Marija Kulušić: "Nema tu previše mističnosti. U pozadini se odvija rad i još rada"

Svaka kolekcija koju modna dizajnerica Marija Kulušić stvara u svom zagrebačkom ateljeu protkana je pričom i neopipljivom notom posvećenosti koja zahtijeva vrijeme. Poput kakvog starog majstora koji svakom detalju pristupa studiozno, unoseći u njega svu svoju strast, perfekcionizam i radoznalost, njezina moda posveta je nekom minulom dobu kada smo stvarali drugačije, s dubokim poštovanjem prema onome što će nas putovanje do kreacije naučiti i što ćemo, na koncu, iza sebe ostaviti. 

Marijin rad ogledalo je njezine životne filozofije i njezinih vrijednosti. U svijetu koji nemilice juri, a nastojanje da ga sustignemo rastapa se u bezličnoj površnosti, jedini način da kreiramo nešto istinski vrijedno jest da se na nemilosrdni protok vremena ne obaziremo, uranjajući u proces stvaranja promišljeno i polako. Upravo ta filozofija razlog je zašto Marijine kreacije imaju bezvremenski naboj. Otkako je 2017. godine pod vlastitim imenom osovila na noge ready-to-wear etiketu odjeće i modnih dodataka, njezin rad beskompromisno slijedi iste principe i istu viziju odražavajući pritom svu njezinu autentičnost i predanost kvaliteti u svakom segmentu stvaranja, od odabira materijala do finalne izrade. Crpeći nadahnuće iz nevjerojatne palete izvora, svaka kolekcija prošivena je nekom drugom pričom, a suvremene siluete spojene su u čudesnu sinergiju s tradicijom koja u njezinu estetiku unosi element iznenađenja. 

U suradnji s lokalnim zanatlijama, svoje kolekcije uvijek nadograđuje delikatnim, ručno rađenim detaljima koji često bude pomalo zaboravljene uspomene. U vječitom traganju za još neispričanom pričom, često uranja u umjetnost “posuđujući” od nje poneku neobičnu tehniku i istražujući kako se ona može preseliti na tkaninu, a ne ustručava se niti potražiti ju na mjestima na koja smo posve zaboravili, kao što su primjerice prašnjave “arhive” naših ormara. Kukičanim stolnjacima ili dekama prepoznatljivog dizajna, kakvima smo se nekoć grijali, svojim domišljatim vizijama udahnjuje tada neki novi život transformirajući ih u prozračne ljetne haljine ili tople zimske kapute. Zaboravljeni predmeti dovitljivim recikliranjem dobivaju posve novi smisao, a njezina odjeća poseban emotivni naboj s daškom nostalgije. Iako se svojim radom opire očekivanjima modne industrije, koja u želji za profitom bespoštedno guta kvalitetu, Marija je uspjela pronaći svoje mjesto pod suncem gdje može stvarati slijedeći svoja pravila, a upravo taj otpor da se pokori neodrživoj produkciji osigurao joj je prepoznatljivost na modnoj sceni i priznanja kao što je nagrada Tajima Fashion Tech koju je dobila 2022. godine. Stvarajući najnoviju kolekciju, onu namijenjenu sezoni proljeće/ljeto 2024 otvorila nam je vrata svoje radionice. Kao i u svaku modnu priču do sada, i u posljednju je unijela podjednaku dozu posvećenosti, studioznosti i svoje začudne domišljatosti, ispreplićući je beskrajnim satima kojima niti sama ne zna broj i nevidljivim nitima strasti koju je nemoguće pretočiti u riječi. 

Uvijek ističeš da ti je važno svakom novom kolekcijom ispričati neku novu priču. Koja je priča ove posljednje?

Svakako mi je važno da se kolekcija prožima s nekim mojim aktualnim promišljanjima ili iskustvima pa je tako bilo i s ovom kolekcijom. Bitan mi je element bezvremenskog i s tom sam mišlju i krenula i u realizaciju ove kolekcije. Zato ona obiluje vrlo nosivim haljinama jednostavnih silueta s ručno dovršenim detaljima, a tu su i pamučni baloner za svaki dan i vuneni sakoi koje će uvijek dobro funkcionirati. U posljednje vrijeme me se zaista dojmio rad Cyja Twomblyja kojeg sam tek nekako ove godine više istražila i prigrlila pošto sam se okupirala istraživanjem američkih autora, ekspresionista, koji su zasjali sredinom 20. stoljeća. Cy je na mene ostavio snažan dojam ponajviše svojim kaotičnim velikim platnima na kojima u isto vrijeme vlada neki začudan red. To su elementi koje sam priželjkivala u svojoj posljednjoj kolekciji.

Poznata si po istraživanju novih tehnika, ali i onih tradicionalnih. Koje si tehnike koristila ovoga puta? Jesi li se upustila u istraživanje neke nove?

Kao i uvijek, bitno mi je dovršavati tekstile u kolekciji samostalno kako bi odjevni predmeti u potpunosti imali moj potpis. Radila sam dosta s pamučnom čipkom koju sam izrezivala na komadiće i nasumce našivala na kaput i haljinu. S obzirom na to da čipku najčešće opisuju kao romantičnu i nježnu tekstilom, ja sam ju ovdje željela dekonstruirati i postići pomalo kaotičnu teksturu. U ovoj kolekciji se dogodila suradnja s mladom majstoricom bojadisanja, Vedranom Peček koja radi isključivo s prirodnim bojilima. Vedrana je surađivala sa mnom u sklopu svog diplomskog rada, dogovorile smo bojadisanje svile i viskoze s invazivnim biljem koje raste na području naselja u kojem smo obje odrasle, Brezovici. Postigla je zelene i žute nijanse koje su se neplanski razlile po tekstilu i uklopile u priču ove kolekcije. Tekstil sam dovršavala i gužvanjem finog viskoznog koca u neodređene forme koje ne prate izrezane podloge.

Spomenula si čipku, je li riječ o nekom recikliranom materijalu kao što je primjerice bio slučaj s haljinom izrađenom od kukičanog stolnjaka?

Ovdje nije riječ o recikliranju. Riječ je o ostatatku tekstila iz otkupa talijanskih modnih kuća. Bio je to mršavi smotuljak čipke od 11-12 metara koji je meni među hrpom tekstila izgledao potpuno neprivlačno. Nisam ljubitelj čipke i moja prva pomisao je bila kako ju rastaviti ili uništiti da dobijem nešto što će meni biti zanimljivo pa sam tako krenula s izrezivanjem poput kolaža i složila ga ga vuneni kaput i slojevito na samu čipku.

Svaki posao ima onu nevidljivu stranu, nešto što se odvija u pozadini. Uvedi nas u svoj proces stvaranja. Kako izgleda jedno putovanje od ideje do realizacije? Koji su najveći izazovi?

Nema tu nekih velikih uzbuđenja i mističnosti. U pozadini se odvija rad i još rada. Potraje to i mjesecima dok se izrađuju prototipovi za jednu kolekciju, a to je dio procesa koji se često mijenja s obzirom na to da skice vrlo često završe u potpuno drugom pravcu jer se u procesu otvaraju nove mogućnosti i saznanja. Zanimljivo je, a ponekad zna biti i gorko dok se bliži kraj izrade jedne kolekciju pa krenu sumnje u vlastiti rad i s njima se ponekad teško nositi. Jednako teško zna biti opet krenuti s novom kolekcijom, posebice ako zastanete i date si vremena za odmor.

Naslovna fotografija: Marija Kulušić Spring/Summer 2024. Photo: Denis Butorac