog kojeg zaključujemo da Marija s tim motivom ima neku posebnu sponu. To su samo neki od komada koje je dizajnerica kupila u posljednje vrijeme, a neki pak još čekaju svoju priliku da prvi put zablistaju u Marijinom stylingu.

Za razliku od nekih kolekcionara koji svoje komade drže podalje od vanjskih uvjeta, izolirane poput kakvih muzejskih izložaka kojima je dopušteno diviti se samo izdaleka, Marija sve thriftane stvari nosi, bez obzira na to koliko su rijetke. No iako ih kombinira u svakodnevnim outfitima, nerijetko s vlastitim dizajnom, priznaje kako ih ipak s posebnom pažnjom čuva. Najčešće, kaže, traži cipele i torbe. “Svi komadi koje sam nabavila u posljednje vrijeme kupljeni su online preko raznih stranica koje prodaju vintage i second hand dizajnersku odjeću i modne dodatke, kao što su Vestiaire Collective ili Vinted. Na neke od njih sam slučajno naišla dok sam druge zaista ciljano tražila jer su mi bili zanimljivi. Sve su to komadi koje rado nosim, ali i posebno čuvam jer znam da do nekih više nije moguće doći”, govori dizajnerica. 

S obzirom na to da sama nemam niti jednu thrifting strategiju u rukavu i prepuštam se sreći, nadajući se da će mi svemir baciti u krilo komad iz snova (što se s vremena na vrijeme i dogodi), ne mogu ne pomisliti postoji li trik koji mi je dosad promaknuo. Imajući na umu Marijinu kolekciju Céline cipela iz ere Phoebe Philo, pitam je gradi li se takav arsenal slučajno ili je riječ o predanom traženju u koji su uloženi sati i sati neumornog scrollanja. Naravno, nadam se otkrivanju svetog grala i besramno priželjkujem usvojiti Marijin know-how, no ona me razuvjerava: “Nema tu posebnog trika, osim da budete uporni u traženju i odredite što točno želite. Možete tražiti recimo samo po jednom brendu. To često zahtijeva dosta vremena, ali se ponekad zaista isplati.”

Dok obuva Balenciaga sandale s bijelim vezicama napominje mi kako je ovo prvi put da ih nosi i kako su ustvari savršene za event na koji idemo kasnije. Kimam potvrdno. Jedini trik koji ima, nastavlja, je taj da ne razmišlja previše kada naiđe na komad koji joj se sviđa. “Uzbuđenje koje osjećam kad naiđem na rijedak komad teško je opisati – tada ne oklijevam s kupnjom, jer predugo premišljanje često znači i propuštenu priliku. Uz to, ključno mi je da svaki komad koji kupujem bude očuvan, nenošen ili u izvrsnom stanju,” govori Marija napominjući kako uvijek kupuje sa stranica koje imaju opciju provjere autentičnosti. “Platit ću provjeru autentičnosti ako nisam sigurna u nju, no u većini slučajeva dobro istražim komad koji kupujem i znam kako bi on trebao izgledati. Nikad do sada nisam imala loše iskustvo s takvom vrstom kupovine”, zaključuje.

“Koji ti je omiljeni komad koji si dosad pronašla thriftajući?”, pitam je znajući da će odgovor sigurno biti zanimljiv. “Najdraži komad koji sam ulovila prije par godina su Celine cipele s nalakiranim crvenim noktima. Na njih sam naišla sasvim slučajno i kupila ih za poprilično nisku cijenu, a danas ih rijetko vidim u prodaji – platila sam desetinu iznosa koji se danas za njih traži. Često na prigovore svog partnera, što će mi toliko cipela, odgovaram da ih čuvam za crne dane”, govori uz smijeh dodajući kako svoju kolekciju ipak nema u planu prodavati. Znam točno o kojim je cipelama riječ jer ih Marija nosi često kombinirajući ih na različite načine, a spomenute cipele uvijek budu povod za započinjanje razgovora s onima koji ih dotad još nisu vidjeti.

No tamo gdje postoji radost i uzbuđenje, postoji i suprotna strana, a to je žaljenje za propuštenim prilikama. Svatko tko thrifta ima na svojoj “listi neprežaljenih stvari” barem jednu stavku koje se s vremena na vrijeme sjeti pitajući se što mu je bilo. Ja, kao profesionalni prokrastinator, imam ih pregršt. “Naravno da mi se dogodilo da propustim dobru priliku, i to ne jednom, već bezbroj puta”, govori Marija: “Predugo bih se premišljala i na kraju ostala bez željenog komada, što me naučilo važnu lekciju – za one stvari koje zaista žarko priželjkujem, treba reagirati odmah.”

Možete se smijati koliko hoćete, no jesam li vam rekla da iz thriftanja možete izvući i životne spoznaje?

Photo: Senja Vild