Nova modna priča Marije Kulušić spaja moderne siluete s posve neočekivanim detaljima

“Uvijek se pitam što ću misliti o ovom dizajnu za pet ili deset godina”, odgovara mi Marija Kulušić kada na moju inicijativu, po tko zna koji put, započinjemo razgovor o sezonama. No koliko god puta uronile u istu temu, uvijek se naposljetku dokotrljamo do istog zaključka: da je jedini cilj njezine mode da bude bezvremenska, da ne mari za trendove i druge modne diktate i da ju je nemoguće svrstati uz neko godišnje doba, kao što moda i dalje uporno čini premda to više i nema nekog smisla.

Taj epitet “bezvremenski” nekako daje naslutiti da će nešto biti estetski dopadljivo i kada prođu godine, pa i desetljeća, i mogao bi navesti na pomisao da je jedini način da dizajner to postigne da igra na sigurno. No koliko god Marijin dizajn bio “klasičan”, nipošto ga ne možemo opisati kao “igranje na sigurno”. Upravo suprotno, zagrebačka dizajnerica u svoj rad uvijek uplete neku neočekivanu intervenciju, neki materijal prenamijeni u modni predmet (poput primjerice deke koju je svojevremeno transformirala u kaput i šal), sjeti se da će čipka na haljini izgledati posebno lepršavo i eterično ako ju precizno izreže i aplicira na istu tu čipku, ili ako svilu ukrasi tehnikom bojadisanja. Njezin rad uvijek je putovanje neistraženim, otkrivanje novoga, istraživanje do kuda ju inicijalna ideja može dovesti, zbog čega Marija, a upravo je to i njezin veliki forte, sjajno balansira između nosivosti i kreiranja nečeg što odaje dojam nesvakidašnjeg, svježeg i jedinstvenog. Svaka Marijina kolekcija rezultat je specifičnog putovanja, a njegovi vrhunci vidljivi su u sitnim neočekivanim detaljima, u novim krojevima i inovativnim pristupima, kao bljeskovima ideje koja joj nije dala mira. Upravo takva je i nova kolekcija koju je Marija promislila do posljednjeg gumba, kreirajući je strpljivo, pažljivo i posvećeno.

Tvoje kolekcije, iz sezone u sezonu, prepoznatljive su po izuzetno pedantnom ručnom radu. Koji komad iz ove kolekcije smatraš najposebnijim? Postoji li onaj o kojem si najviše promišljala ili kojem si posvetila najviše vremena?

Ljubav prema ručnom radu za mene je istovremeno izvor zadovoljstva i izazov, jer često izgubim strpljenje u tom procesu. No, upravo me takav rad uči strpljivosti, zbog čega u svakoj kolekciji namjerno uključujem detalje koji zahtijevaju mnogo posvećenosti. U ovoj kolekciji posebno se ističe haljina s nevjerojatnom količinom svile koju sam strpljivo nabirala, ali i haljina za koju sam mjesecima radila pripremu s ateljeom u Milanu. Iako se radi o strojnom vezu, taj je komad zahtijevao iznimno mnogo vremena i truda.

Izrezivanje čipke, ručno bojenje, dosad si u svojim modnim pričama koristila različite slow fashion tehnike. Jesi li u ovoj kolekciji istražila ili primijenila neku novu tehniku koja ti je posebno zanimljiva?

Ne bih rekla da su to inovativne metode, ali volim si postavljati izazove i raditi s materijalima ili tehnikama s kojima se dosad nisam susrela. U ovoj kolekciji poseban naglasak bio je na našivanju čeličnih medaljona, kao i medaljona izrađenih od školjaka, što je bio iznimno zanimljiv proces.

Što je bila polazišna točka ove kolekcije? Postoji li jedan komad s kojim je sve započelo i što je poslužilo kao njegova glavna inspiracija?

Polazište ove kolekcije poteklo je iz elemenata narodnih nošnji, osobito onih iz Dalmatinske zagore. Ti su elementi, u nekim slučajevima, uvećani i korišteni na način koji se razlikuje od originalnog, dok su u drugim slučajevima, poput srebrnih dukata s vrličke narodne nošnje, pažljivo i dosljedno ručno našiveni. Ovi elementi uspješno se isprepliću s modernim siluetama koje prate liniju ženskog struka, naglašavajući bokove, što je tipično za ženske narodne nošnje. Također, u kolekciji se proteže i pitanje nemara, beznačaja i propadanja narodnih nošnji te raznih elemenata koje viđamo na takvim predmetima. Oni su raščlanjeni u vidu manjih detalja na određenim odjevnim predmetima ili su namjerno nedovršeni ili odšiveni. Ne bih znala reći koji je komad bio prvi, jer su se oni usput nadopunjavali, a neki su dugo stajali polu dovršeni dok sam radila na drugima.

Što ovu kolekciju čini posebnom u odnosu na prethodne? Po čemu ćeš je ti osobno najviše pamtiti?

Ova kolekcija je posebna jer sam po prvi puta imala priliku koristiti strojni vez razvijen u suradnji s Tajimom, vodećom tvrtkom za strojni vez. Kao dobitnica njihove nagrade, imala sam priliku posjetiti studio Auriga u Milanu, gdje sam razvila dizajn napravljen od metalnih niti i staklenih perlica. Ovaj element podsjeća na detalje koji se obično viđaju na narodnim nošnjama, s rupičastim perforacijama poput šlinge, no dok su u običnim nošnjama ti elementi ručno izrađeni, ovdje je stroj obavio cijeli posao. Iako je finalni vez bio brzo izveden, iza njega su stajali mjeseci testiranja i pripreme uzoraka.

Za koje prilike smatraš da će ova kolekcija biti najprimjerenija? U kojim će se situacijama, po tvom mišljenju, najviše istaknuti?

Kao i u svakoj kolekciji, polazim od sebe i svog osobnog ukusa, te želim kreirati komade koje bih i sama voljela nositi. Bitno mi je ostati vjerna tom principu, ali i osigurati da svaki komad bude bezvremenski. Uvijek se pitam što ću misliti o ovom dizajnu za pet ili deset godina. Stoga svaki od tih komada vidim kao opciju za različite životne prilike – od odlaska na posao, preko opuštenih druženja i svečanih događanja, pa sve do ljetovanja.

Prije nego što počnem pisati tekst koji mi je posebno važan, obavezno pustim muziku koja će mi pomoći da uplovim u ozračje koje kasnije želim prenijeti riječima. Kakvu glazbu si ti slušala dok si radila na ovoj kolekciji?

Radila sam najviše u tišini. S obzirom na životne okolnosti na koje se nisam mogla pripremiti, ovo mi je bila najteža godina dosad, i trebali su mi mir i tišina. Ako bih ipak morala izdvojiti nešto što sam povremeno slušala, to je bio Mozartov Koncert za klavir i orkestar br. 23 u A-duru.

Lookbook s komadima iz nove kolekcije Marije Kulušić pogledajte u galeriji: 

Photo: Denis Butorac
MUA/Hair: Petra Sever
Model: Ana Plisnić (Faith Model Management)